Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

IVANČEVIĆ, Radovan, povjesničar umjetnosti (Banja Luka, 13. II. 1931 – Zagreb, 17. I. 2004). U Zagrebu završio gimnaziju 1949, na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest umjetnosti 1955. te doktorirao 1965. tezom Gotička arhitektura Istre. Od 1956. asistent, 1965–75. docent, potom izvanredni i od 1979. do umirovljenja 2001. redoviti profesor na tom fakultetu, na kojem je vodio katedru za nacionalnu povijest umjetnosti, predavao renesansnu umjetnost i ikonografiju. Usporedno predavao vizualnu kulturu na Akademiji za kazalište, film i televiziju, od 1989. vizualne komunikacije na studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu. Od 1961. znanstveni je suradnik Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Specijalizirao se u Parizu 1965–66. Proučava likovne spomenike i pojave od antike do danas, najviše srednjovjekovnu i renesansnu umjetnost Istre i Dalmacije, razvijajući metodu strukturalne analize umjetničkog djela. Posebno se bavi modernom arhitekturom, vizualnim medijima, teorijom umjetnosti, ikonologijom i zaštitom spomenika. Hrvatske spomenike promatra u kontekstu europske kulture, naglašujući njihove posebnosti. Baveći se u početku istarskom kulturno-umjetničkom baštinom, napose gotičkom crkvenom arhitekturom, pisaoo kasnogotičkim crkvama u Čepiću, Oprtlju, Roču i Štrpedu (Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti, 1960, 1963–64, 1969), franjevačkoj crkvi u Poreču (Zbornik Poreštine, 1987), odnosu antičkoga i srednjovjekovnoga rastera Poreča,modelu srednjovjekovnoga Gračišća te o Svetom Trojstvu u Hrastovlju kao renesansnoj crkvi (Peristil, 1963–64, 1965–66, 1999–2000, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, RIPU; 1988–89). Od poč. 1960-ih istražuje hrvatske renesansne, posebice trogirske spomenike i njihove majstore (kapela sv. Ivana Trogirskoga, krstionica, gradska loža, urbanistički sklop trga pred katedralom), djelo Jurja Dalmatinca te šibensku katedralu, koju je obradio i monografski (1998). Rasprave o Jurju objelodanio je u Peristilu (1980. nove atribucije, 1999–2000. šibenski portreti, 2002. skulpturalna grupa Milosrđe u Anconi), Prilozima povijesti umjetnosti u Dalmaciji (PPUD; 1980. gotičko-renesansni stil), Bulletinu JAZU (1982. o Jurju kao crtaču) i RIPU (1982), a trogirske studije sabrao u knjizi Rana renesansa u Trogiru (1997). Odvojio ranorenesansnu umjetnost XV. st. od klasične renesansne umjetnosti i kasne renesanse XVI. st. Postavio je tezu o izvornoj srednjodalmatinskoj ranorenesansnoj graditeljskoj školi koju utemeljuje Juraj Dalmatinac u Šibeniku, nastavljaju A. Aleši i Nikola Firentinac u Trogiru, potomnji i u Šibeniku (Nova crkva u Šibeniku, Peristil, 1997). Analizirao zbornu crkvu u Pagu, osorsku i hvarsku katedralu, arhitekturu Raba i komparativno trolisna pročelja renesansnih crkava u Hrvatskoj te Italiji (Peristil, 1982, 1986, 1992–93, 1998, 2001; PPUD, 1984). Autor je pregleda Renesansa u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Istri uknjizi Renesansa u Hrvatskoj i Sloveniji (Beograd–Zagreb–Mostar 1985), studije Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu i problemi klasične renesanse (Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća. Zagreb 1991), rasprava o odnosu kultura dviju jadranskih obala (Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije. Rijeka 1993) i utjecaju spomenika dalmatinske renesanse na Ugarsku (Ivan Duknović i njegovo doba. Trogir 1996) te o manirističkoj arhitekturi i urbanizmu Korčule (Godišnjak grada Korčule, 1998–2000). Prikazao bizantsku (Hortus artium medievalium, 1998) i predromaničku umjetnost (Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža. Zagreb 1996; Hrvatska i Europa, 1. Zagreb 1997) te arhitekturu od romanike do manirizma (Hrvatska i Europa, 2. Zagreb 2000), antički sarkofag iz Raba (PPUD, 1995), djelo majstora Radovana (zbornik Majstor Radovan i njegovo doba. Trogir 1994), solinsku crkvu u Gradini (Bulletin HAZU, 1994) te portal crkve sv. Marka u Zagrebu (RIPU, 2001). U knjizi Umjetničko blago Hrvatske (1986; Nagrada »Božidar Adžija« 1987; izd. 1993. dopunjeno pogovorom s interpretacijom spomenika uništenih u ratu) ostvario je sintetični pregled razvoja umjetnosti na tlu Hrvatske od prapovijesti do XX. st. Dao je prvi pregled povijesti hrvatske povijesti umjetnosti (Znanost o umjetnosti, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996), prikazao povezanost zagrebačke i bečke škole povijesti umjetnosti (Bečka škola povijesti umjetnosti. Zagreb 1999). Pisao o Lj. Karamanu (Peristil, 1971; RIPU, 1987; Karaman, Problemi periferijske umjetnosti. Zagreb 2001), M. Prelogu (Godišnjak zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj, 1986; RIPU, 1988–89; Prelog, Između antike i romanike i Studije o hrvatskoj umjetnosti. Zagreb 1994, 1999), Mariji Planić-Lončarić (RIPU, 1992), B. Fučiću (Cicero, 1999), G. Gamulinu (Kontura, 2000). Oglede o hrvatskoj likovnoj kritici tiskao u knjigama Likovne kritike, studije i zapisi 1950–1960 R. Putara (Zagreb 1998) i Hrvatska likovna kritika 50-ih (Zagreb 2000). Objavio više rasprava o problemima zaštite spomeničke i kulturne baštine (Peristil, 1983, 1988–89, RIPU, 1993, 1996, Zbornik radova Sabora hrvatskih graditelja. Zagreb 1993; Ranjena crkva u Hrvatskoj. Zagreb 1996; Graditelji u razvitku Republike Hrvatske. Zagreb 2000). Pisac je poglavlja Uvod u ikonologiju u Leksikonu ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (Zagreb 1979), suautorškolskoga leksikona Likovne umjetnosti (Zagreb 1963). Tumačeći i vrjednujući zagrebačku arhitekturu i urbanizam, od 1960. u Čovjeku i prostoru (ČIP), od 1963. u 15 dana, od 1967. u Životu umjetnosti (ŽU) te 1968. u Telegramu, dao je temeljni prinos našoj arhitektonskoj kritici. Baveći se zagrebačkom modernom arhitekturom između dva rata, posebno S. Planićem (ŽU, 1981; ČIP, 1987; Problemi suvremene arhitekture. Zagreb 1996), postavio tezu o zagrebačkoj arhitektonskoj školi kao sintezi organske i funkcionalističke arhitekture. Pisao o kružnoj formi u opusu I. Meštrovića (ŽU, 1978–79, 1988) te o stilskim pitanjima arhitekture, posebno o historicizmu. Studije i kritičke oglede o zagrebačkim arhitektonskim i urbanističkim pitanjima sabrao je u knjigama Za Zagreb (2001. i 2003). Napisao monografiju o F. Vaiću (1957) i E. Kovačeviću (1985), tekstove u periodicima i izložbenim katalozima o Z. Lončariću (Telegram, 1969; Zagreb 1974, 1998, Krapina 1997), Kovačeviću (Zagreb 1978, Gospić 1998), Lj. Babiću (ŽU, 1980; Babić, S puta po Španjolskoj. Zagreb 1990), A. Jakiću (ŽU, 1983; Zagreb 1999), M. Grčeviću (ŽU, 1989; Kontura, 1997–98), Nives Kavurić-Kurtović (Pariz 1989; ŽU, 1990), D. Stošiću (ŽU, 1991; Monaco 1990, Zagreb 1992, 1998), B. Ružiću (Zagreb 1993), M. Šuteju (ŽU, 1994), I. Lovrenčiću (Zagreb 1995), B. Bernardiju (Zagreb 1999) i D. Džamonji (Zagreb 1999; monografija 2001). Već u 1950-ima uvodi interpretaciju industrijskoga dizajna u program povijesti umjetnosti Radničkoga sveučilišta, na kojem predaje 1955–59. Tekstove o industrijskom oblikovanju, umjetničkoj fotografiji, plakatu, Bernardijevu namještaju objavljuje u 15 dana (1959–62). Znanstvenim i stručnim radovima surađivao u časopisima Peristil (1954, 1962–66, 1971–72, 1981–86, 1994–2002), ČIP (1960, 1981, 1986–87, 1989–92), ŽU (1967, 1969, 1972, 1978–79, 1981, 1983, 1987–90, 1992–93, 1996), Termin (1975), Arhitektura (1981, 1988, 1997), RIPU (1982, 1988–90, 1992, 1996, 1999, 2001), PPUD (1983, 1990–95, 1999–2000), Mogućnosti (1986–87, 1989, 1995, 2000), Most (1986, 2000), Anali Galerije Antun Augustinčić (1988, 2001), Pogledi (1988), Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske (1988), Informatica museologica (1991), Kamenar (1991), Klesarstvo i graditeljstvo (1991), Radovi LZ (1991), Republika (1991), Dubrovnik (1992–93, 1995), Kontura (1994, 1998–2000), Ceste i mostovi (1995), Hortus artium medievalium (1996, 2000), Hrvatski zemljopis (1997), Kolo (1997), Lettre internationale (1997), Radovan (1997), Cicero (1998–99), Oris (1999), Bosna Franciscana (2001), zbornicima Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094–1994 (Zagreb 1995), Croatia in the Heart of Europe (Zagreb 1996), Hrvati u Sloveniji (Zagreb 1997), Zbornik radova simpozija o fundamentalnim istraživanjima (Zagreb 1997), Okrugli stol Hidrologija i vodni resursi Save u novim uvjetima (Zagreb 2000), Sedam stoljeća Šibenske biskupije (Šibenik 2001), knjigama Kultura stanovanja S. Planića (Osijek 1985), Trogir, kulturno blago (Zagreb 1987), Isusovačka crkva i samostan u Varaždinu (Zagreb 1988), Hommage a Rabuzin (Zagreb 1996), Dubrovnik D. Fabijanića (Zagreb 1997), Fin de siècle Zagreb–Beč (Zagreb 1997), Crtež u znanosti (Zagreb 1998), Kultura, etničnost, identitet (Zagreb 1999) te katalozima izložaba Juraj Dalmatinac (Zagreb 1975), Pisana riječ u Hrvatskoj (Zagreb 1986), 12 prijedloga zagrebačkih arhitekata (Zagreb 1992), Recall Byblos. Die Kunst der Mitteilung (Aachen 1993), Šibenska katedrala – UNESCO popis svjetske kulturne baštine (Zagreb 2001), Robert Šimrak (Milano 2002). Urednik je knjige Cultural Heritage of Croatia in the War 1991/92 (Zagreb 1993) i pisac poglavlja o hrvatskoj kulturnoj baštini u kontekstu europske tradicije. Zaokupljen širenjem obzora likovne kulture, bavi se razvojem srednjoškolske nastave povijesti umjetnosti i likovne kulture te je autor programa (1991) i zagrebačkih izdanja gimnazijskih udžbenika Likovni govor. Uvod u svijet likovnih umjetnosti, 1997; Od paleolita do predromanike, 1999; Od romanike do secesije i Umjetnost 20. stoljeća, 2000. Piše i o dječjem crtežu (Ivana Brlić-Mažuranić, Priče iz davnine. Slavonski Brod 1994), M. Krleži (Forum, 1985), grčkoj filozofiji (Encyclopaedia moderna, 1996), javlja se u periodicima Oko (1990–91), Vjesnik (1990–91, 1997), Danas (1991), Zarez (2000–01). Ustrajan u borbi za dostojanstvo struke i baštine, suprotstavlja se uništavanju urbanih i spomeničkih vrijednosti, posebice Zagreba. Suautor je izdavačkoga projekta Monumenta artis Croatiae u 70 svezaka 1982 (dosad objavljeno šest monografija), urednik serije džepnih monografija Art Book, 1–6 (Zagreb 1998). Baveći se praksom i teorijom vizualnih komunikacija, ostvario je kao scenarist i redatelj desetak dokumentarnih i pedesetak animiranih filmova, dvjestotinjak TV emisija posvećenih hrvatskoj i europskoj umjetnosti, zaštiti spomenika te interpretaciji likovnih djela. Dobio nagrade Festivala jugoslavenske televizije (Bled 1965. i 1972, Portorož 1973). Ističu se njegovi element filmovi iz serije Stilovi, razdoblja, život (1973–74) i Perspektive (1972–89; Nagrada grada Zagreba 1978). Prema filmskim predlošcima nastala je knjiga Perspektive (1996). U sklopu filmskoga projekta Hrvatska kulturna baština realizirao (scenarij i režija) 2002. filmove Istra iz zraka, Kulturna baština Istre, Dvorci i crkve Hrvatskog zagorja. Od 1990. predsjednik je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (do 2002), glavni urednik časopisa Peristil i izdanjâ Društva, od 1992. član suradnik HAZU. Član je međunarodnih udruga za izobrazbu pomoću umjetnosti (INSEA), likovnih kritičara (AICA), povjesničara umjetnosti (CIHA). Predavao je i pri Međunarodnom centru za poslijediplomske studije (IUC) u Dubrovniku, a kao gost na više sveučilišta u Europi, SAD i Kanadi. Za UNESCO je autor projekta o razvoju društava vizualnom edukacijom, pisanoga dijela dosjea za upis šibenske katedrale na popis svjetske baštine 1998 (uvrštena 2000), član uredništva izdanja Svjetska povijest kulture i znanosti čovječanstva (od 1983. za Jugoslaviju, od 1990. za Hrvatsku), povjerenstva Mediteraneum Action Plan (MAP) i povjerenstva za obnovu Staroga mosta u Mostaru. Suradnik je LZ. U povodu 70-godišnjice života objavljena je 2003. spomenica Radovana Ivančevića (PPUD, 2001–02).

DJELA: Fedor Vaić. Zagreb 1957. – Likovna kultura »običnog« čovjeka. Zagreb 1961. – Beram. Beograd 1965. – Edo Kovačević. Zagreb 1984. – Umjetničko blago Hrvatske. Zagreb 1986, 19932 (engl., franc. i njem. izd.). – Perspektive. Zagreb 1996. – Rana renesansa u Trogiru. Split 1997. – Šibenska katedrala. Šibenik 1998 (njem. i engl. izd. 1999). – Za Zagreb (suprotiva mnogim), 1–2. Zagreb 2001–2003. – Izbor iz bibliografije R. Ivančevića o dizajnu. Život umjetnosti, 1992, 51, str. 77. – Potpuniji popis radova u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Spomenica Radovana Ivančevića), 2001–02, br. 39.
 
LIT.: M. Kukuljica: Element film. Filmska kultura, 17(1973) 87/88, str. 151, 158. – T. Maroević: Inventivna inventura. Danas, 1986, 30. IX, str. 41–42. – S. Šterk: Umjetničko blago Hrvatske. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 35(1986) 3/4, str. 37. – B. Hlevnjak: Evropska disonanca. Oko, 15(1987) 397, str. 4–6. – J.Belamarić: Uz Ivančevićev prijedlog za kapelu Ursini.Mogućnosti, 37(1989) 12, str. 1319–1329. – Biografije novih članova akademije. Ljetopis HAZU, 1993, 96, str. 634–636. – Umjetničko blago Hrvatske. Večernji list, 37(1993) 16. IV, str. 19. – (Intervjui): D. Merlić, Slika na sliku. Zagreb 1994. – K. Rogina, Čovjek i prostor, 43(1996) 1/2, str. 46–47. – G. Benić, Slobodna Dalmacija, 54(1997) 29. VI, str. 29. – P. Kiš, Jutarnji list, 3(2000) 5. VII, str. 21. – B. Bilić, Misli 21. stoljeća. Zagreb 2001. – I. Lasić, Feral Tribune, 18(2001) 802, str. 38–40. – T. Maroević: Do nedogleda i natrag. Perspektive. Vijenac, 5(1997) 81, str. 20. – S. Vidulić: Vrlo perspektivno. Perspektive. Slobodna Dalmacija, 54(1997) 18. III, Pr., str. 7. – Z. Maković: Više od udžbenika. Likovni govor. Vijenac, 6(1998) 116, str. 22. – M. Tenžera: Srebrni relikvijar Šibenika. Vjesnik, 59(1998) 30. X, str. 13. – K. Galović: Biser svjetske baštine. Šibenska katedrala sv. Jakova na listi UNESCO-a. Vijenac, 8(2000) 177, str. 32. – M. Kružić: Udžbenici visoka dometa. Ibid., 9(2001) 201, str. 27. – V. Majcen: Obrazovni film. Zagreb 2001, 145, 151, 157–158. – M. Baričević: Istina o »gradogradnji« ili mijenjanju lica Zagreba. U povodu knjige »Za Zagreb (suprotiva mnogim)«. Novi list, 56(2002) 1. IX, Pr., str. 11. – K. Galović: Obvezna literatura za gradske zastupnike i gradonačelnika. Jutarnji list, 5(2002) 6. V, str. 53. – S. Kolčić: Zagreb i zašto ga (ne) volimo. Vjesnik, 63(2002) 15. III, str. 17. – V. Penezić: Za Radovanov Zagreb. Čovjek i prostor, 49(2002) 5/6, str. 31. – I. Šimat Banov: Urbane interpretacije. Ogledi povjesničara umjetnosti Radovana Ivančevića iz razdoblja 1960–2000. Jutarnji list, 5(2002) 21–22. VI, Pr., str. 35. – L. Žigo: Vidljive i skrivene ljepote grada. Večernji list, 46(2002) 15. III, str. 17. 
 
Snješka Knežević i Višnja Flego (2005)