LALIĆ, Ivan

LALIĆ, Ivan, pjesnik, književni kritičar i prevoditelj (Beograd, 8. VI. 1931 — Beograd, 27. VII. 1996). U Zagrebu završio gimnaziju 1949. i pravni studij 1955. te bio urednik na radijskoj postaji 1956–61, u Beogradu bio tajnik Saveza književnika Jugoslavije 1961–64. i 1975–79, urednik 1965–75. u Izdavačkom zavodu »Jugoslavija« i od 1979. do umirovljenja 1993. u nakladnom poduzeću Nolit; upravitelj Zadužbine Ive Andrića 1988–96. Osim opusa u matičnom, srpskom književnom životu – pjesničkoga, u središnjem dijelu antologijskoga prinosa neosimbolizmu, kritičko-teorijskoga o modernom pjesništvu te priređivačkoga (antologije francuske, njemačke i američke lirike) i prevoditeljskoga – znatna mu je sastavnica i u hrvatskome. Blizak poetici časopisa Krugovi i egzistencijalističkomu pjesništvu, u Zagrebu je objavio zbirke Bivši dečak (1955), Vetrovito proleće (1956), Argonauti i druge pesme (1961) i sonetnu poemu Melisa (1959). Surađivao je u periodicima Hrvatsko kolo (Kolo), Krugovi, Književni Jadran, Narodni list, Republika, Kulturni radnik, Dubrovnik, Literatura, Riječka revija, Književnik, Književna tribina. U Zagrebu su mu tiskani prijevodi studije El Greco J. Cassoua (1952), Pad (1958) i Odabrana djela A. Camusa (1976, u suradnji), Patnje mladoga Werthera J. W. Goethea (1954) i Rock Wagram W. Saroyana (1956). Autor je predgovora izdanjima Jantar na suncu V. Kovačića (Zagreb 1959), Pjesme S. S. Kranjčevića (Beograd 1978) i Izabrane pesme Vesne Parun (Beograd 1979) te supriređivač antologije Vrata vremena (Zagreb 1958). Zastupljen u izborima Još jednom Krugovi (Rijeka 1997), Pobuna omladine (Gordogan, 2005, 7–9) i Nebolomstvo (Zagreb 2006).