Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GOTOVAC, Vlado, pjesnik, esejist i političar (Imotski, 18. IX. 1930 – Rim, 7. XII. 2000). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1951. te 1963. diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu. Počinje objavljivati 1952; 1955–72. radi kao novinar i urednik u kulturnoj redakciji i dramskom programu na zagrebačkom radiju i TV. Uređivao je časopise Međutim 1953. i Razlog 1969, a od srpnja do prosinca 1971. glavni je urednik Hrvatskog tjednika, visokonakladnih novina MH koje su zastupale program nacionalnog pokreta, pa je kao jedan od njegovih prvaka na poč. 1972. uhićen. Osuđen je na četiri godine strogog zatvora s dodatnim trogodišnjim gubitkom građanskih prava. Tamnicu je, ne tražeći pomilovanje, u cijelosti izdržao u Staroj Gradiški, ali se potom nije pridržavao zabrane istupanja, pa je nakon razgovora sa stranim novinarima 1977. ponovo optužen te u procesu 1981. osuđen na dvije godine zatvora, koje je odslužio u Lepoglavi, odn. još četiri godine gubitka građanskih prava. U javni se život vraća potkraj 1980-ih, a posao opet dobiva tek nakon demokratske restitucije 1990. Na prvoj skupštini obnovljene MH 1990. izabran je za predsjednika, što ostaje u tri mandata, do 1996, kada se povlači zbog preuzimanja vodećih dužnosti u stranačkoj politici. Jedan je od utemeljitelja Hrvatske socijalno-liberalne stranke, na čijem je prvom saboru 1989. izabran za potpredsjednika, pa 1990–92. predsjednika Velikoga vijeća i 1996–97. za predsjednika stranke. S manjinskom skupinom u stranci 1997. osniva novu Liberalnu stranku kojom predsjeda. Biran zastupnikom u Saboru 1992, 1995. i 2000, a na izborima za predsjednika Republike 1997. bio je kandidat skupine oporbenih stranaka; za kampanje na skupu u Puli fizički napadnut. – U književnosti se javio pjesmama, 1952. u časopisu Tribina, uz koje u časopisima i novinama objavljuje kritike, eseje, također filozofske i likovne, priče, radiodrame te angažirane publicističke tekstove. Pjesništvo je, opsegom (15 zbirka) i strukturno temeljni segment Gotovčeva opusa; aforizam »stihovi su najprikladniji za pisanje eseja« programatska je inačica njegove poetike. Premda naraštajno i po reformatorskom iskustvu pripada krugovašima, tipološki je to kreativni govor karakterističan za sljedeću, razlogovsku etapu, s naglašenim priklonom filozofičnosti i zaokupljenosti oblicima egzistencije. Tematizirana je metafizička tjeskoba, odnos umjetnika i djela te sam govor kao način autentične egzistencije. Gotovčev je pjesnički izraz metaforičan i sažet, a funkcionalne pjesničke slike zatvaraju doživljaj u čvrst i formalno izbrušen poetski okvir s bogatim jezičnim registrom. Uz naraciju i uzvišen pjesnički govor, karakteristična su česta stilska ponavljanja. Kritika je napose istaknula poemu Jeka (1961), s antologijskom uvodnom meditacijom. I u tri nove zbirke (Zabranjena vječnost, Crna kazaljka, Čekati sjevernije), nastale dijelom na temelju zatvorskih bilježaka, očuvan je tematsko-problemski i gradbeni kontinuitet, pretapanje lirskoga u diskurzivno i obratno. Tim su pristupom određeni i njegovi eseji, po načinu artikulacije i receptivnom tipu – rečenice su povezane u niz »više po načelu asocijacije, nego po težnji za kontinuiranim, postupnim razvijanjem smisla«, pa i tekst napreduje skokovito, »od jedne zaoštrene formulacije do druge« (H. Pejaković). Polemički odnos prema zbilji, britkost i zgusnutost misli, crni humor te aforističnost zaokupljeni su i tu najčešće bitnim i načelnim pitanjima. G. je klasični oblik eseja razlomio aforizmima, bilješkama, napomenama u nizovima, različitim dodatcima, brojevima, opaskama pri redigiranju, post scriptumima, komentarima, zaokružujući ga u ključu nefabularne kompozicije: teza–naracija–zaključak (poučak). Fragmentarni zapisi o uzaludnosti iskustva, o filozofskom pjesništvu, o smislu književnosti, o neizbježnoj neizvjesnosti, o voluntarizmu odlikuju se težnjom k apstrakciji univerzalnih iskaza, ali i pokušajem da se univerzalnomu dade svježina pojedinačnoga (B. Donat); Principu djela (1966), kojim je bitno utjecao na razlogovsku strukturu, slijedila je razradba često neposrednih povoda u Autsajderskim fragmentima i Tijeku odnosa. Osobitu razradbu dodir osobnoga i općega dobiva u tekstovima s povodom u vlastitu životnom primjeru: knjiga Moj slučaj sadržava tako i Obranu pred sudskim vijećem 1981, a Zvjezdana kuga žanrovski je podnaslovno određena »zatvorskim zapisima 1972–73«. Dok kao filozofski pisac znade biti hermetičan, G. je kao angažirani intelektualac, publicist i govornik razgovjetan i jasan, pa su njegovi iskazi u više dramatičnih trenutaka (Čuvanje nade – proslov posljednjem broju Hrvatskog tjednika prigodom sloma nacionalnog pokreta 1971; Generali, Hrvatska se ne boji – govor pred tadašnjim zapovjedništvom JNA u Zagrebu 1991) kondenzirali emocionalni naboj narodnih težnja do identifikacije s kolektivom. Djela su mu u 7 knjiga izašla 1995 (Nakladni zavod Globus, Zagreb), a urednica izdanja Jelena Hekman priredila je i u kolekciju uvrstila i zbirku citatnih teza iz njegova opusa (Poetika duše), zaključujući kako je »rukopisom filozofa ispisao svoju duhovnu biografiju, razvio kroniku vlastita slučaja i iznio poetiku svoje duše«. Prevodio je sa slovenskoga (D. Jančar: Polarna svjetlost; R. Šeligo: Šutnje), a pjesme su mu prevođene na albanski, engleski, francuski, njemački, rumunjski, talijanski te neke slavenske jezike; uvrštene su u gotovo sve antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva. Dobio je nagrade Grada Zagreba 1968. i »Tin Ujević« 1991.

DJELA: Pjesme od uvijek. Zagreb 1956. – Jeka. Zagreb 1961. – Opasni prostor. Zagreb 1961. – I biti opravdan. Zagreb 1963. – Osjećanje mjesta. Zagreb 1964. – Čujem oblake. Kruševac 1965. – Princip djela. Zagreb 1966. – Zastire se zemlja. Zagreb 1967. – Prepjevi po sjećanju. Zagreb 1968. – Približavanje. Beograd 1968. – Čarobna spilja. Beograd 1969. – Sporne sandale. Split 1970. – U svakodnevnom. Zagreb 1970. – Sadržaj vjetra. Zagreb 1971. – Tri slučaja. Zagreb 1981. – Zabranjena vječnost. Zagreb 1987. – Moj slučaj. Ljubljana–Zagreb 1989, 1990. – Isto. Zagreb 1990. – Crna kazaljka. Zagreb 1991. – Razgovori o slobodnoj Hrvatskoj (suautor D. Budiša). Zagreb 1991. – Autsajderski fragmenti. Zagreb 1995. – Crna jedra. Zagreb 1995. – Čekati sjevernije. Zagreb 1995. – Pjesme od uvijek (sabrane pjesme I). Zagreb 1995. – Poetika duše. Zagreb 1995. – Princip djela & Isto. Zagreb 1995. – Zabranjena vječnost (sabrane pjesme II). Zagreb 1995. – Znakovi za Hrvatsku. Zagreb 1995. – Zvjezdana kuga. Zagreb 1995. – In Defence of Freedom. Zagreb 1996.
 
LIT.: M. Danojlić: Vlado Gotovac, Pjesme od uvijek. Književne novine (Beograd), 7(1956) 24, str. 4. – S. Diana: Tri zbirke lirike. Mogućnosti, 3(1956) 10, str. 793–796. – M. Rogošić: Nemirni penjač. Krugovi, 5(1956) 6/7, str. 291–293. – A. Šoljan: Pjesme od uvijek. Republika, 12(1956) 6, str. 63. – V. Pavletić: Simultanka jednog »simultanca«. Literatura, 1(1957) 7/8, str. 709–713. – T. Čolak: Opasni prostor i poziv pjesništva. Stremljenja (Priština), 2(1961) 5, str. 606–607. – I. Mandić: Oskudica i nužnost u poeziji Vlade Gotovca. Književnik, 3(1961) 24, str. 725–732. – D. Ređep: Vlado Gotovac, Opasni put. Letopis Matice srpske (Novi Sad), 137(1961) 6, str. 589. – A. Šoljan: Strasna poezija ideja. Telegram, 2(1961) 51, str. 6. – V. Zuppa: Razoreni oblici. Studentski list, 16(1961) 15, str. 8. – K. Prohić: Opasni prostor i poziv pjesništva. Izraz, 6(1962) 4, str. 351–354. – A. Šoljan: Mala panorama hrvatske poezije 1950.–1960. Letopis Matice srpske, 138(1962) 1, str. 46–48. – N. Idrizović: Hermetična poezija. Vjesnik, 24(1963) 20. XI, str. 6. – V. Milarić: Marginalije uz poeziju Vlade Gotovca. Polja (Novi Sad), 9(1963) 70, str. 12. – V. Zuppa: Problem vremena u novijoj hrvatskoj poeziji. Razlog, 3(1963) 9, str. 641–675. – Isti: Koncepcija djela. Telegram, 4(1963) 180, str. 5. – D. Cvitan: Suvremena hrvatska poezija. Forum, 3(1964) 11, str. 730–779. – Isti: Posljeratni hrvatski kritičari. Kolo, 2(1964) 10, str. 540–560. – Z. Golob: Tako ostavljeno smrti. Telegram, 5(1964) 223, str. 5. – M. Grčić: Misaonost ili poezija. Vjesnik, 25(1964) 22. VIII, str. 7. – D. M. Jeremić: Poezija i filozofija. Borba (Beograd), 29(1964) 26. I, str. 10. – V. Krnjević: Otpor poezije. Odjek, 17(1964) 19, str. 9. – S. Leovac: Pesnik Vlado Gotovac. Izraz, 8(1964) 2, str. 173–177. – M. Peti: Traženje poetskog medija. Razlog, 4(1964) 8, str. 814–817. – S. Diana: Gotovčevo osjećanje mjesta. Mogućnosti, 12(1965) 7, str. 775–778. – M. Jurišević: Poezija i ljudska situacija. Politika, 62(1965) 26. IX, str. 16. – V. Zuppa: Pored toliko stvari. Mogućnosti, 12(1965) 10, str. 540–560. – B. Donat: Vlastiti krov nad tuđim temeljima. Telegram, 7(1966) 341, str. 4. – V. Krnjević: Duhovna autobiografija. Borba, 31(1966) 4. XII, str. 11. – I. Mandić: Zaboravljeni izvor eseja. Vjesnik, 26(1966) 26. IX, str. 4. – D. Cvitan: Esejistika umjesto poezije. Telegram, 8(1967) 373, str. 4. – V. Krnjević: Put nade. Borba, 32(1967) 141, str. 8. – R. Nogo: Stvaraju samo hrabri. Polja, 13(1967) 109, str. 15. – N. Petković: Antropološko-filozofska definicija djela. Odjek, 20(1967) 2, str. 9. – Š. Vučetić: Traženje podneblja. Republika, 13(1967) 3/4, str. 181. – Z. Mrkonjić: Pojmovna iluzija. Kolo, 6(1968) 11, str. 483–484. – I. Prohić: Mortalitet duhovnog aktivizma. Izraz, 12(1968) 1, str. 36–43. – D. Cvitan: O kritici suvremene hrvatske poezije. Kritika, 2(1969) 4, str. 51–53. – B. Donat: Signativnost antologija i pojava pjesme u prozi u suvremenom hrvatskom pjesništvu. Ibid., str. 23–33. – D. Kolibaš: Aritmogrif i logos. Pitanja, 1(1969) 6/7, str. 456–475. – I. Mandić: Umorno pjesništvo. Vjesnik, 30(1969) 14. I, str. 6. – Z. Mrkonjić: Hrvatsko poslijeratno pjesništvo i njegova kritika. Kritika, 2(1969) 4, str. 43–50. – P. Palavestra: Sjaj bez topline. Politika, 66(1969) 23. III, str. 18. – V. Pavletić: Uvod u vrednovanje poratnih i preocjenjivanje nekih prethodnih pjesnika. Kritika, 2(1969) 4, str. 6–22. – A. Popović: Za poeziju i bez filosofije. Književne novine, 21(1969) 353, str. 4. – A. Ristović: Pevanje i mišljenje. Letopis Matice srpske, 145(1969) 4, str. 403. – V. Zuppa: Zrelost pjesnika. Telegram, 10(1969) 458, str. 5. – Isti: Pismo prijatelju. Ibid., 500, str. 5. – A. Jeknić: Skrivena bit pjesništva. Stvaranje (Cetinje), 25(1970) 9, str. 850–853. – V. Pavletić: Protivljenja. Zagreb 1970, 21, 71, 140, 143. – Isti: Ja u limbu govorim ono što postoji. Kritika, 3(1970) 13, str. 527–542. – A. Ristović: Misao i slika. Savremenik (Beograd), 16(1970) 1, str. 85–87. – R. Dabo: Pogledi u novo u književnosti hrvatskoj i slovenskoj. Kritika, 4(1971) 18, str. 463–469. – B. Donat: Bilješke o najnovijoj hrvatskoj poeziji. Kolo, 9(1971) 5/6, str. 509–515. – M. Ivkošić: Sporna zbirka. Revija, 11(1971) 1, str. 116–119. – Z. Mrkonjić: Suvremeno hrvatsko pjesništvo (Razdioba). Zagreb 1971. – A. Šoljan: Zanovijetanja iz zamke. Zagreb 1972, 231, 319. – D. Jelčić: Poslijeratna hrvatska poezija. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 4(1976) str. 205–222. – N. Jurica: Svetost riječi. Oko, 14(1987) 409, str. 20. – Z. Mrkonjić: Na potki ništavila. Forum, 27(1988) 9, str. 373–374. – H. Pejaković: Riječ tišine. Književna reč (Beograd), 17(1988) 314, str. 20. – B. Popović: Ako smo za razgovor. Republika, 46(1990) 3/4, str. 233–242. – P. Šegedin: O Gotovčevoj »Zaboravljenoj vječnosti«. Forum, 29(1990) 3/4, str. 410–414. – V. Bogišić: Posljednji Matan. Danas, 10(1991) 474, str. 51. – H. Pejaković: Kazalište nevidljivog. Dubrovnik, 2(1991) 1, str. 276–278. – V. Bogišić: I nikad ništa više. Vijenac, 4(1996) 57, str. 4. – I. Božičević: Čitateljev svjedok. Zagreb 1996, 33–36. – S. P. Novak: Paradoks o odgovornosti. Kolo, 5(1996) 4, str. 18. – Z. Zima: Čednost pred poviješću. Vijenac, 4(1996) 57, str. 5. – T. Maroević: Klik! Zagreb 1998, 80–85.
 
Redakcija (2002)