KOVAČIĆ-TAJČEVIĆ, Sonja

KOVAČIĆ-TAJČEVIĆ, Sonja (Sofija), slikarica (Bošnjaci, 7. XI. 1894 — Rijeka, 3. XII. 1968). Supruga Krešimira Kovačića, novinara. U Zagrebu 1912. završila gimnaziju i 1917. slikarstvo (B. Čikoš Sesija i M. C. Crnčić) na ALU. Od 1918. zaposlena na zagrebačkom Medicinskom fakultetu kao crtačica nastavnih slika iz anatomije i ilustracija u medicinskoj literaturi, a 1927. u Anatomskom institutu. Stručno se usavršivala u Pragu 1925, Beču 1925. i 1927, a 1926. i 1928–34. u Parizu polazila školu A. Lhotea. Od 1934. boravila u Zagrebu, za II. svjetskoga rata u Osijeku, a od 1947. ponovo u Zagrebu. Jedna je od osnivačica Kluba likovnih umjetnica 1927. Slikala figuralne kompozicije, mrtve prirode, pejzaže, portrete i aktove u ulju i pastelu. Već je na poč. 1920-ih pokazivala sklonost blago geometriziranomu prikazivanju motiva (Akt muškarca, 1924, MG), koje je potom usavršivala u pariškoj fazi.Ondjese priklonila umjerenoj varijanti lhoteovskoga akademskoga kubizma; usredotočivši se u svojim djelima na geometrizirano prelamanje oblika i svjetlosti, stvarala strukture nalik kristalima (Kupač, 1927, MSU u Zagrebu; Portret djevojke, 1928–34, Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku). Vrhunac redukcije oblika dosegnula je u djelu Boka na mjesečini (1927), a daljnja stilizacija približila ju je gotovo plošnoj organizaciji slike (Indijka i Majka s djetetom/Notre Dame des pauvres, 1928, MG). U nizu mrtvih priroda (1927, 1932, MSU u Zagrebu), bliskih cézanneovskim kompozicijama, postignula je vrhunac rafinirane čistoće stila. Istodobno je stvorila djela prožeta kolorističkim lirizmom, bliža realističnomu shvaćanju motiva (Crnac s ružičastim šeširom i Majka i dijete, oko 1930, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci), ostvarivši »novu slikarsku poetičnost u sklopu jednog modernog eksperimentalnoga stila« (G. Gamulin). U kasnijoj fazi uglavnom slikala portrete (Portret majke, 1938). Samostalno izlagala u Beogradu (1926), Zagrebu (1928, 1937), Parizu (1931) i Osijeku (1946), a skupno na izložbama Kluba likovnih umjetnica (Zagreb 1928, 1930), Proljetnoj izložbi jugoslovenskih umetnika (Beograd 1929), Salonu nezavisnih (Pariz 1929–30), Izložbi jugoslavenskoga slikarstva i kiparstva (London 1930), izložbama moderne umjetnosti (Trouville 1930), jugoslavenskih umjetnika u Parizu (1932) i ULUH-a (od 1948), Riječkom salonu (1954) te na izložbi 60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj (Zagreb 1961). Slike su joj posmrtno izlagane na retrospektivnim izložbama u Osijeku (1970) i Zagrebu (2002) te na skupnim izložbama André Lhote i njegovi učenici (Beograd 1974), Kubizam i hrvatsko slikarstvo (Zagreb 1981), Tendencije avangardi u Hrvatskoj modernoj umjetnosti 1919–1941 (Zagreb 1982), U susret Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb 1986), Hrvatska moderna (Rijeka 1992), Od Babića do Vidovića (Zagreb 1993), 100 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti iz fundusa Narodnog muzeja u Beogradu (Zagreb 2007) i Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti (Zagreb 2007).