KREŠIMIR II.

KREŠIMIR II (Mihajlo Krešimir II), kralj (?, prva pol. X. st. — Solin, 969). Mlađi sin kralja Krešimira I. Uz narodno ime Krešimir nosio je i kršćansko Mihajlo; u vrelima i literaturi navodi se i kao Cressimir, Chresimir, Crescimir, Cresimyr te Kresimir. Na vlast je došao oko 949, kad je ban Pribina svrgnuo njegova starijega brata Miroslava. Prve su mu godine vladavine protekle u građanskom ratu i borbi za učvršćenje na vlasti. Prema transumptu isprave (možda iz 950) sačuvane u ispravi Kninskoga kaptola od 29. VI. 1397, nagrađivao je zasluge i vjernost onih što su se borili na njegovoj strani. Iako državi nije mogao vratiti prijašnju moć, prema popu Dukljaninu, ratovao je protiv Bosne, najprije opljačkavši Uskoplje, Luku i Plivu, župe u gornjem i srednjem toku Vrbasa, a kad je bosanski ban pobjegao ugarskomu kralju, zauzeo je cijelu Bosnu i zavladao njome. U tom opisu istraživači uglavnom vide povijesnu jezgru (N. Klaić, T. Raukar), iako neki misle da su mu se djela katkad olako pripisivala (N. Budak). Njegovo ratovanje u Bosni povjesničari datiraju neodređeno, svakako nakon smrti srpskoga kneza Časlava (u. oko 950), a privremenost osvajanja tumači se nemogućnošću Hrvatske da izvan svojega etničkoga prostora stvori trajniju političku organizaciju (N. Klaić). Prema podatcima krivotvorene isprave kralja Petra Krešimira IV. iz 1066/67, samostanu sv. Krševana u Zadru darovao je posjed u Diklu te je raspolagao nekadašnjim zadarskim javnim agerom. S Jelenom je imao sina nasljednika Stjepana Držislava.