KRUŽIĆ, Petar

KRUŽIĆ, Petar (Chruzich, Cruce, Crusich, Crusith, Krwsyth, de Croog, de Kroog; Pietro, Petrus), protuturski borac (?, o. 1490 — okolica Solina, 12. III. 1537). Niži plemić podrijetlom iz mjesta Krug (distrikt Nebljuh, Lapačka županija); stariji pisci držali su da je bio iz Lupoglava (J. W. Valvasor), Trsata (P. Vitezović Ritter), Poljica (A. Kačić Miošić), Zvečaja (R. Lopašić). Najranije mu djelovanje nije poznato; od 1513. bio je u konjaničkoj službi među braniteljima Klisa, neko vrijeme zarobljenik u Bosni, u drugoj pol. 1510-ih kapetan Klisa, a, prema I. T. Mrnaviću i J. Rattkayu, 1520. sudjelovao je u okršaju s Turcima na Vražjoj gori (Plješivica) te u presudnom trenutku odbio pomoći banu P. Berislaviću, koji je potom smrtno stradao. Vjerojatno nedugo nakon banove smrti, kralj Ludovik II. Jagelović imenovao je Kružića kliškim knezom. Od 1522. navodi se i kao senjski kapetan, uz Grgura Orlovčića (on je, čini se, istodobno bio kapetan Klisa do pogibije u Mohačkoj bitki). U srpnju 1523. poveo je iz Klisa pohod u zaleđe, vjerojatno na Sinj, te bio teško poražen i pritom ranjen. Došavši iz Senja, u prvoj pol. 1524. oslobodio je Klis turske opsade, a senjsko brodovlje porazilo je tursko pri pokušaju sklanjanja u Skradin. U svibnju te godine sklopio je adoptivni ugovor s Orlovčićem, a u studenom mu je kralj darovao Brezovicu (Križevačka županija). Iduće je godine protuturski djelovao oko Senja, s Krstom I. Brinjskim Frankapanom u lipnju dopremio pomoć opsjednutomu Jajcu. U prvoj pol. 1526. sudjelovao je u radu Sabora u Budimu, a u rujnu iz Varaždina obećao vjernost nadvojvodi Ferdinandu Habsburgovcu, tražeći zauzvrat pomoć u obrani Klisa i Senja od Turaka. Na Sabor u Cetinu uputio je izaslanika zbog nastojanja Frankapana da preuzme Senj, no čini se da i dalje nije namjeravao bezuvjetno poduprijeti izbor nadvojvode za hrvatskoga kralja. Radi potpore u protuturskoj obrani, povezao se s pristašama Ivana Zapolje te u svibnju 1527. s jednim od njih, Jurjem Korlatovićem, branio opsjednuti Klis. Najposlije je potkraj 1527. položio prisegu vjernosti Ferdinandu I, koji mu je u zakup dao istarski Lupoglav i imenovao ga izaslanikom u Dubrovnik. Kako kraljevu pomoć i dalje nije dobivao, na poč. 1529. povukao se s dužnosti senjskoga kapetana. Istodobno kralj mu je darovao grad Sokol (Kninska županija), no K. ga je ostavio dotadašnjoj upravi Orlovčićeve udovice Marte. U polovici godine, za plovidbe prema Klisu, nakratko su ga zarobili Mlečani, a potkraj 1529. kralj mu je darovao nove posjede u Križevačkoj županiji. U siječnju 1530. bio je među plemićima koji su spriječili održavanje saborâ Zapoljinih pristaša u Križevcima te potom izbacili Ivana IV. Bánffyja s posjeda Brezovica. Iz toga su doba sačuvane njegove česte molbe za pomoć u obrani upućene kralju, H. Katzianeru i papi. U pol. 1530. hodočastio je u Loreto, a u rujnu i listopadu iz Klisa vodio prepad na Duvno te opustošio tamošnje područje (do srpnja 1536. izveo je desetak manjih akcija u turskom zaleđu). God. 1531. uz crkvu Gospe Trsatske dao je sagraditi zavjetnu kapelu sv. Petra (danas dio crkve) te dio stuba u prilazu Trsatu s kapelom sv. Nikole na vrhu (od 1931. Trsatske stube Petra Kružića). U diplomatskoj borbi oko Klisa u grad je u svibnju 1532. ušao N. Querini, upravitelj Lodovica Grittija, turskoga pouzdanika kojemu je sultan 1531. darovao Poljica, Klis i Senj. U srpnju je pak K. u Rimu posjetio papu i dobio novčanu pomoć za obranu, sudjelovao u pohodu pod vodstvom Katzianera na Glamoč te u kolovozu protjerao Querinija iz Klisa. U rujnu je razorio i tursku utvrdu u Solinu, a oko plijena se potom sporio sa senjskim kapetanom E. Sauerom. U pol. 1533. zagrebački biskup i ban Š. Bakač nudio mu je povlastice (među ostalim, povrat ponovo izgubljene Brezovice; dobio ju je 1535. nakon pomirbe biskupa i kralja) ako prijeđe na Zapoljinu stranu. U to je doba K. boravio u Anconi, potom u Klisu, odakle se zaputio na kraljev dvor u Beč, a u proljeće 1534. ponovo u Klisu. Istodobno su Turci od rujna 1533. trajno napadali Klis te ga opsjedali u lipnju i srpnju 1534. U kolovozu te godine K. se opet uputio papi, no zbog smrti Klementa VII. i vlastite bolesti vratio se u Lupoglav. Na poč. 1535. kralj mu je darovao grad Belaj (Zagrebačka županija), a potom su, sukladno političko-diplomatskim mijenama, zaredale pritužbe na njega kralju – ponajprije Mlečana i Turaka (u pol. 1536. i Splićana) – radi kojih se najposlije iz Klisa sklonio u Lupoglav. Turci su u listopadu 1536. ponovo opsjeli Klis te sagradili kraj grada dvije utvrde. Dobivši u Senju kraljevu i papinu pomoć, K. se u ožujku 1537. iskrcao kraj Solina. Nakon početnih uspjeha, kršćanska je vojska sa Solinskoga polja počela uzmicati prema brodovlju. Povlačeći se među posljednjima, K. se našao u brodu koji nije mogao zaploviti iz plićine te su ga Turci sasjekli (istoga se dana predao Klis). Tijelo mu je pokopano u trsatskoj crkvi; poslije je sestra Jelena od Turaka otkupila i njegovu glavu te je nakon 1539. pokopan u tamošnjoj kapeli sv. Petra. — Kružićevo je djelovanje slika postupnoga propadanja protuturske obrane, ali i umijeća zapovijedanja bez trajne potpore, stiješnjena diplomatskim odnosima, što je uvjetovalo primjenu prepada i pustošenja turskoga zaleđa. Zbog strateškoga značenja Klisa i vlastitih zasluga zadugo je bio glavni čimbenik obrane južnoga dijela Kraljevstva.