Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KRAJČINOVIĆ, Matija, kemijski inženjer (Jabukovac kraj Petrinje, 8. VII. 1892 — Beograd, 16. IX. 1975). Završio učiteljsku školu u Petrinji 1911. te, radi upisa na Kemičko-inženjerski odjel Tehničke visoke škole (TVŠ) u Zagrebu, gimnaziju u Karlovcu 1921. Na TVŠ diplomirao 1925. Šk. god. 1926/27. usavršivao se u Kemijskom institutu Sveučilišta u Nancyju u G. Vavona, a 1927. doktorirao tezom Produkti međusobnog djelovanja klorsulfonske kiseline i acetiklorida kod različitih temperatura na zagrebačkom Tehničkom fakultetu. Kraćim boravcima usavršivao se u europskim tvornicama boja, tekstila i farmaceutskih proizvoda (I. G. Farbenindustrie, Hoechst, Ciba, I. R. Geigy, Durand & Huguenin, Heberlein & Co, Hoffmann-La Roche). Bio je učitelj u pučkim školama u Dobretinu 1911–14. i Jošavici 1914–19. te nastavnik viših pučkih škola u Glini 1919–21. i, usporedno sa studijem, u Zagrebu 1921–25. Diplomiravši, zaposlio se 1925. kao asistent u Zavodu za organsku kemiju TVŠ. Nakon povratka iz Francuske predavao 1927. kao pomoćni nastavnik organsku kemijsku tehnologiju i kemiju živežnih namirnica. Za docenta je izabran 1929, izvanrednoga profesora 1934. te redovitoga 1944. i ponovo 1945. za organsku kemijsku tehnologiju prirodnih i sintetskih proizvoda, te kemijsku tehnologiju tekstilnih vlakana i kemiju živežnih namirnica. Kao nastavnik organske kemijske tehnologije ima velike zasluge za razvoj nastave te kemijsko-inženjerske discipline, koju je u svoje vrijeme doveo do svjetske razine uvodeći nove spoznaje i dostignuća. Posljedak je toga nastajanje samostalnih fakulteta, Prehrambeno-biotehnološkoga i Tekstilno-tehnološkoga. Na vlastiti je zahtjev umirovljen 1959. God. 1963. preselio se u Beograd, gdje je honorarno predavao na Prirodno-matematičkom i Tehnološkom fakultetu, a u Skoplju na Tehničkom fakultetu. Područje njegova rada bilo je široko, a osobito se bavio oplemenjivanjem sirova sojina zrna za ljudsku hranu uklanjanjem saponina hemolitičkom reakcijom, ispitivanjem i ocjenom domaćih glina, njihovom preradbom i uporabom za rafiniranje mineralnih i vegetabilnih ulja, ispitivanjem optimalnih uvjeta bojenja biljnim bojama s obzirom na tradicijska iskustva, dobivanjem tehničke celuloze iz kukuruzovine te analitičkim metodama određivanja sirovina i proizvoda organske kemijske tehnologije. Surađivao je u periodicima Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu (1924–29), Berichte der Deutschen chemischen Gesellschaft (Weinheim 1926, 1929–30, 1942), Arhiv za hemiju i farmaciju (1927–29, 1931–35; Arhiv za kemiju i tehnologiju, 1938, 1940; Arhiv za kemiju, 1946, 1955), Bulletin de la Société chimique de France (Pariz 1928–29, 1933), Comptes rendus de l’Académie des sciences (Pariz 1928), Chemiker Zeitung (Heidelberg 1931, 1935), Tehnološki pregled (Novi Sad 1933), Zeitschrift für Untersuchung der Lebensmittel (München 1935, 1941; Zeitschrift für Lebensmittel-Untersuchung und Forschung, 1956), Veterinarski arhiv (1936), Österreichische Chemiker Zeitung (Beč 1940), Zeitschrift für angewandte Chemie (Weinheim 1940), Tehnički vjesnik (1941–42), Žurnal prikladnoj himii (Moskva 1946), Journal of the Textile Institute (Manchester 1947), Acta histochemica (Jena 1954), Ljetopis JAZU (1954), Stain Technology (Baltimore 1954), Glasnik Hemijskog društva Beograd (1956), Fette, Seifen, Anstrichmittel (Hamburg 1957–58), Kemija u industriji (1957–59), Nafta (1957), Tekstil (1958), Melliand Textilberichte (Heidelberg 1961) te prikazima 1931. u Gospodarskom listu, Narodnom kolu, Jutarnjem listu i Obzoru. Za potrebe domaće industrije i poduzetništva izradio je mnogobrojne elaborate i studije. Pisao je također popularne knjižice Kemija (Zagreb 1928), Otkrića i izumi (suautor I. Rukavina; Zagreb 1930), Soja, ljudska hrana (Zagreb 1931), Čarobnjak iz Menlo Parka (o T. A. Edisonu, s Rukavinom; Beograd 1956), skripta i sveučilišne udžbenike Tehnologija boja i tekstilija, 1–2 (Zagreb 1944), Analiza masti i ulja i srodnih produkata organske kemijske industrije (Zagreb 1950), Organska kemijska tehnologija (Zagreb 1952, 4 izd. do 1966), Tehnologija masti i ulja (Zagreb 1959) te udžbenike kemije, mineralogije i fizike za građanske, stručne i srednje škole. U smrt sina napisao je knjigu Krug se zatvara (Beograd 1959).

DJELA: Tehnologija bojenja i analiza boja. Zagreb 1939, 1941, 1947. — Prilog proučavanju bojadisarskog umjeća kod našega naroda. Beograd 1948. — Tehnologija masti i masnih ulja, 1–2. Zagreb 1951. — (Organska) kemijska tehnologija tekstilnih vlakana, 1–2. Zagreb 1954–1959. — Laboratorijski priručnik. Analiza produkata organske kemijske industrije. Zagreb 1958, 1965. — Boje i bojenje. Beograd 1963.
 
LIT.: Godišnjak Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu za školske godine 1933/34–1938/39. Zagreb 1940, 247–248. — Tehnički fakultet Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. Spomenica 1942.–1943. Zagreb 1943, 120–122. — M. Kaštelan-Macan: Počeci kemijsko-tehnološkog studija u Hrvatskoj. Zagreb 1989, 28 –29. — Kemijsko-tehnološki studij 1919–1989. Zagreb 1989, 109–111. — V. Gržetić: Bibliografija objavljenih radova djelatnika Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije 1919–1993. Zagreb 1995. — Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu 1919.–1999. Zagreb 1999, 85. — N. Trinajstić: 100 hrvatskih kemičara. Zagreb 2002, 96–97. — M. Kaštelan-Macan: Vizionari kemijsko-inženjerskoga studija (s potpunijom bibliografijom). Zagreb 2004, 82–95.
 
Marija Kaštelan-Macan (2013)