KHEVENHÜLLER, Ludwig Andreas

KHEVENHÜLLER, Ludwig Andreas (Khevenhiller), maršal i reformator Vojne krajine (Linz, 30. XI. 1683 — Beč, 26. I. 1744). U Ratu za španjolsku baštinu (1701–14) istaknuo se na bojištima u Italiji i na Rajni. God. 1707. imenovan komornikom te pukovnikom u konjaničkoj pukovniji »Prinz Eugen«. U ratu protiv Turaka zapovijedao je u bitki kraj Petrovaradina 1716. te se istaknuo za opsade Temišvara i Beograda 1717. God. 1723. promaknut u čin general-bojnika i imenovan pukovnikom vlasnikom, a 1733. podmaršalom, zapovjednikom grada i tvrđave Osijeka te zapovijedajućim generalom u Slavonskoj vojnoj krajini. Sudjelovao je u ratu protiv Francuza u Italiji 1734. te nakon pogibije C. F. Mercyja u bitki kraj Parme 1735. preuzeo glavno zapovjedništvo nad vojskom i bio promaknut u generala konjaništva. Nakon bitke kraj Guastalle osiguravao je granice Tirola od upada francuske i španjolske vojske. Sudjelujući u mirovnim i graničnim pregovorima, u Italiji je ostao do sklapanja Bečkoga mira 1736, a 1737. promaknut je u maršala te imenovan tajnim savjetnikom i generalom u Srijemu. U protuturskom ratu 1737–39. zapovijedao je konjaništvom, istaknuvši se u bitki na Timoku, a 1738. preuzeo je glavno zapovjedništvo. Za Prvoga šleskoga rata (1740–42) i Rata za austrijsku baštinu (1740–48) bio je zapovjednik Beča. Odande je 1741. krenuo u oslobađanje zauzetih austrijskih područja, u siječnju 1742. vratio Linz, potom prodro u Bavarsku i zaposjeo München. God. 1743–44. pod vrhovnim je zapovjedništvom Franje I. Stjepana Lotarinškoga sudjelovao u vojnim pohodima u Bavarskoj i na Rajni. Marija Terezija imenovala ga je 1744. vitezom Reda zlatnoga runa. — Kao zapovjednik Slavonske krajine uvidio je potrebu njezina preustroja zbog gubitka prvotne namjene nakon pomicanja granica s Turskim Carstvom (mirovni ugovori 1699. i 1718) te sukladno dvorskim zahtjevima za osposobljivanjem krajišnika za ratovanje na europskim bojištima. Obišao je Slavoniju, u jesen 1733. izvijestio Dvorsko ratno vijeće o teškim prilikama stanovništva, opterećenoga prevelikim davanjima i zloporabama komorskih činovnika te potkraj 1734. iznio prijedlog preustroja. Predlagao je zadržavanje podjele Posavske krajine na gornju, srednju i donju, na natkapetanije u Gradiški, Brodu i Rači te na kapetanije i vojvodstva, a službujuće je ljudstvo podijelio na skupinu koja bi ratovala, onu koja bi branila Krajinu i nadzirala granicu te treću koja bi održavala gospodarstvo i krajiška domaćinstva. Temeljem toga, patentom iz veljače 1735. posavski krajišnici obvezani su na vojnu službu unutar i izvan Krajine, jamčio im se krajiški status i izuzeće od plaćanja prinosa, a vojna služba bila im je plaćena samo kad su se nalazili izvan Krajine. Kao dodatak patentu K. je izdao Regulament (33 članka), kojim je pokušao obuhvatiti cjelinu odnosa u Posavskoj krajini: utvrđene su obveze časnika i vojnika (novčana i naturalna davanja te tlaka), djelokrug vojnih zapovjednika proširen je i na civilno područje, otuđivanje vojnih dobara najstrože je zabranjeno, predviđene su kazne za nepoštovanje vojnih dužnosti i hijerarhije. Zbog preuzimanja glavnoga zapovjedništva nad vojskom u Italiji 1735, provedbu preustroja povjerio je zapovjedniku Gradiške, potpukovniku Soyeru. Nakon što je te godine zbog novih odredba izbila pobuna posavskih krajišnika te nakon istrage povjerenstva generala Andreasa Hamiltona, koja je potvrdila opravdanost Khevenhüllerova izvješća, potkraj 1736. u Beču je osnovano novo povjerenstvo, u sastavu kojega je bio i K., koje je donijelo odluku o osnivanju Zemaljske deputacije u Osijeku (osnovana je na poč. veljače 1737. te u djelokrugu imala upravu u Slavoniji i Srijemu, osim gospodarskih i vojnih poslova). Khevenhüllerov prijedlog preustroja jedan je od početnih u nizu reforma Vojne krajine u 1740-ima (J. F. Hildburghausen 1737–49, F. A. L. Engelshofen 1746–48). Iako naposljetku nije prihvaćen, među ostalim jer se zasnivao na vojvodstvima i kapetanijama, u njem su smjernice osnova dvorske politike prema Krajini sve do njezina ukidanja. — K. se potvrdio i kao vojni teoretičar. Napisao je djela Exercitium zu Pferd und zu Fuß, sowohl über ein gantzes Regiment, als auch über eine Compagnie oder kleinen Troupp ins besondere (Beč—Brno 1726), Observations-Puncten (Kronstadt 1729; novija izd. Beč—Brno 1734, Beč 1739, 1749. uključuju djelo Exercitium zu Pferd und zu Fuß) i Kurzer Begriff aller militärischen Operationen, sowohl im Feld, als Festungen (Beč 1746, 1755, 1757; franc. prijevod Zweibrücken—Pariz 1771, portugalski prijevod Rio de Janeiro 1812).