LATAS, Omer-paša

LATAS, Omer-paša (Lattas, Lutfi-paša; Mihajlo), vojskovođa (Janja Gora, 24. IX. 1806 — Carigrad, 18. IV. 1871). Završio kadetsku školu u Gospiću te kao narednik i potom poručnik služio ondje i u Ogulinu. U jesen 1827. prebjegao je u Bosnu, najprije u Glamoč i Varcar-Vakuf, pa u Banju Luku, gdje je prešao na islam. Od 1829. u službi vidinskoga zapovjednika, od 1834. učitelj tehničkoga crtanja u vojnoj školi u Carigradu. Pukovnik od 1838. i paša od 1839, do 1846. sudjelovao je u pohodima u Siriji, Albaniji i Kurdistanu (upravitelj Libanona 1842) te vodio pohod u Moldaviju i Vlašku 1848–49. U Bosni je 1850–51. ugušio pobunu muslimanskoga plemstva koje se protivilo sultanovim reformama te do 1852. proveo reorganizaciju uprave, sudstva i poreznoga sustava, obnovio činovnički aparat i Sarajevo učinio sjedištem bosanskoga namjesnika. Iako je represivno postupao prema kršćanima i njihovu kleru, među bosanskim je franjevcima imao i pristaša, poput I. F. Jukića (1851. posvetio mu Bosanski prijatelj s prigodnicom Slavodobitnica), kojega je najposlije prognao. Prema austrijskim vrelima, sumnjičen je za spregu s banom J. Jelačićem, kojemu je uputio izaslanstvo u travnju 1851. U travnju 1852. postavljen je za vrhovnoga zapovjednika turske vojske u sukobu s Crnom Gorom, a u Krimskom ratu 1853–56. bio je zapovjednik vojske na dunavskom bojištu te je nakon više uspjeha dobio naslov velikoga vojskovođe. Upravljao Mezopotamijom 1857–59. i zapovijedao turskom vojskom u tursko-crnogorskom ratu 1861–62. Nije uspio suzbiti ustanak na Kreti 1867. Turski ministar rata 1868–69. Portretirao ga je V. Karas (1851–52; nesačuvano), a književno obradio I. Andrić (roman Omerpaša Latas. Sarajevo 1976).