KLOPOTAN, Franjo

KLOPOTAN, Franjo, naivni slikar (Presečno kraj Novoga Marofa, 16. IX. 1938). U Varaždinu 1957. završio fotografiju u školi učenika u privredi i 1959. školu s praktičnom obukom za bolničare te radio u Domu zdravlja u Novom Marofu. U Zagrebu od 1962. bolničar u KBC Rebro. Od 1965. živio u Hamburgu; 1966–70. retušer u nakladnoj kući »Heinrich Bauer«, u kojoj je i izučio za retušera dubokoga tiska. Od 1970. živi u Presečnom. Slika uglavnom u ulju, najprije u stilu hlebinske slikarske škole (Gizdavi puran i Moje gnijezdo, 1964), potom razvija vlastitu ikonografiju, »zavičajni krajolik pretvara u pozornicu sanjarenja« (V. Tenžera) i u nj unosi čudesni bestijarij i antropomorfnu floru (Dobra mati, 1968; Leptir sanja, 1969). U svoje slikarstvo uvodi elemente nadrealizma i pučke fantastike (Salvador Dalí na Mjesecu, 1968). Oslanjajući se na arcimboldovsku kombinatoriku, predaje se bujnosti maštovita prikazivanja (Snoviđenje, 1970; Protuletje, 1972); preciznim crtežom daje slikama čvrstinu stvarnosti, a »svečanim« svjetlom i irealnim bojama stvara ugođaj bajke. U 1980-ima nastaju djela složenije simbolike (Plavi pjev, Moj san i Dobro jutro, sve 1982), lirski simboli, dječje neposredni i naivni, gušći su i narativniji (Oči moga grada, 1985; Portret moje majke, 1986; Moja zibelka i Leteća riba, 1987), a nerijetko sadržavaju i humornu konotaciju (Veseli clown, 1985; Ptičja svadba, 1987; Valentinovo, 1988). Istodobno radi ciklus na temu zagorskoga purana (Mali i veliki puran, 1987; Zagorski gizdavac, 1989), njegova simbola raskoši i obilja zavičaja. Na poč. 1990-ih prihvaća novu prostornu koncepciju (Protuletje nam prihaja, 1991). Nastaju »akribički pejzaži«, blagi i sneni, zasićeni detaljima, na kojima oblikuje fantazmagorične svjetove (Oči mog zavičaja, 1992). Naslikao je i djela s elementima političke satire (Big business, 1984. i 1992) i religijske tematike (Noa i njegova barka, 1985. i 1994; Rođenje Kristovo, 1986; Veronikin rubac, 1997) te izradio ciklus akvareliranih grafika Fantazmagorija (1987). Samostalno izlagao u Zagrebu (1963–65, 1973, 1982–83, 1986–88, 1993–94), Dubrovniku (1964, 2003), Hamburgu (1965, 1968, 1972, 1977), Kölnu (1966), Düsseldorfu (1969, 1971, 1975, 1978, 1983, 1993, 1997), Varaždinu (1971, 1986, 1992, 1995), Milanu (1974, 1980), Beču (1976, 1980, 1998, 2002), Splitu (1981), Crikvenici (1987), Münchenu (1987, 1990), Velikoj Gorici i Čakovcu (1991), Mariboru (1995), Zaboku (1999) i Zaprešiću (2005) te skupno na izložbama jugoslavenskih naivnih umjetnika (Klagenfurt 1964; Düsseldorf, Humlebak kraj Københavna 1972; Modena, Bologna, Bremen i Brugge 1974; Duisburg 1978; Milano 1980) te onima Naivi (Zagreb 1970, 1973), Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost (Zagreb 1972), Svjetska izložba naive (Bratislava i Oslo 1973), Zagrebački salon (1973, 1977, 1984), Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske (Zagreb 1973, 1977, 1987), Fantastika u izvornom slikarstvu zagorskoga kruga (Zagreb 1978), Svibanjski salon naive (Zagreb 1981–82), Akvarel u suvremenom naivnom slikarstvu (Zagreb 1988), Nadrealnost u hrvatskoj postmoderni (Velika Gorica 1995) i Pejzaži u naivi (Zagreb 1999). God. 1992. izdana je poštanska marka s njegovim djelom Moj zavičaj u seriji Velikani hrvatske naive. Jedan je od osnivača Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske 1964.