BAKRAČ, Boris

traži dalje ...

BAKRAČ, Boris, inženjer građevinarstva i društveno-politički radnik (Slavonska Požega, 25. III 1912). Potječe iz mnogočlane učiteljske obitelji. Tehnički fakultet završio je u Zagrebu 1936. Do 1941. bio je konstruktor statičar i revizor statističkih računa velikih građevina u Zagrebu (Klinički bolnički centar na Rebru i Tehnički fakultet), Kutini (tvornica čađe) i Beogradu (Kirurška klinika, Bolnica zdravstvenog osoblja i Bujatrička klinika Veterinarskog fakulteta). S D. Carićem napisao je zapaženu studiju o proračunu okvirnih konstrukcija (Beton und Eisen, Berlin 1939). Još za studija prišao je revolucionarnom pokretu. Član KPJ od 1942. Sudjelovao je u NOB-u od početka oružanog ustanka: bio je ilegalni partijski radnik u Zagrebu, gdje 1943. postaje član MK KPH, partijski radnik na oslobođenom teritoriju i opunomoćenik GŠ NOV Hrvatske za izmjenu zarobljenika s Nijemcima. Poslije oslobođenja obavljao je više državnih i političkih funkcija: pomoćnik ministra i ministar građevina Vlade NR Hrvatske (1945–1947, 1948–1951), direktor Direkcije za građevinarstvo (od 1952), direktor »Inženjersko-projektnog zavoda« (1953–1973), potpredsjednik NO grada Zagreba (1958–1963), član IV NRH, predsjednik Republičkog vijeća Sabora SRH (1963–1967), član IK CK SKH (1967–1969), potpredsjednik IV Sabora SRH (1969–1972), potpredsjednik Sabora SRH (1972–1974), član Predsjedništva SRH (1975–1978), član Savjeta SRH i Savjeta federacije, član CK SKH od III do VI kongresa SKH (1954–1974), zastupnik Sabora SRH (do 1974), poslanik Savezne skupštine (1953–1957), član Gradskog komiteta SKH Zagreb, član Predsjedništva RK SSRNH i GO SUBNOR-a Hrvatske, predsjednik Saveza inženjera i tehničara Hrvatske, predsjednik Savezne građevinske komore Jugoslavije, predsjednik Savjeta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Turističkog saveza Hrvatske (1973–1980). Kao funkcionar Sabora SRH bio je predsjednik Komisije za nadzor nad Službom državne sigurnosti, a kao član Predsjedništva SR Hrvatske bio je predsjednik Republičkog savjeta za međunarodne odnose. Odgovorne dužnosti obavljao je i u sportu: predsjednik Nogometnog saveza Hrvatske (1952–1962), predsjednik Saveza sportova Hrvatske, predsjednik Jugoslavenskoga olimpijskog komiteta, stalni član Međunarodnoga olimpijskog komiteta (od 1960), predsjednik Savjeta časopisa Povijest sporta (od 1974). Surađivao je u periodicima Građevinar, Čovjek u prostoru, Arhitektura, Povijest sporta, Fizička kultura i dr. Napisao je predgovore monografijama Ceste i mostovi i 25. godišnjica građevinarstva Jugoslavije te knjizi Tito i sport. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više visokih odlikovanja, a 1982. dobio je Nagradu za životno djelo.

LIT.: Marija Sentić i Narcisa Lengel-Krizman: Revolucionarni Zagreb 1918–1945, Kronologija. Zagreb 1979. — 70-ti rođendan Borisa Bakrača. Sportske novosti, 38(1982) 26. III, str. 2. — (Nagrada za životno djelo.) Ibid., 7690 (2. IV), str. 2; Večernji list, 26(1982) 6996(26. V), str. 19.
 
Franjo Frntić (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BAKRAČ, Boris. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1124>.