Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

LABAŠ, Jure (Juraj), slikar (Oroslavje, 22. X. 1935). U Zagrebu završio Školu primijenjene umjetnosti 1955, diplomirao na ALU 1960 (I. Režek) te do 1962. bio suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića. Od 1963. honorarno radi kao dizajner u radionici »Dekor« u Zagrebu (dekoracijama u emajlu opremio poštanski ured u Gundulićevoj ul., kbr. 8), a od 1975. djeluje kao samostalni umjetnik. U početku stvara ciklus Klaunovi i maske (1963–72), kojim na groteskan i satiričan način, služeći se likovima P. Picassa i S. Dalíja, progovara o stanju likovne scene (Dvije maske, 1963, Clown sa paletom i Minotaurus F, 1964, sve lavirani tuš; Par distance, 1964, ulje; Manager, 1969, kombinirana tehnika). Potom nastaje makabričan ciklus slika u pastelu Pokladne maske (1974–76), prožet elementima nadrealizma, temeljen na temama usamljenosti i straha. Snažnim kontrastima svjetla i sjene slika sablasno osvijetljene maske, postižući tjeskobno ozračje (KAbe i Pom G, 1974; Kabist i Scherzo, 1975; KB3, 1976, MG). Trajna mu je preokupacija akt; u ranim djelima ekspresivnom linijom i bojom prikazuje senzualna ženska tijela u naglašeno erotskim pozama (Dama u zelenim čarapama, 1962, Crveni akt i Sjedeći akt zeleni, 1963, lavirani tuš). Potkraj 1970-ih unosi elemente pop-arta, estetiku videoigara i uličnih plakata te se intenzivno počinje baviti odnosom erotike i otuđenosti. Nadahnut estetikom strojeva, stvara vlastiti izraz u oblikovanju ljudskoga tijela, zasnovan na oprječnosti mehaničkoga i organskoga, te uvodi pojam »mašinska erotika«. Kombiniranim slikarskim tehnikama agresivnim koloritom stvara dinamične kompozicije s jakim kraćenjima i preklapanjima planova, u kojima prikazuje uglavnom ženska tijela naglašenih volumena, oblikovana poput mehaničkih lutaka ispresijecanih udova (Mašer COU, 1979; Mašer ESO, 1980; Mašer 31, 1981; Mašer REZ, 1984). Zadržavajući erotske konotacije, 1990-ih postupno sažima oblike (Kompozicija ZEM, Violone 3 i Violone 7, 1990; Erotika KOKO, 1991; Nukleus III, 1995) te počinje stvarati djela na rubu apstrakcije, koja odlikuje plošnost, izraziti grafizam i suženi kromatski registar (Grafit VV, 1995, Grafit F i Grafit TOR, 1998, Grafit JOJ, 2002, Znak I, 2005, kombinirane grafičke tehnike; ciklus kolaža Bestijarij, 2005–06). Od 1980-ih oblikuje skulpturu, također erotskih i mehaničkih asocijacija, u kojoj postupnom redukcijom postiže ekspresivnu monumentalnost oblika (Torzo V, 1980, aluminij; Crni torzo VII, 1981, poliuretan; Torzo II, 1989, bronca; Torzo III, 1998, keramoskulptura; Nukleusi, 2001, drvo i metal). Bavi se i objektima (Objekt gat III, 1995, i Animal A, 2006, kombinirana tehnika) te prostornim, konceptualnim intervencijama(Svjetlost i zvuk – Hommage Miroslavu Kraljeviću, 2004, dvorište vlastitoga atelijera u Medulićevoj ul., kbr. 12). Izlagao samostalno u Zagrebu (1964, 1966–67, 1969, 1971. s F. Dolenecom i T. Ostojom, 1972, 1976, 1978–82, 1984–86, 1989, 1995–96, 1999, 2004, 2006–10), Beču (1965), Beogradu (1971), Sisku (1972, 1980), Salzburgu (1973), Zrenjaninu i Subotici (1976), Samoboru i Brčkom (1977), Čakovcu i Zaprešiću (1980), Karlovcu i Splitu (1981), Gornjoj Stubici (1983), Oroslavju (1994), Koprivnici (1996), Krapini (1998, 2003) i Osijeku (1999) te skupno na izložbama ULUH-a (od 1961), NOB u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije (Beograd 1961, 1971, Zagreb 1971), Bijenalu mladih (Rijeka 1962–66), izložbama skupina Mart (Schiedam 1962) i Biafra (Zagreb 1971, 1976), Zagrebačkom salonu (1965–66, 1969–73, 1981, 1993), Plavom salonu (Zadar 1966), Beogradskom trijenalu (1967), Ličkom annalu (Gospić 1969–71), Zagrebačkoj izložbi grafike (1970–76), izložbi Nadrealizam i hrvatska umjetnost (Zagreb 1972), Zagrebačkoj izložbi crteža/Hrvatskom trijenalu crteža (1973–77, 1981–83, 1996, 1999), Biennalu suvremene hrvatske grafike (Split 1974), Međunarodnoj izložbi originalnoga crteža (Rijeka 1974, 1980), izložbi Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici (Zagreb 1977), Biennalu akvarela Jugoslavije (Karlovac 1979–81, 1987), Izložbi portreta (Tuzla 1979), izložbama Likumove generacije (Zagreb 1981, 1986), Triennalu hrvatskoga kiparstva (Zagreb 1991), Svjetskom triennalu male keramike (Zagreb 1997) i Zagorskom likovnom salonu (Krapina 2003, 2009).

LIT.: E. Cvetkova (E. C.): Linija puna nerva. Večernji list, 6(1964) 22. I, str. 7. — (Katalozi izložba): J. Baldani, Zagreb 1966, 1981, Karlovac 1981. — D. Venturini, Zagreb 1967. — V. Maleković, Sisak 1972, Zagreb 1972, 1976, 1979. — I. Šimat Banov, Zagreb 1984. — T. Lukšić, Zagreb 1995. — G. Blagus, Zagreb 1999. — E. Quien, Zagreb 2006. — V. Maleković: Tužni klaun pod veselom maskom. Vjesnik, 26(1966) 20. XII, str. 6. — Isti: Klovnovi u pogrebnoj povorci. Ibid., 28(1967) 1. XI, str. 6. — I. Zidić: Herostratova slama. Telegram, 8(1967) 350, str. 5. — E. Cvetkova: Iznenađenje Labaša. Večernji list, 13(1969) 31. X, str. 6. — V. Maleković: Alegorična likovna misao. Vjesnik, 32(1971) 28. VI, str. 7. — Isti: Izraz napregnute usamljenosti. Ibid., 37(1976) 28. X, str. 11. — G. Benić: Putenost i introspekcija. Slobodna Dalmacija, 39(1981) 28. I, str. 4. — V. Maleković: Stroj za ljubavni sudar. Start, 1981, 331, str. 82–83. — J. Škunca: Tumač seksualnosti. Vjesnik, 45(1984) 23. VI, str. 11. — Isti: Slikar ironična pogleda. Ibid., 57(1996) 17. XII, str. 17. — L. Topić: Nesvakodnevno zajedništvo. Ibid., 65(2004) 5. XI, str. 16. — D. Jendrić: Sve ljudsko u umjetnosti. Večernji list, 46(2005) 18. V, str. 30. — V. Maleković i D. Schneider: Jure Labaš/Erotika. Zagreb 2005. — M. Tenžera: Duh leoparda, snaga džungle. Vjesnik, 67(2006) 27. II, str. 46. — M. Gašparović: Jure Labaš, objekti, skulpture, slike(katalog izložbe s potpunijom lit.). Zagreb 2007. — D. Glavan: Jasan likovni govor u prvom planu. Jutarnji list, 10(2007) 5. VII, str. 32–33. — B. Vujanović: Uzbudljva disciplina Jure Labaša. Vjesnik, 68(2007) 16. VII, str. 35. — M. Kalle: Umjetnost pod vedrim nebom. Ibid., 70(2009) 19. X, str. 24.
 
Ana Šeparović (2013)