KOVAČEVIĆ, Ante

KOVAČEVIĆ, Ante (Antun), pedagoški pisac i humorist (Sisak, 19. V. 1894 — Zagreb, 13. X. 1975). Učiteljsku školu završio 1913. u Petrinji, Višu pedagošku 1924. u Zagrebu. Od 1913, s iznimkom mobilizacije za I. svjetskoga rata, službovao u pučkim školama u Prnjavoru, Šuici, Prelošćici i Sisku, 1924–28. u učiteljskoj u Čakovcu, potom u građanskima u Varaždinu i od 1935. u Zagrebu. Na temelju suvremene, napose njemačke literature iz područja psihologije mladosti i učenja sastavio je popularni priručnik – među prvima u nas – o metodama za lakše svladavanje školskoga gradiva (1926). Njegov je izvorni prinos anketom obavljeno istraživanje idealnih težnja školske mladeži (1929). O tim je temama te o reformi školskoga sustava i staleškom udruživanju pisao i u periodicima Jugoslavenska njiva (1919), Jedinstvo (Zagreb 1922–25), Napredak (1922–30), Nova škola (1927, 1929), Narodna prosveta (Beograd 1928), Radna škola (Aleksinac—Beograd 1929), Život i rad (Beograd 1933), Građanska škola (Zagreb—Beograd 1934–35) i Hrvatski učiteljski dom (1937). Podupirao je državno financiranje besplatnoga školstva, predlagao zamjenu vjeronaučne nastave općom i seksualnom etikom te sociologijom, zauzimao se za uvedbu đačke samouprave te praktičnih, tzv. radnih škola; promičući snažniju odgojnu djelatnost u integralnom jugoslavenskom duhu, politički je na poč. 1920-ih bio blizak Demokratskoj stranci. Suautor je, s M. Lulićem, udžbenikâ Pouke o jeziku (za III. i IV. razred osnovnih škola) te istoimenoga nastavnoga priručnika (sve Zagreb 1938) i urednik Čitanke za gradske produžne škole, 1–2 (Zagreb 1942). Bio je član Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora. — Na poč. 1920-ih pod pseudonimom Bakonja objavio je brošure, ispovjedno strukturiranih kratkih proza Proljetna ljubav i šaljivu Jadi ženidbenoga kandidata (obje Sisak s. a.), a 1930–36. četiri zbirke humoreska. Suvremena kritika ocijenila ih je kao umjetnički nedotjeranu, ali poticajnim opažanjima bogatu kroniku malograđanskoga života. Većina njih te druge tiskane su u izdanjima Hrvatska revija (1930), Hrvatsko kolo (1930, 1935), Hrvatski list (1931), Književne novine (1931), Novo vrijeme (1931), Novosti (1931), Savremenik (1931), Život i rad (1932–34), Lički kalendar (1933–35, Lički zbornik 1936–37), Národní listy (Prag 1933), Omladina (1935–36), Narodno kolo (kalendar, 1936), Smilje (1937–38), Lički humoristi (Zagreb 1938), Morgenblatt (1939–40), Seljačko ognjište (1942), Deutsche Zeitung in Kroatien (1943–44), Pokupje (1944) i Vatrogasni vjesnik (1944) te u Antologiji hrvatskog humora M. Hanžekovića (Zagreb s. a.) i Antologiji hrvatskog humora, 2 (Zagreb 1975).