Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KOVAČEVIĆ, Ivica (Ivan), političar (Gospić, 12. VI. 1873 — Zagreb, 18. I. 1953). Gimnaziju završio 1891. u Gospiću, u Zagrebu temeljem rigoroza doktorirao pravo prije 1900, kad je postao sudačkim zamjenikom u Svetom Ivanu Žabnom. Potom bio pristav u kotarskim sudovima u Stubici 1903–04, Karlovcu 1906–07, Zagrebu 1908. te 1910–11. u Svetom Ivanu Zelini, gdje je 1912. imenovan kotarskim sudcem (tu dužnost 1913 –17. obnašao u Kostajnici), a od 1918. odvjetnik u Svetom Ivanu Zelini i od 1920. Zagrebu. Umirovljen na položaju vijećnika Stola sedmorice. Kao pripadnik Starčevićeve stranke prava (milinovci) u Hrvatskom saboru 1918. zastupao zelinski kotar, u ožujku te godine nazočio tzv. Zagrebačkomu sastanku i prihvatio deklaraciju kojom se pozvalo na koncentraciju političkih skupina što traže »narodnu nezavisnost« Srba, Hrvata i Slovenaca u Monarhiji, u travnju sa zubarom A. Pavelićem, S. Radićem, D. Hrvojem i S. Budisavljevićem pribivao praškomu zboru potpore T. G. Masaryku i slavenskoj uzajamnosti te bio među zastupnicima koji su u lipnju zahtijevali uključivanje Sabora u rješavanje »hrvatskoga, dotično jugoslavenskoga pitanja« (na temelju »prava narodnoga samoodređenja«), a u listopadu predložili raskid svih državnopravnih odnosa s Austrijom i Ugarskom te priznanje vrhovne vlasti NV SHS. God. 1919. imenovan je u Privremeno narodno predstavništvo, u kojem je djelovao kao član Narodnoga kluba i Hrvatske zajednice; 1920. bio ministar šuma i ruda u vladama S. Protića i M. Vesnića te na izborima za Ustavotvornu skupštinu nositelj stranačke liste za Ličko-krbavsku županiju. Nakon 1924. po svem sudeći povukao se iz javnoga političkoga života, no 1942. odazvao se u Hrvatski državni sabor, gdje je kritizirao ograničenost njegovih ovlasti, neizravno i praksu ustaškoga poretka. God. 1925. zastupao je uhićenoga S. Radića, a 1936–45. bio predsjednik Društva Ličana (od 1939. Društvo Ličana Hrvata) u Zagrebu. — Objavljivao pripovijetke i crtice o ličkom selu, pretežno humorističnoga i autobiografskoga obilježja, te članke o političkim, društvenim i povijesnim temama u izdanjima Dom i sviet (1893), Banovac (1894), Hrvatska (1895), Prijatelj naroda (kalendar, 1896), Lički kalendar (1922, 1933), Kroacija (1924), Hrvat (1925), Lički zbornik (1934, 1936, 1938–39), Lički humoristi (Zagreb 1938) i Nezavisna Država Hrvatska (1942).

LIT.: Zabrana Preradovićeve proslave. Interpelacija nar. zast. I. Kovačevića. Hrvatska država, 2(1918) 59, str. 1. — Abecedno kazalo k stenografskim zapisnicima Sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije za petogodište 1913.–1918. Zagreb 1921. — Brzopisni zapisnici prvog zasjedanja Hrvatskog državnog sabora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj godine 1942. Zagreb 1942. — F. Butić i I. Jelić: Prilozi za proučavanje historije NDH u razdoblju 1942–1943. Putovi revolucije, 1(1963) 1/2, str. 343. — Građa o stvaranju jugoslovenske države, 1–2. Beograd 1964. — S. Radić: Politički spisi. Zagreb 1971. — B. Krizman: Korespondencija Stjepana Radića, 2. Zagreb 1973. — Isti: Hrvatska u prvom svjetskom ratu. Zagreb 1989. — I. Perić: Hrvatski državni sabor, 2. Zagreb 2000. — I. Peršić: Kroničarski spisi. Zagreb 2002. — B. Janjatović: Stjepan Radić – progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo 1889.–1928. Zagreb 2003. A. Tomljenović: Smiljan i okolica (Brušane, Trnovac, Bužim). Samobor 2003. — H. Matković: Studije iz novije hrvatske povijesti. Zagreb 2004. — B. Boban: Stjepan Radić u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Zagreb 2006.
 
Dino Mujadžević (2009)