KRAJAČEVIĆ, Nikola

traži dalje ...

KRAJAČEVIĆ, Nikola (Sartorius), vjerski pisac (Sisak, 29. XI. 1581 — Zagreb, 9. III. 1653). Sin graničarskoga časnika, prvotno služio u vojsci i sudjelovao u bitkama protiv Turaka. Nije poznato gdje je učio humaniora; filozofiju studirao u Grazu 1606–09, teologiju u Rimu 1609–11. te Grazu 1616–17. Od 1612. obavljao pravne poslove u zagrebačkoj biskupskoj kancelariji, 1614. postao čazmanskim arhiđakonom. Družbi Isusovoj pristupio 1615. U Zagrebu djelovao kao vjeroučitelj i propovjednik, 1618–20. prokurator te 1630–31. i 1641–43. rektor isusovačkoga kolegija, 1624–30. i 1632–34. upravitelj kongregacije Marijina bratstva. Također je 1622–23. pučki propovjednik u križevačkoj župi Kalec, od 1634. u Varaždinu propovjednik, superior i vjeroučitelj u isusovačkoj rezidenciji. God. 1639–40. boravio je u Požunu i priređivao za tisak svoja djela, 1640–41. bio hrvatski ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu. U djelu Molitvene knjižice – nesačuvano prvo izdanje, prema nekim mišljenjima (M. Vanino, O. Šojat), objavljeno oko 1630 (u drugom, 1640, K. je potpisan kao Jeden pop iz reda ježuitanskoga, treće izdanje dopunio, redigirao i objavio B. Milovec 1657) – donio je molitve, litanije, himne i nabožne pjesme, uglavnom prevedene s latinskoga, ali nije poznato je li ih preveo ili samo skupio i priredio za tisak. Djelo se drži najstarijom poznatom tiskanom zbirkom tekstova hrvatskih crkvenih pjesama (J. Barlè, J. Andreis), od kojih je 10 uvršteno i u pjesmaricu u rukopisnom Pavlinskom zborniku (1644). Nije jasno govori li K. – spominjući u predgovoru drugoga izdanja Molitvenih knjižica »prve slovenske knjižice« – o prvom izdanju toga djela (Barlè, B. Ivančević) ili je riječ o danas nepoznatom molitveniku, odn. katekizmu objavljenom oko 1628 (Vanino, O. Šojat, M. Korade). U Grazu anonimno objavljeni njegovi Sveti evangeliomi (1651), prvi kajkavski lekcionar u XVII. st., zbog potpore su se i potpisa ispod predgovora pripisivali biskupu P. Petretiću, što je opovrgnuto (M. Haasz Hajnal); o Krajačevićevu autorstvu govori i J. Habdelić (Pervi otca našega Adama greh, 1674). Osim nedjeljnih i blagdanskih evanđelja, lekcionar sadržava duhovne popijevke kao priloge za tumačenje evanđelja te u dodatku druge prigodne pjesme za blagdane kroz godinu, od kojih su sve osim četiriju pretiskane iz Molitvenih knjižica. Gotovo kao u tom molitveniku, u predgovoru Evangelioma K. preporučuje da se one, osim u crkvenim prigodama, trebaju pjevati i u svakidašnjem životu. Stoga za četiri nabožne pjesme s oznakom »na notu« upućuje na narodne napjeve na melodiju kojih treba primijeniti postupak kontrafakture – tekst pjesme Zdrava zvezda morska pjevati na melodiju napjeva Hranila devojka tri sive sokole, pjesme O ti Gospa odičena na melodiju Igralo kolo široko, pjesme Smiluje se mene, o Bože na melodiju Lepo mi poje černi kos, a Zdravo budi Marija na melodiju Posejal sem bažulek – što je prvi takav zabilježen pothvat u hrvatskoj kulturnoj povijesti (B. Ivančević) i dragocjeno svjedočanstvo o ondašnjem glazbenom folklornom repertoaru (E. Stipčević). Time je K., u skladu s pastoralnim radom, promicao duhovne popijevke kao protutežu lascivnim, nedoličnim pučkim pjesmama. Tekstovi jedne pjesme iz Molitvenih knjižica i 23 iz Svetih evangelioma uvršteni su u bečka izdanja zbornika Cithara octochorda (1701, 1723), neke i u zagrebačko (1757). Lekcionaru je dodao Catechismus puerorum u obliku pitanja i odgovora, namijenjen djeci i puku, prvi takav na kajkavskome, koji je postao službenim priručnikom Zagrebačke biskupije u XVII. st. (F. E. Hoško). Slijede molitve i upute na kajkavskome te Appendix ad declarandam editionem huius libelli orthographicam – tumačenje slovopisa P. Pázmánya. Držeći da bi hrvatske riječi trebalo pisati tako da ih stranac može izgovoriti prema hrvatskom izgovoru, K. je prvi predložio da se za č piše cs umjesto ch, gy za đ i ly za lj te z umjesto sz ispred k, p, t. U kasnijim izdanjima Evangelioma (Trnava 1694, 1759, Zagreb 1730, 1778, 1819) postupno su redigirani i slovopis i sadržaj. Nije razriješeno je li djelo Manuale sodalitatis (Požun 1639; navodi se i kao Ručne knjižice za bratovčine), poznato samo posredno, njegovo treće (odn. četvrto) djelo ili prijevod jednoga od poznatih. Namijenjena puku, Krajačevićeva djela odlikuju se jednostavnim i jasnim jezikom i stilom, bez gomilanja svojstvenih baroknomu propovjednomu diskursu. Zastupljen je u antologiji Bogorodica u hrvatskom pjesništvu (Zagreb 1994).

DJELA: Molitvene knysicze vszem Christusevem vernem szlovenzkoga jezika, priztoyne i haʃznovite. Vu Posone 1640, (S. l.) 1657. — Szveti evangeliomi, koteremi ʃzveta Czirkva zagrebecska szlovenzka, okolu godiʃcsa, po nedelye te szvetke ʃive z-iednem kratkem Catechiʃmusem, za nevmetelne lyudi haʃznovitem. Vu Nemskom Gradcze, pri Ferencze Widmanstadiuse stampare, 1651.
 
LIT.: A. Raič: Peter Petretić. Letopis Matice slovenske (Ljubljana), 1887, str. 185–226. — M. Hajnal: Nikolaus Krajačević – Peter Petretić. Archiv für slavische Philologie (Berlin), 28(1906) 2/3, str. 315–321. — Z. Kolander: Je li zagrebački biskup Petar Petretić bio kajkavski pisac XVII. stoljeća? Katolički list, 57(1906) 50, str. 591–592. — F. Fancev: Einige Bemerkungen zur Geschichte des Schrifttums in Kroatien. Archiv für slavische Philologie, 35(1914) 3/4, str. 379–394. — J. Barlè: Crkvene pjesme o. Nikole Krajačevića. Sv. Cecilija, 9(1915) 1, str. 2–9; 2, str. 25–29; 6, str. 150. — F. Bučar (Dr. B.): Starohrvatske crkvene pjesme. Savremenik, 10(1915) 7/8, str. 313. — J. Barlè: Pavlinska pjesmarica iz god. 1644. Sv. Cecilija, 10(1916) 1, str. 18–19; 4, str. 109; 5, str. 151; 6, str. 179–180; 11(1917) 1, str. 13; 4, str. 122, 125–126; 5, str. 159; 6, str. 193. — B. Širola: Pregled povijesti hrvatske muzike. Zagreb 1922. — G. Gesemann: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda (Sr. Karlovci), 1925, 12, str. 298–299. — A. Šimčik: Tekst Krajačevićeva napjeva Hranila devojka tri sive sokole. Sv. Cecilija, 21(1927) 2, str. 95–96. — Z. Špoljar: Izvori za melodije Krajačevićevih crkvenih pjesma. Ibid., 23(1929) 2, str. 75–76. — M. Vanino: Nikola Krajačević (Sartorius). Vrela i prinosi, 1933, 3, str. 111–119. — F. Fancev: Hrvatska kajkavska poezija prošlih vjekova. Ljetopis JAZU, 1939, 51, str. 90–91. — M. Vanino: Nikole Krajačevića Molitvene knjižice. Napredak (kalendar), 31(1941) str. 111–116. — V. Dukat: Sladki naš kaj. Zagreb 1944, 27–31. — D. Kniewald: Himnodija zagrebačke stolne crkve. U: Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1944, 339–340, 361–371, 379, 389–391. — K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969. — M. Vanino: Isusovci i hrvatski narod, 1. Zagreb 1969. — B. Ivančević: Kajkavske crkvene pjesmarice XVII stoljeća. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1971, 44, str. 247, 250–267. — J. Andreis: Povijest glazbe, 4. Zagreb 1974. — M. J. Fućak: Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u sklopu jedanaest stoljeća hrvatskoga glagoljaštva. Zagreb 1975. — O. Šojat: Nikola Krajačević. U: Hrvatski kajkavski pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 15/I. Zagreb 1977, 293–338. — F. E. Hoško: Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb 1985, 30–34. — J. Kekez: Prožimanje usmene i pisane kajkavske književnosti starijih razdoblja. Kaj, 19(1986) 2, str. 50–51. — J. Wicki i M. Korade: Hrvatski penitencijari u Rimu od 1596. do 1773. Vrela i prinosi, 1986, 16, str. 34. — E. Stipčević: O folklornoj, pučkoj i umjetničkoj glazbi u Hrvatskoj XVI.–XVII. stoljeća. 15 dana, 32(1989) 6, str. 27–29. — H. Mihanović-Salopek: Hrvatska himnodija od srednjeg vijeka do preporoda. Split 1992. — A. Jembrih: Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi. Čakovec 1997. — Cithara octochorda, 2. Komentari i studije. Zagreb 1998. — L. Buturac: Nikola Krajačević Sartorius. Riječi, 1999, 1, str. 45–56. — A. Jembrih: Vrijednostni odnos prema kajkavskoj književnosti u nastavi. U: Kajkavsko narječje i književnost u nastavi. Čakovec 2000, 311–320. — Isti: The Kaykavian Literary and Linguistic Heritage of the 17th and 18th Century Jesuits. U: Jesuits among the Croats. Zagreb 2000, 382–391. — Z. Šundalić: Studenac nebeski. Split 2003, 175–193. — A. Jembrih: (Pogovor). U: Pobožne molitve iz vnogeh molitveneh knjig izebrane. Brdovec 2007. — M. Korade: »Katekizmuš detčinji« (1651.). Gazophylacium, 13(2008) 3/4, str. 49–80.
 
Alojz Jembrih (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KRAJAČEVIĆ, Nikola. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10670>.