BAKOTIĆ, Fulgencije

traži dalje ...

BAKOTIĆ, Fulgencije, drvorezbar (Kaštel-Gomilica, oko 1715 — Amelia, Italija, 4. V 1792). Bio je redovnik u splitskomu franjevačkom samostanu u Poljudu (oko 1740), a zatim se (1748) preselio u samostan Navještenja u umbrijskom gradiću Amelia, gdje je živio do smrti. U Dalmaciji se sačuvalo šest njegovih drvenih rezbarenih polikromiranih raspela: dva u samostanu u Poljudu u Splitu, jedno u župnoj crkvi u Kaštel-Gomilici, dva kod dviju gomiličkih obitelji Bakotić te jedno kod obitelji Vicić u Kaštel-Staromu. Po A. Bacotichu, u samostanu u Ameliji nalazila su se još četiri Bakotićeva raspela. Raspela u Dalmaciji predstavljaju osobit spoj lokalne tradicije gotičkih drvenih križeva i baroknih elemenata s naglašenom patetikom u izrazu i smirenim oblicima. Izražajne su Kristove glave s naglašenom patnjom i izrazom lica u bolnom grču. Na mršavu tijelu naglašene su kosti prsnog koša, bradavice, žile, a osobito rane iz kojih poput crvenih grozdova curi zgrušena krv. Taj naturalizam prožet pučkom dramatikom diskretniji je na velikim raspelima u Kaštel-Gomilici i Poljudu, a mnogo je jači na trima u vlasništvu kaštelanskih obitelji, što ih je – po tradiciji – autor bio poslao rodbini iz Italije. Na raspelima što su nastala poslije u Italiji (objelodanio ih je A. Bacotich) očitiji je barokni izraz. — U okviru nove revalorizacije pojava provincijalizma i retardacije u umjetnosti, Bakotićeva su raspela u novije vrijeme pravilno vrednovana, a njihov je autor dobio zasluženo mjesto u povijesti hrvatske barokne plastike.

LIT.: Ivan Kukuljević Sakcinski: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih. Zagreb 1858. — Antun Šimčik: Tri križa fra Fulgencija Bakotina. Obitelj, 7(1935) 32, str. 691–692. — Cvito Fisković: Franjevački samostan na Poljudu. Novo doba, 16(1936) 86, str. 15–16. — Antun Šimčik: Raspelo fra Fulgencija Bakotina na Poljudu. Obitelj, 8(1936) 1, str. 11. — Arnolfo Bacotich: L’arte dell’intaglio e della scultura in legno in Dalmazia da Andrea Buvina (XIII sec.) a fra Fulgenzio Bacotich (XVIII sec.). Archivio storico per la Dalmazia, 13(1938) XXVI/153, str. 348–357. — Kruno Prijatelj: Barok u Splitu. Split 1947, 41, 49–50. — Isti: Nepoznato raspelo Fulgencija Bakotića. Radovi Pedagoške akademije u Splitu, 1977, 2, str. 255–260. — Grga Novak: Povijest Splita, 3. Split 1978², 1552–1553.
 
Kruno Prijatelj (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BAKOTIĆ, Fulgencije. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1104>.