LASIĆ, Hrvoje

LASIĆ, Hrvoje, filozof i teolog (Uzarići kraj Širokoga Brijega, 16. I. 1942). Brat vjerskoga pisca i publicista Vjekoslava. Dominikansku klasičnu gimnaziju završio u Bolu i pristupio Redu 1962; za svećenika zaređen 1969. Filozofiju i teologiju studirao u Dubrovniku, Zagrebu i Fribourgu, gdje je na Teološkom fakultetu 1970. postignuo licencijat i 1977. doktorirao tezom Les aspects philosophiques et théologiques du débat R. Garrigou-Lagrange – Maurice Blondel sur le problème da la vérité. Ondje asistent 1975–76, u Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove (od 1989. Filozofski fakultet) u Zagrebu nastavnik od 1981. do umirovljenja 2009; izvanredni profesor 1989, redoviti 1995. Predavao i na Hrvatskim studijima u Zagrebu te na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Ravnatelj studija Hrvatske dominikanske provincije 1997–2003 (pokretač Studijskoga tjedna u Dubrovniku 1998), pročelnik Odjela za dijalog s nekršćanima Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu 2000–05. Polazeći od Blondelova djela, njegova je knjiga Čovjek u svjetlu transcendencije (Zagreb 1994) filozofsko-teološki uvod u povijest rasprava o čovjekovu »nadnaravnom određenju«, njegovoj »potrebi za transcendentnim« i »konačnom dovršenju« u povezivanju s »apsolutno savršenim Bićem« te o upotpunjujućem odnosu vjere i razuma odn. objave i filozofije (katkad zvane katoličkom ili kršćanskom) u djelima od Alberta Velikoga i Tome Akvinskoga do J. Maritaina i A. D. Sertillangesa. Fenomenologiju pak religije (s razlikovanjem prirodnih/naravnih i nadnaravnih/objavljenih religija te religijsko-religioznih vjerovanja), uključivo poimanje »svetoga« i »profanoga«, ateizam i međureligijski dijalog, te filozofiju religije (od patrista do suvremenih autora) cjelovito je obradio u knjizi Fenomenologija i filozofija religije (Zagreb 2012). O srodnim je temama te o Hildebrandovoj spoznaji istine, Ivanu Pavlu II, H. Boškoviću, K. Vasilju, J. Kuničiću, F. H. Eteroviću, T. Verešu, D. Baraču i M. Maruliću pisao u periodicima Bogoslovska smotra (1979, 1997), Croatica Christiana periodica (1979), Crkva u svijetu (1981–82, 1984, 1986), Obnovljeni život (1981, 1984, 1988–95, 1998, 2000–03, 2005–06, 2011), Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije (1982), Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1989, 2005), Filozofska istraživanja (1992, 1995–97, 2003, 2008), Motrišta (1997), Disputatio philosophica (2000, 2004) i Hum (2007), u zbornicima Filozofija i teologija (1993), Synthesis theologica (1994), Dijalog (Zagreb—Mainz 1996), Novi religiozni pokreti (1997), Ljubav prema istini (2000), Gadamer i filozofijska hermeneutika (2001), Defensor hominis (2003), Diktatura relativizma (2009) i Kršćanska misao XX. stoljeća (2009), tiskanima u Zagrebu, te u zborniku Brotnjo (Čitluk 1998) i spomenici Fra Jakov Bubalo (Tomislavgrad 2006). Napisao glavninu priloga hrvatske sastavnice, odn. dodatka djelu T. Eggenspergera i U. Engela Dominikanci u svijetu (Zagreb 2003; urednik). Suprevoditelj je Kratkoga izvješća o uništenju Indijâ B. de Las Casasa (Zagreb 1982), autor više skripata, suradnik u Općem religijskom leksikonu (2002) i Filozofskom leksikonu LZ (2012). Njemu u čast tiskan je zbornik Veritas vitae et doctrinae (Zagreb 2012).