KRANJC, Mihajlo

KRANJC, Mihajlo, arhitekt (Zagreb, 29. IX. 1934). U Zagrebu završio gimnaziju 1953. i diplomirao arhitekturu 1959. na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu (V. Turina). Zaposlen od 1959. u arhitektonskom birou »Ostrogović« (od 1963. »Centar 51«), od 1965. samostalni projektant. Od 1977. u Zavodu za arhitekturu pri Arhitektonskom fakultetu samostalni projektant, a od 1991. do umirovljenja 2001. u Gradskom zavodu za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša stručni savjetnik i pomoćnik pročelnika. Surađujući od 1968. u projektu turističkoga naselja Dubrava-Babin kuk u Dubrovniku unutar projekta UN Južni Jadran (1972–73. radi na njegovoj razradbi u birou E. D. Stonea u New Yorku; 1977. realizirana I. faza), prihvatio načelo regionalizacije arhitektonskoga prostornoga izraza, koje je potom primjenjivao u projektiranju novih urbanih središta i stambenih naselja, često u manjim ličkim gradovima. Projektirao i izveo zgrade u kojima se specifičnim oblikovanjem (razvedeni tlocrt i koso krovište od salonitnih ploča) i diskretnom simbolikom vezuje uz regionalne oblike stvarajući skladne arhitektonske cjeline: u Ogulinu u naselju »Ivo Marinković« stambeno-poslovni kompleks u Ul. V. Nazora (1970–73, s M. Čankovićem i B. Šternom), stambeno-poslovni toranj (1971–74), snažan akcent u urbanoj panorami grada, i stambene nizove L-tlocrta s lokalima u prizemlju (1973–79, s Čankovićem), na jezeru Sabljaci restauraciju (1976–79), a u Plaškom stambeno-poslovnu (1975–78, s Čankovićem) i stambenu zgradu (1979–81, Nagrada »Viktor Kovačić« 1981). S Čankovićem realizirao hotel u Josipdolu (1976–79) i stambeno naselje »Grozdana« u Vrbovskom (I. faza 1977–79), a s B. Šerbetićem upravnu zgradu i servisne radionice nuklearne elektrane u Krškom (1977–81). Od 1980-ih sudjeluje u urbanističko-arhitektonskim projektima uređenja i obnove javnih prostora, koji su često izazivali polemike u javnosti i u stručnim krugovima. Kao autor ili suautor realizirao uređenja središnjih zagrebačkih trgova, Trga Republike (danas Trg bana J. Jelačića) i početka Gajeve ul. (1981–87, s B. Silađinom i Šerbetićem), Trga P. Preradovića s okolnim ulicama (1991–95, sa Šerbetićem) i Trga Burze s dvjema simetrično postavljenim fontanama (1994–95, danas Trg hrvatskih velikana), pješačkih zona u ulicama Gajevoj, Bogovićevoj i Petrićevoj (1993–94) te dijelu Jurišićeve i Petrinjske (1994–95). Projektirao je rekonstrukciju i uređenje istočnoga dijela »zelene potkove« (1980, sa Silađinom i Šerbetićem). Autor je obnove i uređenja Trga Ivane Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu (1993–2004) i Trga A. Starčevića u Kninu (1996–98). Bavio se i dogradnjama (zgrada Općinskoga suda u Ogulinu, 1975–77, s Čankovićem), adaptacijama (školska zgrada na Rooseveltovu trgu u Zagrebu za Muzej Mimara, 1985–87, s I. Pitešom, M. Salajem i Šerbetićem) i unutarnjim uređenjem poslovnih prostora (bankovne poslovnice u Zagrebu 1971. i Ogulinu 1973). Sudjelovao u natječajima za zgradu RTV Zagreb (1962, s Čankovićem, otkup) i uređenje središta Gajnica (1980, sa Šerbetićem, II. nagrada) u Zagrebu, za osnovnu školu i dječji vrtić u Varaždinskim Toplicama (1976, s Čankovićem, II. nagrada) te za Dom revolucije u Šibeniku (1976, sa Silađinom, II. nagrada). Autor je spomen-obilježja poginulim braniteljima Peščenice na križanju ulica Vukovarske i Ivanićgradske (1998–2000). Samostalno izlagao u Zagrebu (1974. s Čankovićem, 1982. sa Silađinom, Šerbetićem i Hildegard Auf-Franić, 2013), a skupno na Zagrebačkom salonu (1971–73, 1976, 1979 – velika nagrada, 1988 – nagrada, 1994).