BAKIĆ, Petar

BAKIĆ, Petar, bosansko-đakovački biskup (Split, 28. IX 1670 — Križovljan, danas Križovljan Radovečki, 5. VII 1749). Najmlađi je sin Gabrijela, uglednoga splitskog građanina, kojemu je, kako to B. Zmajić navodi, 25. VIII 1699. potvrđeno plemstvo. Plemićki pridjevak »de Lak« počeo je dodavati imenu poslije 1700. Prema M. Paviću, bogosloviju učio u Rimu, a prema M. Srakiću, u Beču. Još za studija upoznao se s kardinalom Leopoldom Kolonićem i vjerojatno na njegov poziv došao 1694. misionariti u Slavoniju i krajeve južne Ugarske. Povremenim misionarskim pohodima, sve do Beograda i Temišvara, nastavio je i nakon 1697. kad ga je car Leopold I postavio za tumača ilirskog jezika na bečkom dvoru. Poslije smrti biskupa Josipa Favinija 1709. imenovao ga je car Josip I srijemskim biskupom, što Sv. stolica nije prihvatila. God. 1716. car Karlo VI imenovao ga je bosansko-đakovačkim biskupom, a potvrdio papa Klement XII. Od 1729. do 1741, dok je bio pod sekvestracijom, prebivao je u svom dvorcu u Križovljanu, gdje je i sahranjen. — Misionareći u novooslobođenim krajevima Slavonije i južne Ugarske osobito se zalagao za crkveno jedinstvo. Primasu Ugarske, kardinalu Koloniću, kojemu je car Leopold I povjerio uređenje crkvenih odnosa na području slavonskih i ugarskih dijeceza, podastro je prijedlog kako bi se imao ukloniti crkveni raskol. Pod njegovim utjecajem prihvatiše uniju vladike Jefrem Banjanin i Petronije Ljubibratić. U Đakovu je nastavio rad svog prethodnika biskupa Đure Patačića na izgradnji i uređenju katedrale uništene za turske provale. U župama svoje biskupije namjeravao je namjestiti svjetovni kler i ukloniti franjevce, koji se tome odlučno opriješe. Mnogo je radio za unapređenje biskupijskog vlastelinstva i zapuštene Đakovštine u kojoj je počeo promicati obrt i trgovinu te sprečavati rastrošnost i loše običaje. God. 1726/1727. sâm je vodio i nadzirao radove na krčenju šume i prosijecanju puta na području od Vuke do Topolja. Energičnim postupcima i mjerama izazvao je otpor podanika, a u nastojanju da učvrsti i zaštiti biskupijsko-vlastelinske prerogative sukobio se s vojnom i komorskom upravom te je protiv njega podignuta tužba pred Dvorskom komorom i Ratnim vijećem u Beču. Unatoč tome što ga je Požunski sabor uzeo u obranu, B. je po ishodu parnice odlukom cara Karla VI 1729. stavljen pod sekvestraciju, koju je 1741. poništila carica Marija Terezija. Tada je ponovno preuzeo upravu biskupije, koje su duhovni poslovi bili povjereni pečujskom biskupu, a biskupijskim je dobrima upravljala komorska direkcija u Osijeku. U rukopisu je ostavio popis selâ Đakovštine sa svim njihovim posjedima, imenima i nazivima. Sastavio ga je 1725. prema konskripciji Emerika Sadeckoga iz god. 1702. U hrvatskom prijevodu objavljen je 1831. u publikaciji Novi i stari kalendar slavonski pod naslovom Opisanije Djakova 1725, a latinski original tiskan je kao prilog drugog dijela knjige T. Smičiklasa Dviestogodišnjica oslobođenja Slavonije (Zagreb 1891). Prema Paviću, 1737. tiskana je njegova latinskim jezikom pisana Promemoria u kojoj dokazuje da bosanskom biskupu pripada i naslov »đakovački«, što se u Beču – nakon što je Bosna 1735. dobila biskupe-apostolske vikare – počelo poricati.