KLOBUČARIĆ, Ivan

KLOBUČARIĆ, Ivan (Joannes Clobucciarich Fluminensis), kartograf (Dubašnica, 1545. ili 1550 — Fürstenfeld ili Rijeka, između 26. VIII. 1605. i 27. IV. 1606). U vrelima i literaturi zabilježen i kao Giovanni, Hans, Ioannes, Johannes, s prezimenskim inačicama Clobucarius, Clobucciarius, Klobučijarič, Klobucziarich te s pridjevkom de Flumine, Fiumano, Riječan. Augustinskomu redu pristupio oko 1560. u Rijeci. Ondje se školovao i 1572. bio zaređen za svećenika, a 1572–75. boravio je u Rimu. Generalni je vikar (1575) i prior (1577–80, 1585, 1587–90, 1592, 1597) riječkoga augustinskoga samostana, prior (1584) i vikar (1592) samostana u Völkermarktu te prior samostana u Fürstenfeldu (1585, 1587, 1593–94, 1600–03). Više puta bio provincijal i prokurator te 1584. i 1592. vikar štajersko-koruške augustinske provincije. Izrađivao je zemljovide i kartografske skice na temelju sustavnih terenskih istraživanja. God. 1579. nacrtao je plan Rijeke s okolicom (obojeni crtež perom, Ratni arhiv u Beču, sign. G-1-h-171; skica iz 1587. u Arhivu HAZU, sign. XV-23/D-IV-88), vjerojatno na zahtjev nadvojvode Karla II. Štajerskoga, a radi ispitivanja mogućnosti izgradnje velike luke na Kvarneru. Taj prvi poznati crtani prikaz Rijeke i danas je vrijedno vrelo za ondašnji izgled gradskih utvrda, ulica i građevina. Na karti pak Riječkoga zaljeva iz 1586 (olovka, akvarel), s vedutom Rijeke, vjerno je prikazao obalu do Crikvenice, ispravivši pogrješke prijašnjih kartografa. Za potrebe protuturske obrane izradio je 1590–1600. zemljovid jadranskoga obalnoga pojasa s kopnenim zaleđem od Rijeke do Omiša (približno mjerilo 1:300 000; olovka, dorađena sepijom; nakon 1603. dopunjen). Prema nalogu nadvojvode Ferdinanda, 1601–05. obišao je dijelove Austrije, Slovenije i Hrvatske prikupljajući topografsko gradivo za kartografsku sintezu, koju nije uspio dovršiti. Na više od 500 sačuvanih skica (108 listova) obuhvatio je veći dio tadašnje Hrvatske, Štajerske, Kranjske, Gorice, austrijske Istre do doline Soče i manji dio Koruške. Prvi su put tada kartografirani Gorski kotar, Kapela, Vinodol, Brinje, Modruš te područja uz Unu i Gacku. Iako nije donosio geografske koordinate ni mjerilo, postignuo je proporcionalnost; strane svijeta prikazivao je ružom vjetrova, reljef shematiziranim stožastim uzvisinama, vodotoke krivudavim šabloniziranim linijama, naselja sitnim vedutama, a prometnice ravnom linijom između njih. Realističnim kartiranjem pridonio je razvoju hrvatske kartografije i općemu geografskomu poznavanju Hrvatske. Njegova se ostavština čuva u Zemaljskom arhivu Štajerske u Grazu (dijelom objavio M. Marković 2002).