KRAŠ, Josip

KRAŠ, Josip, sindikalni djelatnik i političar (Vuglovec kraj Ivanca, 26. III. 1900 — Karlovac, 18. X. 1941). Izučio pekarski zanat u Varaždinu 1916. Radio potom u Garešnici pa u Banovoj Jarugi, gdje je nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije suosnovao boljševičku organizaciju što je 1919. postala jednom od prvih tzv. ćelija KPJ. Njezin član od 1919, u Zagrebu 1920. postao članom uprave Sindikata živežarskih radnika (poslije i njegov tajnik u IO Mjesnoga radničkoga sindikalnoga vijeća), a 1921. bio izabran za člana Međusaveznoga sindikalnoga odbora Jugoslavije. Obnavlja organizacije KP i rad sindikata te počinje djelovati i na karlovačkom području. Bio je tehnički urednik, urednik rubrike Dopisi iz tvornica i sela i kolporter Borbe od 1926. do zabrane lista na poč. 1929. te član zagrebačkoga Mjesnoga komiteta KPJ. Kao jedan od najbližih suradnika J. Broza u borbi protiv frakcionaštva u zagrebačkoj KP 1927–28, na Osmoj konferenciji zagrebačkih komunista u veljači 1928. podupro je njegov program. Od 1921. više puta zatvaran zbog komunističke djelatnosti, a na poč. 1929. zbog rada u Borbi uhićen i osuđen na kaznu od pet godina zatvora, koju je odslužio u Srijemskoj Mitrovici. God. 1934. zaposlio se u Zagrebu, postao tajnikom sindikalne podružnice pekara i angažirao se u Ujedinjenom savezu živežarskih radnika Jugoslavije te u Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije (1936. postao članom njegove Oblasne uprave za Hrvatsku i Slavoniju, a 1938. kao predsjednik Mjesnoga međustrukovnoga odbora pomogao organizirati njegov četvrti kongres). Kao urednik sindikalnoga lista Radnik 1936–38. napadao je poslodavce i pozivao pekarske radnike na jedinstvo. Postao voditeljem novoosnovane Sindikalne komisije CK KPJ 1936, te godine organizirao veliki štrajk pekarskih radnika u Zagrebu, a 1937. i 1938. štrajkove rudara u Ivancu. Na Osnivačkom kongresu KPH 1937. postao članom njezina CK, a 1938. i organizacijskim sekretarom. S A. Žajom i Đ. Špoljarićem kažnjen ukorom jer je KPH pristašama preporučila da na skupštinskim izborima 1938. podupru listu V. Mačeka, odn. Udružene opozicije, dok je CK KPJ držao da je trebala izići s vlastitom listom. Potkraj 1939. opet uhićen i zatvoren u Lepoglavi do srpnja 1940. U kolovozu sudjelovao u radu Prve konferencije KPH, a u listopadu Pete zemaljske konferencije KPJ, na kojoj je izabran u CK KPJ. Te je godine ponovo organizirao veliki štrajk pekarskih radnika u Zagrebu. U travnju 1941, za napadaja na Jugoslaviju, vodio komunističko izaslanstvo koje je od Banske vlasti i Štaba 4. armije u Zagrebu tražilo podjelu oružja radnicima radi obrane. Potom djelovao na području Korduna, Pokuplja, Gorskoga kotara i dijela Banije, u svibnju u Sisku i Karlovcu osnovao vojne komitete, u lipnju u Karlovcu Okružno operativno rukovodstvo, a u srpnju kraj Vrginmosta (Gvozd) s R. Končarom bio sudionik sastanka na kojem je odlučeno o početku oružane borbe. Ljeti u Karlovcu održavao veze s vodstvom KP u Zagrebu, organizirao rad Narodne pomoći, uređivao list Obavještenja OK KPH Karlovac (poslije Partizan) te najposlije bio prokazan i ubijen pri pokušaju uhićenja. Služio se konspirativnim imenima Karić i Stari, od 1937. najčešće Papa. Po njem su 1950. nazvane karlovačka tvornica obuće i zagrebačka konditorskih proizvoda. U rodnoj mu je kući uređen memorijalni muzej 1965, a poprsja su mu izradili B. Bahorić 1959. i L. Musulin 1976.