Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KRAJAČEVIĆ, Nikola (Sartorius), vjerski pisac (Sisak, 29. XI. 1581 — Zagreb, 9. III. 1653). Sin graničarskoga časnika, prvotno služio u vojsci i sudjelovao u bitkama protiv Turaka. Nije poznato gdje je učio humaniora; filozofiju studirao u Grazu 1606–09, teologiju u Rimu 1609–11. te Grazu 1616–17. Od 1612. obavljao pravne poslove u zagrebačkoj biskupskoj kancelariji, 1614. postao čazmanskim arhiđakonom. Družbi Isusovoj pristupio 1615. U Zagrebu djelovao kao vjeroučitelj i propovjednik, 1618–20. prokurator te 1630–31. i 1641 –43. rektor isusovačkoga kolegija, 1624–30. i 1632–34. upravitelj kongregacije Marijina bratstva. Također je 1622–23. pučki propovjednik u križevačkoj župi Kalec, od 1634. u Varaždinu propovjednik, superior i vjeroučitelj u isusovačkoj rezidenciji. God. 1639–40. boravio je u Požunu i priređivao za tisak svoja djela, 1640–41. bio hrvatski ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu. U djelu Molitvene knjižice – nesačuvano prvo izdanje, prema nekim mišljenjima (M. Vanino, O. Šojat), objavljeno oko 1630 (u drugom, 1640, K. je potpisan kao Jeden pop iz reda ježuitanskoga, treće izdanje dopunio, redigirao i objavio B. Milovec 1657) – donio je molitve, litanije, himne i nabožne pjesme, uglavnom prevedene s latinskoga, ali nije poznato je li ih preveo ili samo skupio i priredio za tisak. Djelo se drži najstarijom poznatom tiskanom zbirkom tekstova hrvatskih crkvenih pjesama (J. Barlè, J. Andreis), od kojih je 10 uvršteno i u pjesmaricu u rukopisnom Pavlinskom zborniku (1644). Nije jasno govori li K. – spominjući u predgovoru drugoga izdanja Molitvenih knjižica »prve slovenske knjižice« – o prvom izdanju toga djela (Barlè, B. Ivančević) ili je riječ o danas nepoznatom molitveniku, odn. katekizmu objavljenom oko 1628 (Vanino, O. Šojat, M. Korade). U Grazu anonimno objavljeni njegovi Sveti evangeliomi (1651), prvi kajkavski lekcionar u XVII. st., zbog potpore su se i potpisa ispod predgovora pripisivali biskupu P. Petretiću, što je opovrgnuto (M. Haasz Hajnal); o Krajačevićevu autorstvu govori i J. Habdelić (Pervi otca našega Adama greh, 1674). Osim nedjeljnih i blagdanskih evanđelja, lekcionar sadržava duhovne popijevke kao priloge za tumačenje evanđelja te u dodatku druge prigodne pjesme za blagdane kroz godinu, od kojih su sve osim četiriju pretiskane iz Molitvenih knjižica. Gotovo kao u tom molitveniku, u predgovoru Evangelioma K. preporučuje da se one, osim u crkvenim prigodama, trebaju pjevati i u svakidašnjem životu. Stoga za četiri nabožne pjesme s oznakom »na notu« upućuje na narodne napjeve na melodiju kojih treba primijeniti postupak kontrafakture – tekst pjesme Zdrava zvezda morska pjevati na melodiju napjeva Hranila devojka tri sive sokole, pjesme O ti Gospa odičena na melodiju Igralo kolo široko, pjesme Smiluje se mene, o Bože na melodiju Lepo mi poje černi kos, a Zdravo budi Marija na melodiju Posejal sem bažulek – što je prvi takav zabilježen pothvat u hrvatskoj kulturnoj povijesti (B. Ivančević) i dragocjeno svjedočanstvo o ondašnjem glazbenom folklornom repertoaru (E. Stipčević). Time je K., u skladu s pastoralnim radom, promicao duhovne popijevke kao protutežu lascivnim, nedoličnim pučkim pjesmama. Tekstovi jedne pjesme iz Molitvenih knjižica i 23 iz Svetih evangelioma uvršteni su u bečka izdanja zbornika Cithara octochorda (1701, 1723), neke i u zagrebačko (1757). Lekcionaru je dodao Catechismus puerorum u obliku pitanja i odgovora, namijenjen djeci i puku, prvi takav na kajkavskome, koji je postao službenim priručnikom Zagrebačke biskupije u XVII. st. (F. E. Hoško). Slijede molitve i upute na kajkavskome te Appendix ad declarandam editionem huius libelli orthographicam –tumačenje slovopisa P. Pázmánya. Držeći da bi hrvatske riječi trebalo pisati tako da ih stranac može izgovoriti prema hrvatskom izgovoru, K. je prvi predložio da se za č piše cs umjesto ch, gy za đ i ly za lj te z umjesto sz ispred k, p, t. U kasnijim izdanjima Evangelioma (Trnava 1694, 1759, Zagreb 1730, 1778, 1819) postupno su redigirani i slovopis i sadržaj. Nije razriješeno je li djelo Manuale sodalitatis (Požun 1639; navodi se i kao Ručne knjižice za bratovčine), poznato samo posredno, njegovo treće (odn. četvrto) djelo ili prijevod jednoga od poznatih. Namijenjena puku, Krajačevićeva djela odlikuju se jednostavnim i jasnim jezikom i stilom, bez gomilanja svojstvenih baroknomu propovjednomu diskursu. Zastupljen je u antologiji Bogorodica u hrvatskom pjesništvu (Zagreb 1994).

DJELA: Molitvene knysicze vszem Christusevem vernem szlovenzkoga jezika, priztoyne i haʃznovite. Vu Posone 1640, (S. l.) 1657. — Szveti evangeliomi, koteremi ʃzveta Czirkva zagrebecska szlovenzka, okolu godiʃcsa, po nedelye te szvetke ʃive z-iednem kratkem Catechiʃmusem, za nevmetelne lyudi haʃznovitem. Vu Nemskom Gradcze, pri Ferencze Widmanstadiuse stampare, 1651.
 
LIT.: A. Raič: Peter Petretić. Letopis Matice slovenske (Ljubljana), 1887, str. 185–226. — M. Hajnal: Nikolaus Krajačević – Peter Petretić. Archiv für slavische Philologie (Berlin), 28(1906) 2/3, str. 315–321. — Z. Kolander: Je li zagrebački biskup Petar Petretić bio kajkavski pisac XVII. stoljeća? Katolički list, 57(1906) 50, str. 591–592. — F. Fancev: Einige Bemerkungen zur Geschichte des Schrifttums in Kroatien. Archiv für slavische Philologie, 35(1914) 3/4, str. 379–394. — J. Barlè: Crkvene pjesme o. Nikole Krajačevića. Sv. Cecilija, 9(1915) 1, str. 2–9; 2, str. 25–29; 6, str. 150. — F. Bučar (Dr. B.): Starohrvatske crkvene pjesme. Savremenik, 10(1915) 7/8, str. 313. — J. Barlè: Pavlinska pjesmarica iz god. 1644. Sv. Cecilija, 10(1916) 1, str. 18–19; 4, str. 109; 5, str. 151; 6, str. 179–180; 11(1917) 1, str. 13; 4, str. 122, 125–126; 5, str. 159; 6, str. 193. — B. Širola: Pregled povijesti hrvatske muzike. Zagreb 1922. — G. Gesemann: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda (Sr. Karlovci), 1925, 12, str. 298–299. — A. Šimčik: Tekst Krajačevićeva napjeva Hranila devojka tri sive sokole. Sv. Cecilija, 21(1927) 2, str. 95–96. — Z. Špoljar: Izvori za melodije Krajačevićevih crkvenih pjesma. Ibid., 23(1929) 2, str. 75–76. — M. Vanino: Nikola Krajačević (Sartorius). Vrela i prinosi, 1933, 3, str. 111–119. — F. Fancev: Hrvatska kajkavska poezija prošlih vjekova. Ljetopis JAZU, 1939, 51, str. 90–91. — M. Vanino: Nikole Krajačevića Molitvene knjižice. Napredak (kalendar), 31(1941) str. 111–116. — V. Dukat: Sladki naš kaj. Zagreb 1944, 27–31. — D. Kniewald: Himnodija zagrebačke stolne crkve. U: Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1944, 339–340, 361–371, 379, 389–391. — K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969. — M. Vanino: Isusovci i hrvatski narod, 1. Zagreb 1969. — B. Ivančević: Kajkavske crkvene pjesmarice XVII stoljeća. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1971, 44, str. 247, 250–267. — J. Andreis: Povijest glazbe, 4. Zagreb 1974. — M. J. Fućak: Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u sklopu jedanaest stoljeća hrvatskoga glagoljaštva. Zagreb 1975. — O. Šojat: Nikola Krajačević. U: Hrvatski kajkavski pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 15/I. Zagreb 1977, 293–338. — F. E. Hoško: Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb 1985, 30–34. — J. Kekez: Prožimanje usmene i pisane kajkavske književnosti starijih razdoblja. Kaj, 19(1986) 2, str. 50–51. — J. Wicki i M. Korade: Hrvatski penitencijari u Rimu od 1596. do 1773. Vrela i prinosi, 1986, 16, str. 34. — E. Stipčević: O folklornoj, pučkoj i umjetničkoj glazbi u Hrvatskoj XVI.–XVII. stoljeća. 15 dana, 32(1989) 6, str. 27–29. — H. Mihanović-Salopek: Hrvatska himnodija od srednjeg vijeka do preporoda. Split 1992. — A. Jembrih: Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi. Čakovec 1997. — Cithara octochorda, 2. Komentari i studije. Zagreb 1998. — L. Buturac: Nikola Krajačević Sartorius. Riječi, 1999, 1, str. 45–56. — A. Jembrih: Vrijednostni odnos prema kajkavskoj književnosti u nastavi. U: Kajkavsko narječje i književnost u nastavi. Čakovec 2000, 311–320. — Isti: The Kaykavian Literary and Linguistic Heritage of the 17th and 18th Century Jesuits. U: Jesuits among the Croats. Zagreb 2000, 382–391. — Z. Šundalić: Studenac nebeski. Split 2003, 175 –193. — A. Jembrih: (Pogovor). U: Pobožne molitve iz vnogeh molitveneh knjig izebrane. Brdovec 2007. — M. Korade: »Katekizmuš detčinji« (1651.). Gazophylacium, 13(2008) 3/4, str. 49–80.
 
Alojz Jembrih (2013)