LAMPERINI, Marco

traži dalje ...

LAMPERINI, Marco (Antonio, Markantonij, Marko), skladatelj i dirigent (Assisi, o. 1765 — ?, nakon 1819). U Assisiju u bazilici sv. Franje Asiškoga stekao glazbenu izobrazbu u A. M. Amonea (kontrapunkt) i P. A. Vantaggia (orgulje), potom do 1791. sedam godina službovao kao orguljaš te 1804–08. kao glazbeni ravnatelj u katedrali sv. Rufina, usporedno utemeljio i vodio orkestar vojne glazbe, tada najbolji u Umbriji. U međuvremenu je u manjim mjestima u središnjoj Italiji (Camerino, Civitanova Marche, Poggio Mirteto, Priverno, Spello) bio voditelj crkvene glazbe te učitelj pjevanja i sviranja gudaćih i puhaćih glazbala, osobito violine i klarineta. Oko 1814. došao je u Split i ondje djelovao do 1819. kao jedan od prvih zabilježenih privatnih učitelja glazbe, a od 1818. i kao glazbeni ravnatelj katedrale sv. Dujma, u glazbenom arhivu koje su bile pohranjene brojne njegove skladbe (N. Kalogjera), u novije doba nestale (M. Grgić, 1997). U rukopisu su mu sačuvane skladbe Cavatina. Bel viso amabile za glas, dvije violine, dvije viole, dvije oboe, dva roga i bas i, vjerojatno njegova, Cavatina. Perche mai tiranno amore za tenor, dvije violine, dvije viole, flautu, dvije oboe, dva roga, fagot i bas (fond muzikalija Muzeja grada Splita), Pastorale za orgulje te, možda njegova, Sinfonia del maestro Lamperini za orgulje (zbirka N. Udine Algarottija u HGZ).

LIT.: N. Kalogjera: Povjesne crtice o glazbenim prilikama splitske stolne crkve. Sv. Cecilija, 18(1924) 5, str. 160. — S. Tuksar: Katalog muzikalija u Muzeju grada Splita. Zagreb 1989, 7–8, 79–80, 107. — M. Grgić: Glazbena kultura u splitskoj katedrali od 1750. do 1940. Zagreb 1997. — Isti: Kroz prošlost glazbenog obrazovanja u Splitu. Arti musices, 33(2002) 1, str. 8, 13, 15, 18–20.
 
Ivona Ajanović-Malinar (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LAMPERINI, Marco. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/11065>.