KRAJAČEVIĆ, Nikola
traži dalje ...KRAJAČEVIĆ, Nikola (Sartorius), vjerski pisac (Sisak, 29. XI. 1581 — Zagreb, 9. III. 1653). Sin graničarskoga časnika, prvotno služio u vojsci i sudjelovao u bitkama protiv Turaka. Nije poznato gdje je učio humaniora; filozofiju studirao u Grazu 1606–09, teologiju u Rimu 1609–11. te Grazu 1616–17. Od 1612. obavljao pravne poslove u zagrebačkoj biskupskoj kancelariji, 1614. postao čazmanskim arhiđakonom. Družbi Isusovoj pristupio 1615. U Zagrebu djelovao kao vjeroučitelj i propovjednik, 1618–20. prokurator te 1630–31. i 1641–43. rektor isusovačkoga kolegija, 1624–30. i 1632–34. upravitelj kongregacije Marijina bratstva. Također je 1622–23. pučki propovjednik u križevačkoj župi Kalec, od 1634. u Varaždinu propovjednik, superior i vjeroučitelj u isusovačkoj rezidenciji. God. 1639–40. boravio je u Požunu i priređivao za tisak svoja djela, 1640–41. bio hrvatski ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu. U djelu Molitvene knjižice – nesačuvano prvo izdanje, prema nekim mišljenjima (M. Vanino, O. Šojat), objavljeno oko 1630 (u drugom, 1640, K. je potpisan kao Jeden pop iz reda ježuitanskoga, treće izdanje dopunio, redigirao i objavio B. Milovec 1657) – donio je molitve, litanije, himne i nabožne pjesme, uglavnom prevedene s latinskoga, ali nije poznato je li ih preveo ili samo skupio i priredio za tisak. Djelo se drži najstarijom poznatom tiskanom zbirkom tekstova hrvatskih crkvenih pjesama (J. Barlè, J. Andreis), od kojih je 10 uvršteno i u pjesmaricu u rukopisnom Pavlinskom zborniku (1644). Nije jasno govori li K. – spominjući u predgovoru drugoga izdanja Molitvenih knjižica »prve slovenske knjižice« – o prvom izdanju toga djela (Barlè, B. Ivančević) ili je riječ o danas nepoznatom molitveniku, odn. katekizmu objavljenom oko 1628 (Vanino, O. Šojat, M. Korade). U Grazu anonimno objavljeni njegovi Sveti evangeliomi (1651), prvi kajkavski lekcionar u XVII. st., zbog potpore su se i potpisa ispod predgovora pripisivali biskupu P. Petretiću, što je opovrgnuto (M. Haasz Hajnal); o Krajačevićevu autorstvu govori i J. Habdelić (Pervi otca našega Adama greh, 1674). Osim nedjeljnih i blagdanskih evanđelja, lekcionar sadržava duhovne popijevke kao priloge za tumačenje evanđelja te u dodatku druge prigodne pjesme za blagdane kroz godinu, od kojih su sve osim četiriju pretiskane iz Molitvenih knjižica. Gotovo kao u tom molitveniku, u predgovoru Evangelioma K. preporučuje da se one, osim u crkvenim prigodama, trebaju pjevati i u svakidašnjem životu. Stoga za četiri nabožne pjesme s oznakom »na notu« upućuje na narodne napjeve na melodiju kojih treba primijeniti postupak kontrafakture – tekst pjesme Zdrava zvezda morska pjevati na melodiju napjeva Hranila devojka tri sive sokole, pjesme O ti Gospa odičena na melodiju Igralo kolo široko, pjesme Smiluje se mene, o Bože na melodiju Lepo mi poje černi kos, a Zdravo budi Marija na melodiju Posejal sem bažulek – što je prvi takav zabilježen pothvat u hrvatskoj kulturnoj povijesti (B. Ivančević) i dragocjeno svjedočanstvo o ondašnjem glazbenom folklornom repertoaru (E. Stipčević). Time je K., u skladu s pastoralnim radom, promicao duhovne popijevke kao protutežu lascivnim, nedoličnim pučkim pjesmama. Tekstovi jedne pjesme iz Molitvenih knjižica i 23 iz Svetih evangelioma uvršteni su u bečka izdanja zbornika Cithara octochorda (1701, 1723), neke i u zagrebačko (1757). Lekcionaru je dodao Catechismus puerorum u obliku pitanja i odgovora, namijenjen djeci i puku, prvi takav na kajkavskome, koji je postao službenim priručnikom Zagrebačke biskupije u XVII. st. (F. E. Hoško). Slijede molitve i upute na kajkavskome te Appendix ad declarandam editionem huius libelli orthographicam – tumačenje slovopisa P. Pázmánya. Držeći da bi hrvatske riječi trebalo pisati tako da ih stranac može izgovoriti prema hrvatskom izgovoru, K. je prvi predložio da se za č piše cs umjesto ch, gy za đ i ly za lj te z umjesto sz ispred k, p, t. U kasnijim izdanjima Evangelioma (Trnava 1694, 1759, Zagreb 1730, 1778, 1819) postupno su redigirani i slovopis i sadržaj. Nije razriješeno je li djelo Manuale sodalitatis (Požun 1639; navodi se i kao Ručne knjižice za bratovčine), poznato samo posredno, njegovo treće (odn. četvrto) djelo ili prijevod jednoga od poznatih. Namijenjena puku, Krajačevićeva djela odlikuju se jednostavnim i jasnim jezikom i stilom, bez gomilanja svojstvenih baroknomu propovjednomu diskursu. Zastupljen je u antologiji Bogorodica u hrvatskom pjesništvu (Zagreb 1994).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
KRAJAČEVIĆ, Nikola. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10670>.