Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BADOVINAC, Nikola, financijski stručnjak i političar (Badovinci, 24. IV 1828 — Kandija kod Novog Mesta, 20. XI 1902). Gimnaziju (1841–1848) i studij prava (1848–1850) završio u Zagrebu. Od 1853. radio je u financijskim ravnateljstvima u Zagrebu i Osijeku; 1877–1902. bio financijski nadsavjetnik i upravitelj katastarske oblasti u Zagrebu. Premješten je 1878. u Zemaljsku upravu za Bosnu i Hercegovinu, neposredno nakon okupacije. Utemeljuje financijsku službu, sudjeluje pri organiziranju upravnog i sudskog aparata. Osniva Zemaljsko vijeće za vjerske poslove (Medžlis), kojemu neko vrijeme predsjeda. Postaje dvorski savjetnik i počasni građanin Sarajeva (1879), savjetnik Zemaljske uprave (1880). Prilikom nastupa novoga glavara BiH, Benjamina Kallaya, 1881, umirovljen je i dobiva titulu kraljevskoga ugarskog ministarskog savjetnika. Vraća se na raniju funkciju u Zagreb, aktivira se u politici, postaje saborski zastupnik Nezavisne narodne stranke, ističe se opozicijskim govorima za pripojenje Žumberka Hrvatskoj pri pripajanju Vojne krajine Banskoj Hrvatskoj: O Žumberku i Marindolu (Narodne novine, 1883, 160) i Darstellung des Sachverhalts in der Sichelburger-Marienthaler Frage (Zagreb 1900). Nakon povratka iz BiH više je godina bio gradski zastupnik u Zagrebu, a 1885. izabran je za gradskog načelnika. Za načelnikovanja provodi nekoliko većih pothvata: taracanje ulica i pločnika, proširenje vodovodne mreže u Donjem gradu, probijanje novih prometnica (produženje Palmotićeve ul., probijanje Boškovićeve ul., Voćarske ceste), otkup zemljišta i lokacija za zgradu HNK na Sajmištu – današnji Trg maršala Tita, uređenje Ilirske arkade na Mirogoju i njezinu posvetu označio je patriotskim govorom (Svečanost 50-godišnje uspomene, Pozor, 1885, 240 i 241). Na dan objavljivanja Badovinčeve kandidature za saborskog zastupnika ban D. Khuen-Héderváry suspendirao ga je s dužnosti gradonačelnika i postavio na njegovo mjesto vladina savjetnika Ignjata Siebera (16. VI 1887). Pokrenut je sud časti protiv Badovinca, koji nije dao rezuitata, a u gradskom zastupstvu traženo je objašnjenje od bana, na što je smijenjen i podnačelnik Gj. Crnadak. B. se žalio bečkom dvoru, ali mu žalba nije uzeta u obzir, pa je nakon njegove protestne brošure Rekurs des Agramer Bürgermeisters Nikolaus Badovinac gegen das Disziplinar-Erkenntniss vom 10. Jänner 1889 (Ljubljana 1889) službeno riješen dužnosti gradonačelnika (28. IX 1889). Satisfakciju je dobio kad je proglašen počasnim građaninom i podjelom plemstva (»Badovinski«) 1896. Zbog djelomične sljepoće povukao se iz javnog života. U rukopisu je sačuvana njegova autobiografija.

LIT.: Nikola Badovinac. Obzor, 43(1902) br. 268. — Nikola pl. Badovinac. Dom i sviet, 16(1903) 22, str. 421 + 437. — Ferdo Šišić: Korespondencija Rački – Strossmayer, 2, 3 i 4. Zagreb 1929, 1930. i 1931. — Josip Horvath (h): Politička drama jednog zagrebačkog načelnika. Jutarnji list, 26(1937) 9000, str. 17–18. — Gjuro Szabo: Stari Zagreb. Zagreb 1941, 226. — Bartol Zmajić: Podjele plemstva i grbova žumberačkim obiteljima. Žumberački kalendar, 1965, str. 83–92. — Milko Predović: Žumberački rod Badovinaca. Ibid., 1967, str. 109–116. — Milica Stilinović: Tri Francuza o Zagrebu u devetnaestom stoljeću. Iz starog i novog Zagreba, 1968, 4, str. 221.
 
Zdenko Šenoa (1983)