KRIŽAJ, Josip

KRIŽAJ, Josip, pjevač, bas-bariton (Vevče kraj Ljubljane, 5. III. 1887 — Zagreb, 30. VII. 1968). U Ljubljani učio pjevanje u M. Hubada u školi Glazbene matice i glumu u družini I. Borštnika; debitirao 1907. u Drami tamošnjega kazališta ulogom Hahna (G. Hauptmann, Rose Bernd), a 1908. u Operi ulogom Escalusa (C. Gounod, Romeo i Julija). U HNK u Zagrebu nastupio kao Mefisto (Gounod, Faust) 1913. te dobio angažman do umirovljenja 1957, osim sezona kad je pjevao u kazalištima u Osijeku (1919/20), Beogradu (1927/28) i Ljubljani (1928–30). Jednako uspjelo tumačeći dramske i komične likove slavenskoga, germanskoga i romanskoga repertoara, ostvario je oko 130 uloga i 3000 nastupa. Među umjetničkim su mu vrhuncima uloge Baruna Ochsa (R. Strauss, Kavalir s ružom) i Borisa Godunova (M. P. Musorgski) na hrvatskim praizvedbama 1916. i 1918. te uloga Kecala (B. Smetana, Prodana nevjesta), koju je pjevao više od 250 puta i bio jedan od njezinih najpoznatijih europskih interpretatora. Bio je prvi hrvatski tumač Figara (W. A. Mozart, Figarov pir, 1917), Kralja Markea, Titurela i Wotana (R. Wagner, Tristan i Isolda, 1917, Parsifal, 1922, i Siegfried, 1938), Oca (G. Charpentier, Louise, 1919), Galickoga (A. Borodin, Knez Igor, 1922), Dosifeja (Musorgski, Hovanščina, 1926), Đavla (J. Weinberger, Gajdaš Švanda, 1930), Hadži-Tome (P. Konjović, Koštana, 1931), Agamemnona (C. W. Gluck, Ifigenija u Aulidi, 1933), Lunarda (E. Wolf-Ferrari, Četiri grubijana, 1934), Borisa (D. Šostakovič, Katarina Izmajlova, 1937), Kralja Filipa (G. Verdi, Don Carlos, 1939), Biskupa (O. Respighi, Plamen, 1940), Ivana Susanjina (M. Glinka, 1949) i Trulovea (I. Stravinski, Život razvratnika, 1954). Visoke umjetničke domete ostvario i kao Wotan, Daland, Kralj Heinrich i Hans Sachs (Wagner, Prsten Nibelunga, Ukleti Holandez, Lohengrin i Majstori pjevači), Golaud (C. Debussy, Pelléas i Mélisanda), Rocco (L. van Beethoven, Fidelio), Mefistofele (A. Boito), Gremin i Tomski (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin i Pikova dama), Marcel (G. Meyerbeer, Hugenoti), Leporello (Mozart, Don Juan), Vodenjak (A. Dvořák, Rusalka), Don Basilio (G. Rossini, Seviljski brijač), Falstaff (O. Nicolai, Vesele žene windsorske) te Collin (G. Puccini, La Bohème; jedna arija snimljena na LP ploču Glasovi zagrebačke opere, Jugoton, 1969). Na praizvedbama opera hrvatskih skladatelja nastupio kao Stanac i Filip (B. Širola, Novela od Stanca, 1915, i Citara i bubanj, 1930), Kluk (F. Lhotka, More, 1920), Đavo (K. Baranović, Striženo-košeno, 1932), Balantač i Marko (A. Dobronić, Udovica Rošlinka, 1934, i Rkać, 1938), Marko (izvodio više od 150 puta) i Kolumbat (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta, 1935, i Mila Gojsalića, 1952), Franjo Tahi (I. Lhotka Kalinski, Matija Gubec, 1948) te Frano (I. Brkanović, Ekvinocij, 1950). Zapažen i kao Ban Leget i Sulejman (I. Zajc, Ban Leget i Nikola Šubić Zrinjski), Velimir i Sveslav (V. Lisinski, Ljubav i zloba i Porin) te Vornić (J. Hatze, Adel i Mara). Gostovao je u kazalištima u Austriji, Čehoslovačkoj, Italiji i Njemačkoj. Bio cijenjen i kao koncertni pjevač, osobito u vokalno-instrumentalnim Beethovenovim, Verdijevim, Dvořákovim te djelima F. Mendelssohna i Stravinskoga; nastupio na praizvedbama Širolina oratorija Život i spomen slavnih učitelja, svete braće Ćirila i Metodija, apostola slavenskih (Frankfurt na Majni, 1927) i radijske opere Tripče D. Savina (Zagreb, 1956). U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvano je nekoliko snimka njegovih interpretacija. Režirao opere Hoffmannove priče (J. Offenbach) i U dolini (E. d’Albert) 1919. u Osijeku te U dolini (1932, 1940, 1946), Čedo zapada (Puccini, 1932), Njena pastorka (L. Janáček, 1933) i Povratak (Hatze, 1937) u Zagrebu. Odlikovao se snažnim i sonornim glasom te izvanrednom lakoćom pjevanja. Kritika je isticala njegovu profinjenu muzikalnost, ritmičku sigurnost, uzornu vokalizaciju i deklamaciju, izvrsnu glumu i suvereno dominiranje scenom te istančan smisao za stilsku interpretaciju likova. Drži se jednom od najvećih umjetničkih osobnosti u povijesti zagrebačke Opere. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1963. Sjećanja su mu objavljena u časopisu 15 dana (1932, 7).