LANG, Slobodan

LANG, Slobodan, javnozdravstveni i humanitarni djelatnik (Zagreb, 8. X. 1945). Sin pravnika i ekonomista Rikarda. U Zagrebu 1964. završio gimnaziju, 1972. diplomirao i 1982. doktorirao na Medicinskom fakultetu tezom Kvaliteta života žena oboljelih od raka dojke. Usavršivao se 1975–76. kao stipendist Fulbrightove zaklade u SAD. Nakon studija radio u Zagrebu u Središnjem institutu za tumore, od 1976. do umirovljenja 2011. u Školi narodnog zdravlja »Andrija Štampar«. Od 1975. asistent, od 1984. docent i od 2005. izvanredni profesor socijalne medicine i organizacije medicinske zaštite na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Predavao i u Školi za javno zdravstvo Sveučilišta u Bostonu 1985–96, Centru za zdravstvo i ljudska prava Harvardova sveučilišta 1993. i na Medicinskom fakultetu u Mostaru (inicijator osnutka 1997). Poglavito kao član IV Grada Zagreba i sekretar Sekretarijata za zdravstvo 1986–90, djelatan na područjima skrbi za osobe s invaliditetom, prevencije side (AIDS), zaštite okoliša te javnoga i humanitarnoga zdravstva u ratnim prilikama. Supokretač 1987. projekta SZO Zdravi grad, 1990. Hrvatske mreže zdravih gradova (od 1992. predsjednik), a 2003. pokretač I. hrvatskoga kongresa preventivne medicine i unapređenja zdravlja, na kojem je osnovan Hrvatski časopis za javno zdravstvo (urednik). Surađivao u zbornicima, udžbenicima i drugim publikacijama o sidi, socijalnoj medicini i javnom zdravstvu te u periodicima Acta medica Iugoslavica (1989; Acta medica Croatica, 1996), Praxis medici (1989), Libri oncologici (1991), Croatian Medical Journal (1993–95, 1997–99, 2001–02), Revija za socijalnu politiku (2001) i Collegium antropologicum (2003, 2007) te suuredio izdanja Tko je tko u hrvatskom javnom zdravstvu (Zagreb 2003) i Javno zdravstvo, etika i ljudska prava (Zagreb 2010). Predsjednik Hrvatskoga društva za javno zdravstvo od 2008. — Za Domovinskoga rata skrbio za prognane, izbjegle i zatočene u RH i BiH, bio organizator i sudionik konvoja Libertas za Dubrovnik 1991. i Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu 1993, inicijator i predsjednik Odbora za izgradnju Hrvatske bolnice Nova Bila 1994, pokretač akcije Spasimo život na oslobođenom hrvatskom području 1995. i povratka izbjeglica u Veliku Kladušu 1995–96. Surađivao u periodicima Observer (London 1991), Dubrovnik (1992) i Gordogan (2004), izdanjima Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije »Oluja« (Zagreb 2008), Dr. Franjo Tuđman – nasljeđe za budućnost (Zagreb 2009) i Pravo na dom (Osijek 2011, suurednik) te zbornicima skupova. Predgovorima popratio katalog izložbe crteža djece prognanika (Zagreb 1995) i knjigu o Domovinskom ratu Zagreb (Zagreb 2005). Bio je savjetnik za humanitarna pitanja predsjednika RH i veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova 1994–2000, imenovani saborski zastupnik u Županijskom domu 1997–2001, voditelj hrvatskoga izaslanstva na zasjedanju Interparlamentarne unije u Kairu 1997. i Windhoeku 1998. Od 2010. predsjednik GO stranke Demokratskoga centra.