Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KRKLEC, Gustav, pjesnik, prozaik i prevoditelj (Udbinja kraj Karlovca, 23. VI. 1899 — Zagreb, 30. X. 1977). Klasičnu gimnaziju završio u Sušaku 1918. Upisao se te godine na Visoku poljodjelsku školu u Beču, 1921. počeo studirati filozofiju i psihologiju u Zagrebu pa režiju u Pragu, gdje je postao asistentom K. Čapeka. U Beogradu bio tajnik Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva 1922–24. i burze 1925–41. te urednik u nakladnom poduzeću »Nolit« 1929–33. Na poč. II. svjetskoga rata živio u Zemunu, 1942–45. u Slankamenu; u Zagrebu bio urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske i poduzeću »Zora« do 1951. te u Hrvatskom kolu do umirovljenja 1954, potom profesionalni književnik. Književni rad započeo je humoreskama u listu Koprive 1915, a prvim stihovima (Put kroz noć) javio se u Književnom jugu 1918. Zbirke njegove prve faze, Lirika (1919) i dijelom Srebrna cesta (1921), promatrane su ponajviše kao nasljedovanje matoševske lirske škole te, osobito druga, kao oslobađanje od naslijeđenih izražajnih struktura, a zbirka Nove pesme (1923), zbog misaone i urbane tematske podloge i zadiranja u srž čovjekove egzistencije, kao korak u novu vrstu lirizma (N. Mihanović). Iako je pod utjecajem V. Nazora težio jednostavnomu, ispovjednomu pjesničkomu govoru, noviji proučavatelji drže da je, unatoč utjecajima, znatan dio Krklecove rane poetike (osobito do 1926) ipak ekspresionistički (C. Milanja). S ekspresionizmom se upoznao za boravka u Beču (berlinski časopis Der Sturm, predavanja K. Krausa), u Zagrebu s N. Milićevićem i A. B. Šimićem pokrenuo časopis Juriš (1919) te se nadahnjivao tematikom njemačkih ekspresionista. U mnogim se pjesmama (Umorno jutro, Grad, Kiša u gradu, Jutro u gradu pod gorom, Podne u gradu, Šuma pred smrt, Noć pokraj žene, Bludnica na cesti) motivsko-tematski priklanja ekspresionističkoj poetskoj paradigmi, a tjeskoba, nesigurnost i nemir zamjetni su i u kasnijim zbirkama te se drži da je, unatoč djelomičnomu književnokritičkomu nerazumijevanju, karakteristična pojava hrvatskoga ekspresionizma. Tematski suženije (zavičaj, krajolik, djetinjstvo, rat) i formalno izričajno zatvorenije (soneti, rima), njegove meditativno-refleksivne zbirke Ljubav ptica (1926) i Izlet u nebo (1928), a posebno San pod brezom (1941), Darovi za Bezimenu (1943) i Tamnica vremena (1944) – odmaknute od ekspresionističke poetike te pjesnički i misaono iscizelirane – zaokružuju poruke njegove zrelije faze. U poslijeratnoj pak fazi, zaokupljen ratnim i poratnim zbivanjima, u zbirkama Izabrane pjesme (1947, Zmajeva nagrada MS 1961), Tri poeme (1949) i Lirska petoljetka (1951) lirski transponira sudbinu pojedinca u ratnom kaosu te, napustivši svijet samoće i nastojeći spoznati životnu stvarnost u njezinu totalitetu (Žubor života, 1955), ne uspijeva dosegnuti čistoću prijašnjih nadahnuća. U cjelini je ipak, između tradicije i inovacije, izrastajući na postignućima suvremenih književnih pokreta, sačuvao samosvojnost (D. Šimundža). Objavljeno mu je više pjesničkih izbora (List na vjetru, 1967; San ljetne noći, 1972; Crni kos, 1974; Vol za volanom, 2001; Bog u noćnim ulicama, 2007). Pisao je i stihove za djecu (Pioniri grade, 1946; Drveni bicikl, 1964; Lastavica nad gradom, 1966); Telegrafske basne (1952) ocijenjene su najvišim dometom njegove epigramatike (J. Skok), koja je duhovitim te originalnim i sugestivnim slikama iz animalističkoga svijeta pridonijela osuvremenjivanju i umjetničkomu vrjednovanju hrvatske dječje poezije (I. Zalar). Epigramatsku formu njeguje i u zbirkama Zvonce o repu (Zagreb 1954), Izabrani epigrami (1963) i Drveni klinci (1973), a u zbirku Majmun i naočale (1967; nagrade »Grigor Vitez« 1967, Mlado pokoljenje 1969. i Povelja Zmajevih dječjih igara 1976; film Z. Sudovića, 1970), osim telegrafskih basna, uvrstio je pjesničke i prozne radove te prikaze dječjih pisaca. Okušao se također u dramskoj i pripovjednoj formi; objavio, bez osobita odjeka u kritici, dramsku rapsodiju Grobnica (1919; izvedba Gradsko kazalište Varaždin 1920, redatelj A. Cilić), s temom materijalnoga i moralnoga rasula zagorskoga plemstva, i roman Beskućnici (1921), koji je romantičarskom lirskom razlivenošću, opisima prirode i atmosfere te poetiziranjem raspoloženja likova i filozofijom izgubljenosti u tijesnoj svezi s njegovom poezijom (A. Stipčević). Istaknuo se književno-publicističkim zapiscima o osobama i pojavama u kulturnom i umjetničkom životu, polemikama, kratkim feljtonima, književnim prikazima, kozerijama i kritikama, u kojima kroničarski bilježi i u artističkim relacijama odmjerenom objektivnošću vrjednuje pisce (M. Krleža, Nazor, N. Polić, A. G. Matoš, Šimić, I. Vojnović) i aktualne pojave, a posebno su zanimljivi zapažanjima bogati putopisni zapisci (Iz putne bilježnice, Vrazov zavičaj, Izlet u Hrvatsko zagorje). Taj mu je dio opusa, tiskan u mnogim periodicima, skupljen u zbirkama Lica i krajolici (1954), Pisma Martina Lipnjaka iz provincije (1956), Noćno iverje (1960; Nagrada grada Zagreba 1961) i Novo noćno iverje (1966). Objavljivao je u periodicima Ilustrovani list (1915–16), Šišmiš (1915–17), Glas Slovenaca, Hrvata i Srba (1918), Književni jug (1918–19), Savremenik (1918–21, 1931, 1940), Jugoslavenska žena (1919), Juriš (1919), Misao (Beograd 1919–24, 1926, 1935), Omladina (1919–20), Plamen (1919), Dom i svijet (1920–23), Srpski književni glasnik (Beograd 1920–32, 1939–41), Jugoslavenska njiva (1922–23, 1926), Obzor (1922, 1924, 1926), Letopis Matice srpske (Novi Sad 1925–27, 1940, 1950, 1953–54), Politika (Beograd 1927–32, 1935–37, 1954, 1964, 1972–74, 1977), Vijenac (1927–28), Književnik (1928–29), Hrvatska revija (1929, 1931), Novo doba (1930–31), Varaždinske novosti (1937–38), Hrvatsko kolo (1950–53; Kolo, 1963–64), Književne novine (Beograd 1950–52, 1954, 1960–61, 1967–68, 1974–76), Republika (1950–52, 1955, 1957, 1962), Vjesnik (1950–65, 1974), Borba (1952–53, 1955, 1958–59, 1962–67), Pionir (1952–53, 1957–58, 1960), Forum (1964), Modra lasta (1964–75), Večernji list (1964–75) i Radost (1972–77). Zastupljen je u zajedničkoj pjesničkoj zbirci Ranjeni galeb (Zagreb 1942) te, među ostalim, u izborima Antologija hrvatske dječje poezije (1994), Kip domovine (1996), Mila si nam ti jedina (1998), Antologija hrvatskog humora (1999), Put kroz noć (2001) i 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti (2009) – svi tiskani u Zagrebu. Napisao libreto prema narodnoj priči za operu Striženo-košeno K. Baranovića (Zagreb 1932) i stihove za njegov ciklus pjesama Na moru (1973); stihove su mu uglazbili i K. Fribec, J. Kaplan i dr. Samostalno i u suradnji prevodio je s ruskoga djela I. E. Babelja (Odesa. Beograd 1930), M. Gorkoga (Djetinjstvo. Beograd—Zagreb 1949), A. S. Puškina (Knjiga poezije. Zagreb 1949; Mećava. Zagreb 1950), L. N. Tolstoja (Kozaci. Sarajevo 1951), S. A. Jesenjina (Ispovijest huligana. Rijeka 1964; Izabrane pjesme. Zagreb 1973) i M. J. Ljermontova (Maskerata. Zagreb 1965), s njemačkoga E. Kästnera (Emil i detektivi. Beograd 1931; Čovječuljak. Zagreb 1967), J. W. Goethea (Wilhelm Meister. Zagreb 1953; Izbor iz djela. Zagreb 1963), G. Weisenborna (Balada o Eulenspiegelu. Zagreb 1956) i L. Renna (Španski rat. Sarajevo 1959), sa slovenskoga (O. Župančič, Ciciban. Zagreb 1946; F. Prešern, Sonetni vijenac. Zagreb 1949), češkoga (P. Bezruč, Šleske pjesme. Zagreb 1948) i mađarskoga jezika (G. Illyés, Petöfi. Zagreb 1960). Prevođen je na češki, slovački, engleski, francuski, njemački, talijanski, ruski, mađarski, makedonski i slovenski. Od 1951. redoviti član JAZU, predsjednik MH 1950–54. te Društva književnika Hrvatske 1964, 1974. i 1976. i Saveza književnika Jugoslavije 1975. Dobio nagrade za životno djelo »Vladimir Nazor« 1968. i AVNOJ-a 1975. Potpisivao se i pseudonimima Kage, Kumordinar Žorž, Pik Pub, Gavran, kum Gavran, Martin Lipnjak te šiframa V. d., G. K-c, G. Kr, K. K., -gk-. Kr., G. KR. Ostavština mu se čuva u izdvojenoj zbirci Gradske knjižnice i čitaonice »Metel Ožegović« u Varaždinu i u Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU u Zagrebu. Portretirali su ga, uz ostale, V. Filakovac (1926), M. Kujačić (1930), V. Svečnjak (1965), Ljerka Filakovac (1976) i S. Jančić (1981; poprsje u zagrebačkoj školi u Ul. B. Magovca, kbr. 103).

Nevenka Videk (2013)

Objavljivao prikaze izložba i feljtone iz likovnih umjetnosti, zauzimajući se za vrijednosti modernoga slikarstva i kiparstva (popis do 1936. u: Bibliografija rasprava i članaka LZ, 12. Zagreb 1977). Pisao o izložbama Proljetnoga salona (1916, 1919, 1920), Lj. Babiću (1918), J. Bijeliću (1919, 1929; Borba, 1968), K. Strajniću (1919, 1923), S. Aralici (1920, 1929), I. Meštroviću (1920, 1923, 1925, 1927; Republika, 1962), S. Šumanoviću (1920, 1928; VUS, 1965), V. Beciću (1921), P. Dobroviću (1924), P. Križaniću (1924), Filakovcu (1926), M. Tartagli (1929, 1936) i A. Augustinčiću (Oko, 1975), surađivao i u Telegramu (1961). Autor je članka Ekspresionizam u Enciklopediji likovnih umjetnosti LZ.

Višnja Flego (2013)

DJELA (izbor): Grobnica. Zagreb 1919. — Lirika. Zagreb 1919. — Beskućnici. Zagreb 1921. — Srebrna cesta. Zagreb 1921. — Nove pesme. Beograd (1922). — Ljubav ptica. Beograd 1926. — Izlet u nebo. Beograd 1928. — Sabrana dela, 1–2. Beograd (1932). — San pod brezom. Zagreb (1941). — Darovi za Bezimenu. Zagreb 1943. — Tamnica vremena. Zagreb 1944. — Pioniri grade. Zagreb 1946. — Izabrane pjesme. Zagreb 1947. — Tri poeme. Zagreb 1949. — Lirska petoljetka. Zagreb 1951. — Telegrafske basne. Zagreb 1952. — Lica i krajolici. Zagreb 1954. — Žubor života. Beograd 1955. — Pisma Martina Lipnjaka iz provincije. Zagreb 1956. — Noćno iverje. Zagreb 1960. — Izabrani epigrami. Zagreb 1963. — Pjesme. Epigrami i basne. Noćno iverje. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 100. Zagreb 1963. — Drveni bicikl. Zagreb 1964. — Lastavica nad gradom. Zagreb 1966. — Novo noćno iverje. Sarajevo 1966. — List na vjetru. Zagreb 1967. — Majmun i naočale. Zagreb 1967. — San ljetne noći. Sarajevo 1972. — Drveni klinci. Zagreb 1973. — Crni kos. Beograd 1974. — Odabrana djela, 1–6. Zagreb 1977. — Pjesnik u vihorima (izbor iz djela s bibliografijom). Zagreb—Titograd—Beograd—Sarajevo 1980. — Izabrana djela (s bibliografijom), 1–2. Zagreb 1999. — Izbor iz djela. Vinkovci 2000. — Vol za volanom. Zagreb 2001. — Bog u noćnim ulicama. Vinkovci 2007.
 
LIT.: (O knj. Lirika): D. B., Obzor, 60(1919) 276, str. 2. — M. V. Bogdanović, Politika (Beograd), 16(1919) 4273, str. 1–2. — M. Ogrizović, Savremenik, 14(1919) 10, str. 487–488. — J. Zdunić, Hrvatska prosvjeta, 6(1919) 6, str. 263–264. — U. Donadini: (O knj. Grobnica). Ibid., str. 312. — (O knj. Srebrna cesta): M. Jarc, Ljubljanski zvon, 41(1921) 6, str. 380. — Lj. Maraković, Svetski pregled (Beograd), 1(1921) 4, str. 16. — (O knj. Beskućnici): F. Ilešič (I. F.), Jutro (Ljubljana), 2(1921) 173, str. 6. — V. M. Jovanović, Srpski književni glasnik (Beograd), NS 1921,III/5, str. 379–384. — D. Cesarić: (O knj. Nove pesme). Ozon, 1(1923) 1, str. 16. — (O knj. Ljubav ptica): A. Barac, Jugoslavenska njiva, 10(1926) 10, str. 327–328. — M. V. Bogdanović, Srpski književni glasnik, NS 1926, XVIII/1, str. 56–59. — I. Nevistić (I. N.), Vijenac, 4(1926) VI/10, str. 263. — M. Pešić (M. M. P.), Volja (Beograd), 1(1926) 4, str. 308–310. — B. Borko, Ljubljanski zvon, 47(1927) 2, str. 125–126. — (O knj. Izlet u nebo): S. Diana, Novičovjek, 4(1928) 6, str. 109. — V. M. Krivošić, Večernja pošta, 8(1928) 2120, str. 7. — M. Ristić, Politika, 25(1928) 7262, str. 9. — M. Kiš: (O knj. San pod brezom). Hrvatska gruda, 5(1944) 194, str. 6. — A. R. Glavaš (A. R. Buerov): (O knj. Tamnica vremena). Spremnost, 4(1945) 154, str. 9. — V. Pavletić: Hrvatski pjesnici između dva svjetska rata. Republika, 19(1963) 9, str. 412–413. — A. Stipčević: Pjesnik i vrijeme. Ibid., 4, str. 137–144. — Š. Vučetić: Krklečev epigramatski ciklus. Ibid., 20(1964) 1, str. 45–46. — V. Pavletić: Panorama hrvatske književnost XX stoljeća. Zagreb 1965, 298–301, 511–512, 688–693. — M. Šicel: Pregled novije hrvatske književnosti. Zagreb 1966, 194–196. — A. Flaker: Književne poredbe. Zagreb 1968, 423–429. — J. Skok: Vječni osmijeh zavičajni. Kaj, 2(1969) 7/8, str. 80–87. — Sedamdesetpet godina života i rada Gustava Krkleca (katalog izložbe). Varaždin 1974. — S. Korać: Hrvatski roman između dva rata 1914–1941. Zagreb 1974, 325–329. — (Nekrolozi): E. Čengić, Oslobođenje, 35(1977) 31. X, str. 1, 6. — I. Hergešić, Vjesnik, 38(1977) 1. XI, str. 12. — M. Jurišić, Večernji list, 21(1977) 31. X, str. 5. — J. Kaštelan, Matica, 27(1977) 11, str. 25. — P. Matvejević, Vjesnik, 38(1977) 31. X, str. 1, 4. — B. Nikpalj (B. N.), Varaždinske vijesti, 32(1977) 10. XI, str. 8. — M. Matković, Ljetopis JAZU, (1979) 81, str. 670–672. — Š. Vučetić: Pjesništvo Gustava Krkleca. Republika,34(1978) 10, str. 1049–1069. — E. Čengić: Pjesnik na srebrnoj cesti (fotomonografija). Zagreb 1979. — N. Mihanović: Krklečeva lirska srebrna cesta. Forum, 23(1984) 9, str. 363–379. — D. Šimundža: Gustav Krklec – pjesnik životne radosti i tihih rezignacija. Crkva u svijetu, 24(1989) 3, str. 252–264. — I. Zalar: Pregled hrvatske dječje poezije. Zagreb 1991, 122–126, 261. — V. Brešić: Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb 1997. — C. Milanja: Krklečeva ekspresionistička faza. Umjetnost riječi, 41(1997) 1/2, str. 41–51. — E. Fišer: Čudnovati dvostruki život. Vijenac, 7(1999) 143, str. 3. — C. Milanja: Pjesništvo hrvatskog ekspresionizma. Zagreb 2000. — D. Zalar: Četiri pjesnička lica Gustava Krkleca. U: Vol za volanom. Zagreb 2001, 5–13. — M. Kraš: Profesoru dr. Joži Skoku. Dobriša Cesarić i Gustav Krklec. Početak proljeća – Crni kos. Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, 2007, 18, str. 131–135. — J. Jelkić i I. Grgurević: Od Gustava Krkleca djeci. Metodički obzori, 3(2008) 1, str. 131–142. — I. Drenjančević: Prostorne prakse u pjesmama Gustava Krkleca. Dani hvarskog kazališta, 36. Split 2010, 244–261. — J. Vlašić Duić i I. Vrljac: Poezijom protiv straha. Sustavi, 3(2010) 6, str. 40–44.
 
Nevenka Videk (2013)