KRAJAČIĆ, Benedikt

KRAJAČIĆ, Benedikt (Kraiachich, Kraicsicz, Krajachich, Krajacsich), pravnik (Zagreb?, o. 1715 — ?, 1771). Plemić i građanin Zagreba. Nakon školovanja dvije godine bio u vojnoj službi. U zagrebačkom magistratu od 1743. prisjednik gradskoga vijeća, 1745–46. tridesetničar, 1755. fiškal, 1757. senator i bilježnik. Pri reinkorporaciji slavonskih županija 1745. izabran za bilježnika Požeške županije (suspendiran 1749. zbog sukoba sa Zagrebačkim kaptolom). Od 1751. odvjetnik i opunomoćenik pripadnika obitelji Keglević, Patačić i Drašković, od 1760-ih i Zagrebačkoga kaptola. Radi rješavanja parnica boravio 1755–56. u Beču, gdje je uspostavio kontakt s visokim dvorskim dužnosnicima te utjecao na politiku dvora prema Hrvatskoj. Kao povjereniku bečkoga Bankovnoga odbora i Invalidskoga povjerenstva u Banskoj Hrvatskoj Hrvatski mu je sabor 1756. povjerio provedbu poreznoga popisa i urbarske regulacije u Primorju. Bilježnik je Križevačke županije 1762–66. Istodobno u Hrvatskom saboru od 1762. do kraja života bio bilježnik Kraljevinskih konferencija, a često i zamjenjivao protonotara u vođenju saborskih zapisnika. Aktuar više saborskih odbora (za reparticiju poreza, za nadzor računa kraljevinskoga blagajnika, za izradbu predstavka) te 1764–65. član povjerenstva za rješavanje spora oko granica civilne Hrvatske s Varaždinskim i Karlovačkim generalatom. Pripadao je krugu reformnoga hrvatskoga plemstva, koje se priklanjalo idejama prosvijećenoga apsolutizma i zagovaralo gospodarski boljitak zemlje. Oko 1756. sastavio je spis Systema politici gubernii Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae – poznat i pod naslovima Observationes de formula gubernii in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae praevigentis i De dignitate et consistentia regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae (prijepisi: HDA–881, br. 636; Arhiv HAZU, sign. III d 9; NSK, sign. R 3430, R 3518, R 3554) – u kojem kritizira upravu Banske Hrvatske nakon seljačkih buna 1755, osobito krug pojedinaca na vlasti (I. Rauch, A. Najšić, I. Bužan), ističe nemar u provedbi kraljevskih odredba, zanemarivanje gospodarstva, lošu poreznu upravu te nepravilnosti u izradbi poreznoga popisa i u vođenju kraljevinske blagajne, a zauzima se za osamostaljenje županija prema ugarskom uzoru i osnutak stalnoga tijela izvršne vlasti. Rukopis je bio poznat u političkim krugovima Hrvatske i bečkoga dvora te višestruko prepisivan, a dobrim ga je dijelom preuzeo savjetnik Ugarske dvorske kancelarije F. X. Koller u prijedlogu preustroja hrvatske uprave 1767, čime je K. utjecao na osnutak Hrvatskoga kraljevskoga vijeća kao prvoga samostalnoga tijela izvršne vlasti u Hrvatskoj. Drugi njegov rukopis (Ideae veteris gubernii Liberae et Regiae Civitatis Montis Graecensis), poznat posredno, sastavljen za bilježničke službe na temelju arhivskih podataka i podnesen u sporu Dvorskoj komori, kritika je zagrebačke gradske uprave. K. se često sukobljivao s javnim osobama te dva puta bio suspendiran zbog zloporaba u službi. Kako je bio na glasu kao spletkar, nije uživao povjerenje staleža i bana F. Nádasdyja, a od kraja 1750-ih ni bečkoga dvora, pa nije uspijevao napredovati u političkoj karijeri.