Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KLAIĆ, Šimo, kipar i medaljar (Stari Perkovci kraj Vrpolja, 26. X. 1929). U Zagrebu 1949. završio gimnaziju, 1952. likovne umjetnosti na Višoj pedagoškoj školi, diplomirao 1960. na ALU (V. Radauš). Isprva traži izraz u ekspresionistički tretiranoj skulpturi, često dekorativna dojma (Ranjenik, 1963). Potom radi u drvu, kamenu i metalu nalazeći uzor u klasičnom svođenju ljudskoga tijela na pročišćene i stilizirane forme (Majčin zagrljaj, 1965; Prvi koraci, 1967; Zreli plodovi, 1969; Čežnja, 1970). U 1970-ima počinje slobodnije tretirati teme, sugestivno naglašujući oštre lomove ploha i sukob svjetla i sjene (Muzika i Arhitektura, 1974). U kamenim i gipsanim skulpturama (Ikar, 1973; Iskra, 1977; Prelja, 1978) teži pomirenju organskih i geometrijskih oblika potencirajući njihovu poetičnost. Najveći stupanj asocijativnosti i razvedenosti forme postiže djelima koja izvodi u metalu (Goranov ambis, 1974; Poniženi i uvrijeđeni, 1975; Metalac, 1977). Sudjelovao je na međunarodnim kiparskim simpozijima u Prilepu (1965, nagrada za skulpturu Majčin zagrljaj), Ostrošcu (1969) i Bosanskoj Krupi (1970). Autor je spomen-obilježja i bista (7 sekretara SKOJ-a u samoborskoj vojarni, 1975; Spomenik palim borcima u Starim Perkovcima, 1975; u Zagrebu I. Filipović u parku Pedagoške akademije, 1978. i D. Ćorković u sklopu vojarne na Borongaju, 1983; A. Šenoa u Jablanovcu, 1988) te parkovne skulpture Prijatelji u Križevcima (1983). Od 1970-ih izvodi prigodne medalje (Prvomajska značka, 1977; 60. god. sindikata, 1979), od pol. 1980-ih medalje i plakete športske tematike, a od 1991. intenzivno se bavi portretnim medaljarstvom; izveo više od 400 prikaza suvremenika (P. Kvrgić, S. Mesić, V. Gotovac, D. Tadijanović) i osoba iz hrvatske političke povijesti (J. Broz, F. Tuđman, A. Stepinac, F. Kuharić). Izlagao samostalno u Zagrebu (1963, 1974, 1980, 1985, 1988, 1990, 1996), Đakovu i Vukovaru (1968), Sankt Peterburgu (1972), Slavonskom Brodu (1973), Krapini (1974), Samoboru (1975), Sisku (1976), Opatiji (1977) i Zaprešiću (1994), a skupno s ULUH-om (od 1961), na izložbama zbirka Bauer (Vukovar 1965, Zagreb 1989) i Lukin (Zagreb 1997), izložbama portreta u Tuzli (1967, 1971), Ličkom analu (1973), Bijenalu Slavonaca (Osijek 1977, 1979, 1981; Labin 1978), Memorijalu Ive Kerdića (1981, 1984) i Bijenalu medaljarstva u Parizu (2002).

LIT.: J. Depolo: Preširok zahvat. Vjesnik, 24(1963) 6. VI, str. 5. — Šimo Klaić (katalog izložbe). Vukovar 1968. — J. Baldani: Šimo Klaić. Zagreb 1974. — I. Tomljanović: Privrženost historiji i realizmu. Borba, 54(1975) 8. IX, str. 8. — V. Ekl: Nemirne znatiželje. Vjesnik, 38(1977) 21. IX, str. 14. — F. Pašalić: Jurnjava za novotarijama nije umjetnost. Radničke novine, 5(1977) 51, str. 21. — J. Grbelja: Čuda iz ateljea. Večernji list, 36(1992) 13. V, str. 44. — L. Muzurović: Izložbe – Šimo Klaić. Kontura, 4(1994) 30, str. 49. — A. Galović: Šimo Klaić. Panorama, 1996, 124, str. 16, 49. — Gj. Krasnov: Harmoničan sklad i pjesničko poigravanje u medaljerstvu Šime Klaića. Numizmatičke vijesti, 38(1996) 1, str. 31–36. — O. Vujović: Lakoća stvaranja. Hrvatsko slovo, 2(1996) 71, str. 20. — D. Hebrang: Kiparova vizualna i pojmovna višeznačnost. Marulić, 30(1997) 5, str. 999–1007. — K. Šćavina: Medaljar zaslužnih Hrvata. Arena, 1999, 1993, str. 58–60. — V. Čutura: Klaićev spoj lika i riječi. Glas Koncila, 40(2001) 31, str. 28.
 
Davorin Vujčić (2009)