Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KRILOVIĆ (Crillovich, Crilovich), pomorska obitelj (XVIII–XIX. st.). Ime im je vjerojatno patronimik (Krile, Krsto, Kristofor). U XIV. st. iselili su se iz Hercegovine u Glogovac, gdje se spominju do 1729 (Lucija pokojnoga Jurja), premda su se već potkraj XVII. st. ili na poč. XVIII. uglavnom preselili u Perast i Stoliv. U XVIII. st. trguju ponajviše u Albaniji i na Apeninskom poluotoku (Drač, Skadar, Valona, ušće Bojane, Mleci, Ancona, Senigallia). Kao zapovjednik brodova »San Giuseppe« i »Gerusalemme«, Krsto (Kristofor) sudjelovao je u mletačkoj mornarici u sukobima za mletačko-turskoga rata 1714–18. Kapetan Krsto Matov spominje se 1715, Krsto Antunov (u. 1720), stanovnik Herceg-Novoga, vlasnik je tartane »Madonna del Rosario e San Domenico«, Antun Tomov trgovao je vlastitim tartanama i gajetama 1722–46, Ilija se spominje 1724–28. kao suvlasnik tartane, Tomo 1725. kao kapetan i vlasnik, a Marko 1734. kao vlasnik broda. U prvoj pol. XVIII. st. više odvjetaka obitelji zabilježeno je u Stolivu: kao vlasnici ili zapovjednici bracera i gajeta Antun Grgurov 1712, Tripo i Marko Ivanov 1724, Grgur Vickov 1729, Ivan Tripov i Luka Nikolin 1730. U Perastu se pak Toma 1766. spominje među čelnicima zajednice građana i pučana koja želi ishoditi veće ovlasti u općinskoj upravi, 1786. nastoji oko obnove Bratovštine sv. Ivana Krstitelja u crkvi sv. Marka, a 1797. agregiran je u gotovo izumrlo bratstvo Bratica, čime je obitelj stekla plemićki status. Kao brodari i trgovci spominju se Blaž 1775, Grgur 1792. i Toma (1782–1832), a 1768. Matija iz Stoliva bio je među potpisnicima obveze bokeljskih kapetana kojom su mletačke oblasti nastojale spriječiti sukobe podanika s Ulcinjanima. U drugoj pol. XVIII. st. Krilovići su preuzeli nasljedstvo peraške obitelji Kokolja s kućom iznad crkve sv. Marka (prema predaji, unuk slikara Tripa, Juraj, adoptiran je u obitelj), te se ogranak počeo nazivati Kokolja Krilović. U XIX. st. slabi gospodarska moć obitelji. Vlasnik parobroda »Messina«, prikazanoga 1869. na najranijoj zavjetnoj slici s prikazom parobroda u zbirci na otoku Gospe od Škrpjela, bio je Petar. Nije potvrđena veza Krilovića s obitelji blaženika Gracije iz Mula, ni s gusarom Krilom (Kristo), zvanim Grillo, pljačkašem turskih posjeda u sjevernoj Africi, kojega su 1746. Ulcinjani smaknuli. Izdanci Krilovića i danas žive u Boki kotorskoj.

LIT.: S. Nakićenović: Boka. Srpski etnografski zbornik (Beograd), 1913, 20, str. 534. — P. Butorac: Grilova afera. Nova Evropa, 27(1934) str. 167–173. — A. Milošević: Pomorska škola u Perastu. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru (GPMK), 2(1953) str. 47. — Đ. Milović: Prilog proučavanju gusarstva na Jadranu i u Sredozemlju tokom XVIII vijeka. Ibid., 5(1956) str. 100. — M. Milošević: Nosioci pomorske privrede Perasta u prvoj polovini XVIII vijeka. Ibid., 7(1958) str. 113. — M. Montani: Pomorstvo Perasta u portretima brodova. Pomorski zbornik, 2. Zagreb 1962, 1881. — M. Š. Milošević: Bokeljski jedrenjaci od 1710. do 1730. godine. GPMK, 12(1964) str. 108–109, 113, 130, 134, 136–137, 145, 148. — M. Milošević: Trgovačka djelatnost i kapital novonaseljenih hajduka kao glavni faktor razvoja pomorske privrede hercegnovskog kraja u I. polovini XVIII vijeka. Ibid., 16(1968) str. 325. — I. Zloković: Pomorstvo Stoliva. Ibid., 18(1970) str. 65, 76. — N. Čolak: Regesti marittimi croati, 1–2. Padova 1985–1993. — P. Butorac: Razvitak i ustroj peraške općine. Perast 1998, 99, 105, 107, 119–120. — Isti: Kulturna povijest grada Perasta. Perast 1999. — Isti: Boka Kotorska u 17. i 18. stoljeću. Politički pregled. Perast 2000. — M. Milošević: Pomorski trgovci, ratnici i mecene. Beograd—Podgorica 2003.
 
Lovorka Čoralić (2013)