BAJSIĆ, Zvonimir
traži dalje ...BAJSIĆ, Zvonimir, dramski pisac, redatelj i prevodilac (Zagreb, 19. X 1925). Maturirao je 1944. u Zagrebu. Od 1946. do 1948. slušao je estetiku kod J. Mukařovskoga u Pragu, do 1950. bio je bibliotekar u Nakladnom zavodu Hrvatske, zatim dramski redatelj Radio-Zagreba. — Za studentskih dana u Pragu objavio je pripovijetke Kříž rodiny i Případ Petra Filipčiče (Lidová revue, Prag 1946, 32, 35) te članak Jugoslávské divadlo (Činohra, Prag 1947). Prevodio je pjesme J. Préverta, J. Wolkera, J. Ortena i S. K. Neumanna te zajedno sa Z. Golobom, poeziju primitivnih naroda (Amuleti, Zagreb 1951). Od 1951. povremeno objavljuje članke iz kazališne i radijske problematike u publikacijama: Književne novine, Krugovi, Radio-Zagreb, Polet, Republika, Međimurski kalendar i dr. Napisao je više radio-drama – Laka noć, Leno (1954), Mekana proljetna zemlja (1959), Varalice (1959), Čuvajte se subote (1962), Lice iza stakla (1963), Prijatelji (1966), Gle, kako lijepo počinje dan (1974), Gospodo, čovječanstvo je umorno (1978), Ne (1980) emitiranih na mnogim domaćim i nekim stranim radio-stanicama. Autor je i nekoliko radio-igri za djecu te više pripovijedaka. Pseudonimom Krešo Kolman potpisao je tekstove za djecu i libreto za radio-operu Vile i mladost L. M. Rogowskog (Radio-Zagreb, 1953). Za radio je adaptirao, dramatizirao i preveo s francuskog i češkog više dramskih i proznih djela te režirao oko 250 radiodrama domaćih i stranih autora. Režirao je i na inozemnim radio-stanicama. Među osnivačima je Javne scene Radio-Zagreba (1963), gdje je postavio Beckettove Ugarke i Posljednju vrpcu. Piše i dokumentarne radiodrame: Zbogom (1968), Avant de dormir (1969) i Koncert (1973); koautor je dokumentarnih radio-drama Ad libitum (1973. s M. Kučišem i M. Jurjevićem), Starolička patetična (1975, s Jurjevićem i Č. Pricom), Maratonac (1976, s Jurjevićem), Zimnik, Tišina i Cuncubela (s Pricom i K. Osmanom), Ich habe eine Puppe, die spricht (Zapadni Berlin, 1981. s Jurjevićem). Većinu tih drama umnožio je Radio-Zagreb. Neke su prevedene na engleski, francuski i njemački. Lice iza stakla objavljeno je u Antologiji radio-drame (Zagreb 1966), a Die Freunde u knjizi Hörspiele 10 (Berlin 1970). Ad libitum, Strarolička patetična i Zbogom tiskane su u Republici (1975), a Gle, kako lijepo počinje dan u Forumu (1980). Bio je član scenarističko-redateljske ekipe koja je dokumentarno-igranim filmom Ovdje Radio-Zagreb (15. V 1956) označila početak jugoslavenske televizije. Za nju je pisao scenarije, prilagođavao radio-drame i režirao dvadesetak dramskih emisija, među njima i Jedno veče P. Vialara 1957 (prva jugoslavenska televizijska dramska emisija). Varalice su realizirane kao TV film u Austriji (1966) i ČSSR-u (1967). Svoje radiodramske tekstove (Varalice, Prijatelji, Gle, kako lijepo počinje dan) preradio je i za kazalište; po uzoru na N. Nalješkovića napisao je komediju Gospar Pero Požuda. Režirao je i u HNK u Zagrebu te Kazalištu »Marin Držić« u Dubrovniku. Autor je Bilježaka redatelja: U očekivanju Godota (u S. Beckett, U očekivanju Godota, 1966). Dobio je Nagradu grada Zagreba za televizijske režije Babeljeva Sumraka (1963) i Sumorne jeseni (1970), prvu nagradu za tekst na festivalima jugoslavenske radio-drame (1964, 1966, 1974) te za režiju (1958, 1965, 1966, 1974). Nagrađen je u Berlinu (DDR) na Internacionalnom tjednu radio-drame za Prijatelje (1968) i Ad libitum (1973).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
BAJSIĆ, Zvonimir. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1079>.