LANOSOVIĆ, Marijan
traži dalje ...LANOSOVIĆ, Marijan (Lanossevich, Lanossovich; Marian, Marianus, Stjepan), slovničar, leksikograf i vjerski pisac (Orubica, 12. VI. 1742 — Brod na Savi, 25. XI. 1812). Gimnaziju završio u Budimu 1760, u Franjevački red stupio u Baču 1761, u Budimu 1763–66. polazio filozofski studij, u Osijeku 1766–70. teološki. Predavao na Visokoj franjevačkoj filozofskoj školi u Brodu 1770–73. te u Osijeku u gimnaziji 1774–76. i na Visokoj bogoslovnoj školi 1777–83. Kapelan u Požegi 1776–77, gvardijan i župnik u Našicama 1783–88, gvardijan u Baču 1800–04. i Brodu 1806–12, tajnik Provincije sv. Ivana Kapistrana 1791–94. i 1797–1800 (savjetnik provincijala 1794–97) te njezin vikar 1804–1806. Sastavio je Uvod u latinsko ričih slaganje s nikima nimačkog jezika biližkama (1776), prvu latinsku slovnicu pisanu hrvatskim jezikom, samostalnu s obzirom na predloške, ponajprije po obradbi riječi s deklinacijom te terminološkom purizmu – prevođenju latinskih, pomnjivu izboru naslijeđenih ili stvaranju novih hrvatskih termina. Uza sažet opis slovničkih kategorija u latinskome, sadržava tekstove iz klasičnih latinskih djela te vježbenicu, a primjeri i paradigme prevedeni su i na njemački. Usporedbena je i slovnica hrvatskoga jezika za govornike njemačkoga Neue Einleitung zur slavonischen Sprache (1778; djelomičan pretisak u: Brodski jezikoslovci. Slavonski Brod 2003), kojom se potvrdio kao jedan od najboljih dopreporodnih slovničara; štokavskom naddijalektnom stilizacijom bliska je književnojezičnoj tradiciji od B. Kašića do M. A. Relkovića, a bogatstvom sinonoma u leksikografskim prilozima (opsežan njemačko-hrvatski rječnik u prvim dvama izdanjima te tri njemačko-hrvatsko-mađarska rječnika u trećem) dokumentira prepletenost triju hrvatskih narječja. U njoj je donio i konverzacijski priručnik, obrasce pisama te popis svjetovnih i crkvenih zvanja, a hrvatske primjere zabilježio uglavnom morfonološkim pravopisom, uz uporabu jednoznačna i razmjerno jednostavna franjevačkoga grafijskoga sustava. God. 1782. imenovan je članom povjerenstva koje je odlučivalo o tom hoće li se u svim hrvatskim krajevima rabiti tzv. dubrovačko-dalmatinski ili slavonski pravopis, a 1788. pozvan je u Beč da provede konačnu redakciju trojezičnika J. Stullija i doda mu njemačke ekvivalente; vjerojatno dovršena 1791, redakcija (Dictionarium Stullianum illyrico-germanico-italico-latinum) nije tiskana ni sačuvana, a poslužila je Stulliju i J. Voltiću. U arhivu franjevačkoga samostana u Slavonskom Brodu (AFSSB) čuvaju se rukopisi Lanosovićevih nedovršenih rječnika njemačko-hrvatsko-latinsko-talijanskoga, hrvatsko-njemačko-latinskoga i njemačko-latinsko-hrvatsko-mađarskoga. Preradio je priručnik P. Kneževića (Osmina Serafinska, 1776, rkp. u franjevačkom samostanu u Požegi), objavio molitvenik u duhu katoličke obnove Bogomolna knjižica (1782) i prijevod lekcionara s latinsko-njemačkoga izvornika Evanđelistar ilirički (1794), u uvodu kojega je rastumačio svoju pravopisnu i jezičnu koncepciju. Kao student sudjelovao u obrani teza J. Jakočevića (1765) i L. Jezika (1768), svoje je pak teze tiskao (Positiones ex universo iure ecclesiastico e praelectionibus. Osijek 1783; Propositiones theologicae de fundamentis religionis. Budim 1804). Njegova predavanja Ius publicum ecclesiasticum, Ius privatum ecclesiasticum (1783, rkp. u AFSSB) pokazuju utjecaj crkvenopravnih reforma Josipa II. U rukopisu su sačuvani i Tractatus de sacramento poenitentiae (knjižnica franjevačkoga samostana u Našicama, uvezano s Jezikovim predavanjima), Tractatus primus dogmatico-scholasticus de Deo Trino, Isagoge seu introductio in universam theologiam i Tractatus de revelatione divina (AFSSB). J. Jakošić pripisuje mu u Osijeku objavljene spise Modus lucrandi jubilaeum anno jubilaei a Clemente XIV concessi (1776) i Elogium s. Mariani confessoris ex Gregorio Turonensi de Gloria sanctorum (1780), misnu pjesmu (1786) i pjesmu slavonskim graničarima (1778) te uredništvo »ilirskoga kalendara« (vjerojatno budimski Svetodanik iliti Kalendar ilirički) 1778–86. Sastavio je 1806. vergilijansku eklogu u heksametrima Ecloga illustrissimo ac reverendissimo domino domino Antonio Mandich (rkp. u Središnjem biskupijskom arhivu u Đakovu, objavljeno u Zborniku radova o Marijanu Lanosoviću, 1985). Kao kroničar samostana u kojima je boravio, usustavio je bilježenje crkvenih, samostanskih i javnih događaja te ostavio literarno, povijesno i prirodoslovno vrijedne zapise, među kojima je osječki meteorološki dnevnik iz 1769. najstariji primjer redovita praćenja vremena u Hrvatskoj. Erudit i prosvjetitelj, osobito se istaknuo filološkim radom, pridonijevši stvaranju jedinstvena pravopisa i hrvatskoga standardnoga jezika na temelju novoštokavštine zapadnoga tipa.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
LANOSOVIĆ, Marijan. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/11121>.