KLAIĆ, Šimo

KLAIĆ, Šimo, kipar i medaljar (Stari Perkovci kraj Vrpolja, 26. X. 1929). U Zagrebu 1949. završio gimnaziju, 1952. likovne umjetnosti na Višoj pedagoškoj školi, diplomirao 1960. na ALU (V. Radauš). Isprva traži izraz u ekspresionistički tretiranoj skulpturi, često dekorativna dojma (Ranjenik, 1963). Potom radi u drvu, kamenu i metalu nalazeći uzor u klasičnom svođenju ljudskoga tijela na pročišćene i stilizirane forme (Majčin zagrljaj, 1965; Prvi koraci, 1967; Zreli plodovi, 1969; Čežnja, 1970). U 1970-ima počinje slobodnije tretirati teme, sugestivno naglašujući oštre lomove ploha i sukob svjetla i sjene (Muzika i Arhitektura, 1974). U kamenim i gipsanim skulpturama (Ikar, 1973; Iskra, 1977; Prelja, 1978) teži pomirenju organskih i geometrijskih oblika potencirajući njihovu poetičnost. Najveći stupanj asocijativnosti i razvedenosti forme postiže djelima koja izvodi u metalu (Goranov ambis, 1974; Poniženi i uvrijeđeni, 1975; Metalac, 1977). Sudjelovao je na međunarodnim kiparskim simpozijima u Prilepu (1965, nagrada za skulpturu Majčin zagrljaj), Ostrošcu (1969) i Bosanskoj Krupi (1970). Autor je spomen-obilježja i bista (7 sekretara SKOJ-a u samoborskoj vojarni, 1975; Spomenik palim borcima u Starim Perkovcima, 1975; u Zagrebu I. Filipović u parku Pedagoške akademije, 1978. i D. Ćorković u sklopu vojarne na Borongaju, 1983; A. Šenoa u Jablanovcu, 1988) te parkovne skulpture Prijatelji u Križevcima (1983). Od 1970-ih izvodi prigodne medalje (Prvomajska značka, 1977; 60. god. sindikata, 1979), od pol. 1980-ih medalje i plakete športske tematike, a od 1991. intenzivno se bavi portretnim medaljarstvom; izveo više od 400 prikaza suvremenika (P. Kvrgić, S. Mesić, V. Gotovac, D. Tadijanović) i osoba iz hrvatske političke povijesti (J. Broz, F. Tuđman, A. Stepinac, F. Kuharić). Izlagao samostalno u Zagrebu (1963, 1974, 1980, 1985, 1988, 1990, 1996), Đakovu i Vukovaru (1968), Sankt Peterburgu (1972), Slavonskom Brodu (1973), Krapini (1974), Samoboru (1975), Sisku (1976), Opatiji (1977) i Zaprešiću (1994), a skupno s ULUH-om (od 1961), na izložbama zbirka Bauer (Vukovar 1965, Zagreb 1989) i Lukin (Zagreb 1997), izložbama portreta u Tuzli (1967, 1971), Ličkom analu (1973), Bijenalu Slavonaca (Osijek 1977, 1979, 1981; Labin 1978), Memorijalu Ive Kerdića (1981, 1984) i Bijenalu medaljarstva u Parizu (2002).