KLARIĆ, Ivan

KLARIĆ, Ivan, pripovjedač (Vrkašić kraj Bihaća, 28. VIII. 1867 — Tuzla, 27. VIII. 1912). Učiteljsku školu završio u Sarajevu, ispit za nastavnika građanskih škola položio u Zagrebu 1893. Učiteljevao od 1888. u Bihaću, od 1890. u Varcar Vakufu, bio upravitelj škole od 1894. u Livnu i od 1897. u Bihaću, potom učitelj u Travniku od 1899, Livnu od 1901. te Tuzli od 1907. Objavio je više od 100 pripovijetka, pretežno o životu islamskoga pučanstva za austro-ugarske vlasti u BiH, te poučne priče za mladež u periodicima Bršljan (1890), Novi prijatelj Bosne (1890), Bošnjak (1892), Sarajevski list (1894–95, 1899, 1902–03, 1908), Školski vjesnik (1894–1900, 1902, 1908), Glas Hercegovca (1895), Franjevački glasnik (1896), Nada (1896), Obzor (1897), Napredak (1898), Osvit (1898–1907), Pobratim (1905–06), Hrvatski dnevnik (1906–08, 1911), Kršćanska obitelj (1906), Učiteljska zora (1907), Behar (1908–10), Naš list (1908), kalendarima Danica (1901–02, 1904–05, 1907), Hrvoje (1903–04), Strossmayer (1908), Bošnjak (1909), Napredak (1909–12), a J. Milaković uvrstio ga je u knjigu Književni pupoljci učiteljskih pripravnika u Sarajevu 1887.–1912. (Sarajevo 1912). Pisao u tradiciji usmene književnosti, no nije razvio vlastiti narativni model, nego su se u njega prepletali utjecaji A. Šenoe, J. Leskovara, V. Novaka i R. Katalinića Jeretova. Često se služio stvarnim događajima kao predloškom, prikazujući život »običnih ljudi« bez izražene političke i moralističke težnje. Napisao zbirku pripovijetka Iz doba buna i zauzeća. Crtice iz hrvatske Herceg-Bosne (Zagreb 1906) i biografsku pripovijest s izraženim rodoljubnim i poučnim značajkama Sreća u nesreći (Zagreb 1908). Skupljao je narodne pjesme i običaje i objavljivao ih u časopisima Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH (1896–97, 1899), Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Beč 1899, 1902) i Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1901, 1912, 1917, 1930). Potpisivao se pseudonimima Ivan Bogdanović-Ukrajinski i Vsevolod Vsevolodović Nehajev.