KRUPA, Alfred

KRUPA, Alfred, slikar (Mikołów, 22. VII. 1915 — Karlovac, 16. X. 1989). Završio gimnaziju u Katowicama 1932. i diplomirao na ALU u Krakovu 1937 (J. Mehoffer). Za okupacije Poljske iz zarobljeničkoga logora mobiliziran u njemačku vojsku, iz koje je 1943. prešao partizanima kraj Donjega Lapca; 1944. sudjelovao na izložbi umjetnika partizana u Topuskom. Od 1945. likovni pedagog na Krku, a od 1946. do umirovljenja 1971. u Karlovcu. Sklon sažetomu realističkomu oblikovanju i plenerizmu, slikao pretežno vedute i rijeke Karlovca, njegove industrijske i okolne krajolike u ulju (Zima u Karlovcu, 1961, Motiv s Kupe, 1979, Kupski čamci, 1983, sve Gradski muzej Karlovac, GMK) i akvarelu (Stari grad Dubovac, 1979, Dobra kod Jarčeg Polja, 1984, obje GMK), dočaravajući igrom boje i svjetla posebnosti ozračja. Akvareli mu se odlikuju lirskim ugođajem, prozirnošću i naglašenim obrisima, na hrapavom papiru točkastom strukturom (Vodenica u Brihovu, 1987, Grad Ribnik, 1988, obje Zavičajni muzej Ozalj, ZMO), a oni kombinirani s tušem podsjećaju na vitraj. Zapaženi su i njegovi portreti u ulju (Autoportret, 1952; Dvostruki autoportret, 1954; Svoje noge, 1959; Moj sin, 1967; Autoportret, 1971; Autoportret s mačkom, 1973, GMK; Moj unuk, 1975). Slikao je također primorske krajolike i vedute (Motiv s Hvara, 1959), Ozalj (Stari grad Ozalj, 1981, Grad Ozalj, 1987, obje ZMO), seoske motive (Četiri kumice) i životinje (Moj pas, 1983). Eksperimentirajući slikarskim tehnikama, izradio ciklus slika pod morem izlagan 1951. Crtao (tuš, ugljen, kreda, sepija, olovka, flomaster) partizanske prizore (Referent saniteta, 1944, HPM), javne radove (ciklus Omladinske radne akcije 1946–76), ciklus S tržnice (1964), portrete (Ženski portret, 1946, Gliptoteka HAZU; djeca iz Dječjega doma »Vladimir Nazor«, 1977), krajolike, interijere, figuralne kompozicije, sažeto i neposredno, rjeđe detaljizirajući (Motorističke utrke, 1948, GMK). Ciklusom u struganom tušu Pauci 1961 (Motiv s Korane, Paučina) približio se apstrakciji. Izlagao samostalno u Zagrebu (1945, 1951, 1955, 1958, 1960–61, 1972, 1977, 1989), Karlovcu (1946, 1948, 1952, 1954, 1957, 1961, 1968, 1971, 1974, 1976–79, 1981–83, 1986, 1989), Ozlju (1968), Dugoj Resi (1969), Puli (1981) te skupno na izložbama ULUH/HDLU (od 1948), Likum (od 1951), Izložba portreta (Tuzla 1967, 1971, 1975), Karlovački slikari (Karlovac 1970), Umjetnici Hrvatske Njegošu (Zagreb 1973), Likovna umjetnost u NOB-i Hrvatske (Zagreb 1974), Zagrebački salon (1974), Karlovačka likovna jesen (1977–80, 1982–83, 1987), Karlovačko slikarstvo od 1900. do danas (Karlovac 1978), Pejzaž kao zavičajnost (Zagreb 1980), Pokupski slikari (Karlovac 1982), Od Karasa do danas (Karlovac 1984), Karlovački umjetnici 1945–1985 (Karlovac 1985). Suosnivač je Biennala akvarela Jugoslavije u Karlovcu 1979, kolonije akvarelista Slavino proljeće u Ozlju 1981. i Likovne radionice na otvorenom u Karlovcu 1984. te sudionik likovnih kolonija u Sisku (1973), Primoštenu (1979–88), Novoj Gradiški (1980) i Karlovcu (1980, 1984–86). Posmrtno su mu priređene izložbe u Karlovcu (1990, 1997, 2006), Zagrebu (1996, 2008. s A. F. Krupom) i Splitu (Festival akvarela Hrvatske 1997) te djela izlagana na skupnim izložbama (Umjetnost hrvatskog antifašističkog otpora, Zagreb 1994; Iz fundusa galerijske zbirke Gradskog muzeja Sisak, 1999). God. 2005. Hrvatsko filatelističko društvo Karlovac posvetilo mu je poštanski žig i omotnicu. Bavio se borilačkim vještinama i strjeljaštvom te odgojio naraštaje karlovačkih boksača. Istaknuo se i kao izumitelj (čamac za promatranje pod vodom 1957).