KOVAČ, Mirko

traži dalje ...

KOVAČ, Mirko, književnik (Petrovići kraj Bileće, 26. XII. 1938). U Beogradu 1958. završio gimnaziju te 1962. studirao dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Od 1959. profesionalni pisac. U drugoj pol. 1980-ih suprotstavlja se politici S. Miloševića te nakon napadaja na Dubrovnik, pa i izravnih prijetnja militantnoga kruga srpskih nacionalista, napušta Beograd i od 1991. živi u Rovinju. U književnosti se javio 1958. novelama u beogradskom časopisu Mladost,objavljivao ponajviše u tamošnjim Književnim novinama, Vidicima i Književnosti, u Hrvatskoj pak u periodicima Telegram, Oko, Republika, Književna republika i Feral Tribune. Romanesknim alegorijskim prvijencem neskriveno političkoga naboja, svojevrsnom paradigmom balkanske okrutnosti, Gubilište (1962), strukturiranim narativnim transponiranjem likovnih simbola (u prvom izd.) ili uz pomoć konvencije pronađenoga rukopisa (u drugom), uveo je za kasnije romane karakteristične motive (krivnja–kazna, opsceno–uzvišeno, mitsko–stvarno, prošlost–sadašnjost, topos oca i majke) te stilske i kompozicijske postupke (proročka dikcija, ironija i paradoks, otvorena aktantska i narativna struktura, miješanje povijesti i fikcije). Moja sestra Elida (1965), preteča postmodernističkih proznih tehnika, nadovezuje se na nj apokaliptičnom vizijom i otvara tematski krug obiteljskoga rasula, a motivski blisko Ruganje s dušom (1976) potencira fantastično u odnosu na referencijalno zagovarajući ideju nečitljiva rukopisa te, u skladu s transcendentalnom estetikom, promatra lijepo kao uvjet za pojavu čudesnoga. Kovačeva sklonost fragmentiranju, odn. noveli, formalnu potvrdu dobiva u zbirci pripovijetka Rane Luke Meštrevića (1971), koje najavljuju skrivenoga pripovjedača i objektivnije tonove naracijei u kojima prozne slike mozaično slaže oko središnjih paradoksa zla, smrti i neostvarenosti; prerađena je pripovijetka iz nje objavljena kao kratki roman Životopis Malvine Trifković (1971). Roman Vrata od utrobe (1978) vrhunac je njegova zavičajem nadahnuta stvaralaštva i virtuozna realizacija poetičkoga načela o dokumentarnosti kao postupku. Polazeći od polimorfnosti očevih kalendara i kratke obiteljske kronike sročene u dječačkom sjećanju, značenjski produktivnim promjenama fokusa, ironijskim supostavljanjem građe i tona, metafikcijskim postupcima te pripovjednom pozicijom tzv. nevinoga sveznanja ostvaruje klasicistički smirenu i harmoniziranu sliku kaotične povijesti hercegovačko-mediteranskoga kraja prije i nakon II. svjetskoga rata. Dnevnički zapisci 1969–74, novele, eseji, pisma i pjesme kontekstualizirani kao otvoreni roman Uvod u drugi život (1983; prerađena izd. 1996. i 2006) ironična su, erotična i meditativna potraga za stilskim savršenstvom, mogućnostima umjetnički autentična oblikovanja rasutosti života i smislom umjetnosti uopće. Susreti duša u naoko realnom (ili informbiroovski prepoznatljivu) vremenu te fantastičnim obratima i dramatičnim zapletima upravljane sudbine čudaka zaokupljaju ga u zbirci pripovijetka Nebeski zaručnici (1987; prerađeno izd. 2005), a njihov motiv mističnoga udvostručivanja produbit će, dešifriranjem očeva lika, u sjetnoj ispovijedi o odrastanju Grad u zrcalu (2007). Beogradsko iskustvo 1969–74 (prijateljevanje s D. Kišom, F. Davidom i B. Pekićem), odn. ugođaj umjetničkoga buntovništva s posljetkom povlačenja iz svijeta poetski je i polemično uobličio u romanu Kristalne rešetke (1995). Iako mu gotovo sva djela sadržavaju komentare problema stvaranja, pisao je i izrijekom (auto)poetičke tekstove (Poslanica o evropskoj truleži. Književnost, 1978, 12; knjiga književnokritičkih i političkih kolumna Evropska trulež, 1986) te kulturološko-političke eseje i publicističke tekstove (Bodež u srcu, 1995; Cvjetanje mase, 1997). Poeziju, koja mu je u prozi sastavnim dijelom poetičkoga preispitivanja žanra, te nove pjesme objavio je u zbirci Razvaline (2002). U Narodnom pozorištu u Mostaru praizvedena mu je 1964 (i odmah skinuta s repertoara) jednočinka Iskušenje (preradba izvedena na TV Zagreb 1970, pod naslovom Posvećeno Antunu objavljeno u Republici, 2001, 1–2), a nekoliko je preradba doživjela njegova najuspjelija drama Isus na koži (proširena inačica u Književnost, 1985, 3–8), po kojoj je nazvana i zbirka drama (2003). Političke kontroverzije izazivale su i njegove drame Priče severnog bulevara (praizvedba 1966, Atelje 212 u Beogradu), Osipajte se polako, Vaša visosti (praizvedba 1968, Kamerni teatar u Sarajevu), Malvinini jadi (dramatizacija Životopisa Malvine Trifković; praizvedba 1973, Atelje 212) i Malvina (praizvedba 1997, Le Théâtre Ephéméride u Parizu), Lažni car i Danilo (praizvedbe 2003, odn. 2007, Crnogorsko pozorište u Podgorici), TV-drame Simon (1967), Ja sam ubio Baltazara (1968), Rođaci (1970), Ubistvo u noćnom vozu (1974), Sinovi (1975), Gosti i radnici (1976), Pod istragom (1977), Otac ili samoća i Noć od paučine (1978) te filmovi političke tematike kojima je bio scenarist ili koscenarist: Mali vojnici B. Čengića (1967), Lisice K. Papića (1969), Muke po Mati (1975), Okupacija u 26 slika (1978), Pad Italije (1981) i Večernja zvona (1986, prema romanu Vrata od utrobe)L. Zafranovića, Tetoviranje S. Popova (1991, prema drami Isus na koži) i Uvod u drugi život M. Radivojevića (1992, prema istoimenom romanu). Koscenarist je i biografskoga filma o M. Držiću Libertas V. Bulajića (2007). Strukturno i poetički formirana na raznolikim utjecajima, među ostalim francuskoga simbolizma, američkoga i ruskoga obiteljskoga romana, borhesovske fantastike, krležijanskih opsesija izgubljenim domom i andrićevske eliptičnosti, Kovačeva je paradoksalna, istodobno mračna i zaigrana, lokalno ambijentirana i univerzalno prepoznatljiva proza o očišćenju od zla govorenjem o njem izvoran prinos poetizaciji motiva sukoba dobra i zla, u kojem je tragično tek novi put k neuništivom vitalizmu. Osim po funkcionalnom poigravanju različitim pripovjednim postupcima i humornom relativiziranju dominantno tragičarske vizure, jezičnoj stilizaciji i ekspresivnosti detalja te kontekstualiziranju neliterarne građe, ističe se sklonošću preinačivanja svojih starih tekstova nadopunjujući, ponavljajući, mijenjajući i varirajući ideje, situacije, motive i likove, čime uspostavlja kontinuitet i homogenost cijeloga opusa. Jedan od najstrastvenijih oskvrnitelja malograđanske i tradicionalističke mitologije (P. Matvejević), poetičkom podlogom djelâ te vlastitim, moralno i književno uvjetovanim, izborom nezanemariv je dio hrvatske tradicije (V. Bogišić). Njegova otvorena korespondencija s Davidom objavljena je kao Knjiga pisama 1992.–1995. (Split 1998). Uvršten je u izbore Savremena srpska pripovetka (Beograd 1983), Antologija crnogorske kratke priče (Titograd 1984), Antologija TV drame (Beograd 1987), Hrvatska kratka priča (Zagreb 1994), Suvremena hrvatska novela (Zagreb 1997), U mislima čupam borove (Zagreb 2005). Djela su mu prevođena na albanski, češki, engleski, francuski, mađarski, makedonski, nizozemski, njemački, poljski, rumunjski, slovački, slovenski, švedski i talijanski jezik. Dobitnik je NIN-ove nagrade 1978. i 1986, Nagrade Tucholsky švedskoga centra PEN-a 1993, Herderove nagrade 1995. te godišnje Nagrade MH i Nagrade »Vladimir Nazor« 2008.

DJELA: Gubilište. Novi Sad 1962, Titograd 1979, Zagreb 2003. — Moja sestra Elida. Beograd 1965. — Rane Luke Meštrevića. Beograd 1971, 1980. — Životopis Malvine Trifković. Beograd 1971, 1977, Vodnjan 1995, Zagreb 2008 (Malvina). — Ruganje s dušom. Zagreb 1976, 2007. — Vrata od utrobe. Zagreb 1978 (4 izd. do 2004), Beograd 1979, 1981, Sarajevo 2004. — Uvod u drugi život. Beograd 1983, Zagreb 1996 (Rastresen život), 2006 (Uvod u drugi život: novi roman). — Evropska trulež. Beograd 1986, 1987², 1995 (Bodež u srcu), Zagreb 1994. — Nebeski zaručnici. Beograd 1987 (5 izd. do 1996), Zagreb 2005 (Ruže za Nives Koen). — Izabrana proza, 1–6. Sarajevo 1990. — Okupacija u 26 slika i drugi scenariji. Beograd 1990. — Kristalne rešetke. Sarajevo 1995, Beograd 2001, 2003³, Zagreb 2004. — Na odru. Beograd 1996. — Cvjetanje mase. Sarajevo 1997. — Najlepše pripovetke. Beograd 2001. — Razvaline. Međugorje 2002. — Isus na koži. Zagreb 2003. — Grad u zrcalu. Zagreb 2007, Beograd 2008.
 
LIT.: (O knj. Gubilište): A. Pedišić, Telegram, 3(1962) 137, str. 5. — Ž. Falout, Razlog, 3(1963) 4, str. 301–303. — S. Radonjić, Život, 12(1963) 4, str. 93–95. — Ž. Paić, Montaigneov rez. Zagreb 2004, 255–260. — (O knj. Moja sestra Elida): M. Glavurtić, Telegram, 6(1965) 295, str. 4. — M. Racković, Republika, 22(1966) 6, str. 264–265. — V. Pavletić: Protivljenja. Zagreb 1970. — R. Vučković: (O knj. Životopis Malvine Trifković). Izraz, 16(1972) 21/1, str. 69–72. — (O knj. Rane Luke Meštrevića): I. Božičević, Republika, 37(1981) 1/2, str. 155–157. — M. Pantić, Aleksandrijski sindrom. Beograd 1987, 29–44. — (O knj. Ruganje s dušom): P. Matvejević, Te vjetrenjače. Zagreb 1977. — V. Visković, Oko, 5(1977) 13. I, str. 126. — Isti: Proza Mirka Kovača. Treći program Radio-Beograda, 14(1982) 54, str. 199–223. — B. Koprivica: (O knj. Uvod u drugi život). Književnost (Beograd), 40(1985) LXXX/1–2, str. 148–164. — M. Srebro: Roman kao postupak u savremenoj srpskoj književnosti. Beograd 1985, 128–178. — (O knj. Vrata od utrobe): E. Kazaz, Godišnjak Instituta za književnost, 15(1986) str. 159–168. — I. Lovrenović, Skice, lajtmotivi. Banja Luka 1986, 163–169. — (O knj. Evropska trulež): D. Kocevski, Književnost, 42(1987) LXXXV/12, str. 2060–2063. — I. Mandić, Nedjeljna Dalmacija, 23(1994) 2. XII, str. 31. — D. Jelenić: (O knj. Nebeski zaručnici). Izraz, 32(1988) LXIV/7–8, str. 629–634. — (O knj. Kristalne rešetke): V. Bogišić, Vjesnik, 57(1996) 23. V, str. 22. — I. Lasić, Slobodna Dalmacija, 53(1996) 16. I, Pr., str. 7. — Ž. Paić, Novi list, 51(1997) 28. IX, Pr., str. 2–3. — (Intervjui): Oslobođenje, 48(1991) 30. III, str. 9. — Nedjeljna Dalmacija, 24(1995) 24. III, str. 30–31. — Vjesnik, 56(1995), 25. II, str. 20; 69(2008) 8. I, str. 22–23. — Globus, 1998, 402, str. 58–63. — Jutarnji list, 6(2003) 1. III, Pr., str. 64–65. — Novi list, 57(2003) 9. II, Pr., str. 4–5. — Večernji list, 48(2008) 10. V, Pr., str. 7–9. — Vijenac, 16(2008) 374, str. 4–5. — V. Bogišić: Kovačnica bez mijeha. Ibid., 5(1997) 95, str. 3. — I. Mandić: Pisma iz međuprostora. Vjesnik, 59(1998) 16. XII, str. 18. — Z. Zima: Porok pisanja. Zagreb 2000. — B. Malinar: Das kleine Dossier. Most, 2001, 1/4, str. 241–249. — L. Vukčević: Poetički dodiri Kiševe i Kovačeve pripovjedne proze. Riječ, 12(2006) 2, str. 163–196. — (O knj. Grad u zrcalu): B. Alajbegović, Vijenac, 16(2008) 368, str. 13. — S. Primorac, Ibid., 374, str. 10. — D. Grdić, Zarez, 10(2008) 227, str. 37. — Potpunija bibliografija do 1980. i lit. do 1984. u: Leksikon pisaca Jugoslavije, 3. Novi Sad 1987.
 
Klara Pranjko (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOVAČ, Mirko. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10381>.