Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

LAUDON, Gideon Ernst von (Loudon, Laudohn; Gedeon Ernst), vojskovođa (Tootzen, danas Tootsi, kraj Pärnua, 2. II. 1717 — Neutitschein, danas Nový Jičín, 14. VII. 1790). Potomak škotske plemićke obitelj s posjedima u Livoniji. God. 1732–41. u ruskoj vojsci sudjelovao u Ratu za poljsku baštinu i rusko-turskom ratu, stekavši čin poručnika. Pristupio potom vojsci Habsburške Monarhije i 1742–46. u postrojbama F. Trenka sudjelovao u Ratu za austrijsku baštinu. Isprva na bojištima u Bavarskoj i na Rajni, 1744. povukao se, od 1745. ratovao u Češkoj i Šleskoj; nezadovoljan načinom ratovanja i nedisciplinom, ubrzo napustio bojište (u parnici protiv Trenka sudjelovao na strani optužbe). God. 1746. postavljen u činu satnika za zapovjednika Bunićke kapetanije u sastavu Otočke krajiške pukovnije. Kao pukovnik za Sedmogodišnjega rata zapovijedao 1756. hrvatskim postrojbama u bitkama kraj Tetschena (Děčín) i Pirne te kraj Hirschfelda i Kolína 1757. Te godine promaknut u pukovnika, potom u generala. God. 1758. spriječio opsadu Olmütza (Olomouc), a 1759. zapovijedao u bitki kraj Kunnersdorfa (Kunowice), u kojoj su habsburška i ruska vojska pobijedile prusku. Za zasluge odlikovan od ruske i austrijske carice, stekao austrijski barunat i čin generala topništva. Zapovijedao 1760. u pobjedonosnim bitkama kraj Landshuta (Kamienna Góra) i za utvrdu Glatz (Kłodzko), a nakon poraza od pruske vojske kraj Liegnitza (Legnica) sukobio se s generalima L. Daunom i F. M. Lacyjem, okrivivši ih za nepovoljan ishod. Velik uspjeh postignuo je 1761. u bitki za utvrdu Schweidnitza (Świdnica) u Šleskoj, gdje je zapovijedao i postrojbama iz Ličke, Gradiške i Petrovaradinske pukovnije. Nakon rata živio na svojim posjedima Malé i Velike Bečváry u Češkoj, poslije ih prodao Dvorskoj komori i kupio imanje Hadersdorf kraj Beča (danas bečko predgrađe s dvorcem Laudon). Zahvaljujući naklonosti Marije Terezije i Josipa II, postao generalnim nadzornikom pješaštva i članom Dvorskoga ratnoga vijeća 1766. te vojnim upraviteljem Moravske 1769. Uoči Rata za bavarsku baštinu promaknut 1778. u maršala. Za austro-turskoga rata 1788–91. na čelu hrvatske postrojbe osvojio 1788. Drežnik, Dubicu i Novi te zauzeo Berbir (Bosanska Gradiška) 1789. Te godine, nakon smjene Lacyja, zapovijedao habsburškom vojskom u opsadi i osvajanju Beograda i Smedereva, nakon čega su mu priređene svečanosti u Ljubljani, Pešti i Beču. Uoči nove pruske prijetnje povjereno mu je zapovjedništvo nad vojskom u Češkoj, Moravskoj i Galiciji, ali je uskoro umro. — Za boravka u Lici 1746–56. zasnovao je obitelj. Uživajući ugled u vojsci i među lokalnim stanovništvom, umirio je ustanak zbog uvođenja novih poreza 1754. Nedaleko od Bunića dao je 1746. pošumiti žive pijeske hrastom lužnjakom, danas Laudonov gaj. Poticao je gradnju putova i drenažnih kanala, utemeljio zakladu za tiskanje školskih knjiga i školovanje djece siromašnih vojnika. U spomen na svoju umrlu djecu u Buniću je 1753. dao podignuti crkvicu Rođenja Blažene Djevice Marije od klesanoga kamena s votivnim natpisom nad vratima (ondje je 1857–64. podignuta nova crkva, danas ruševna). Njegov život i pohodi tema su hrvatske povijesne epike XVIII. st. (J. Stojanović, J. Pavišević, B. Bošnjak, J. Malevac) i romana R. Habeduša Katedralisa Laudonova ljubav (1942) te zidnih slika nepoznatoga autora iz 1766. u dvorcu Brezovica, izrađenih za suborca mu generala J. K. Draškovića. God. 1789. prigodnicu mu je spjevao Đ. Ferić, a kao dodatak pjesmi A. Ivanošića Pisma koju piva Slavonac uz tamburu a Licsanin odpiva objavljen je najstariji poznati melografski zapis iz Slavonije, Laudonova zdravica. J. Haydn posvetio mu je Simfoniju br. 69.u C-duru (1775–76).

LIT.: J. Pezzl: Laudon’s Lebensgeschichte.Wien 1791. — A. Blašković: Gedeonis l. b. a Laudon vitae rerumque gestarum compendium. Zagrabiae 1792. — C. Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, 16. Wien 1867. — L. Ilić Oriovčanin: Lovorike Gradiškoga narodnoga graničarskoga puka br. 8 opjevaju narodne pjesme. Zagreb 1874, 168–173. — F. Vaníček: Specialgeschichte der Militärgrenze, 2. Wien 1875, 441–454, 481–485, 488–499. — P. Radics: Laudon und das Land Krain. Archiv für Heimatskunde (Laibach), 2(1884–87) str. 42–56. — F. Šišić: Franjo barun Trenk i njegovi panduri. Zagreb 1900, 105, 162, 187–188. — R. Novak: Kako je glasoviti vojskovođa Laudon dospio u Liku. Hrvatski radiša, 24(1943) 2/3, str. 12. — B. A. Krčelić: Annuae ili Historija 1748–1767. Zagreb 1952. — K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, 265, 275. — A. Horvat, R. Matejčić i K. Prijatelj: Barok u Hrvatskoj. Zagreb 1982. — M. Valašek-Hadžihusejnović: Laudonova zdravica. Osječki zbornik, 21(1991) str. 161–173. — A. Buczynski: Gradovi Vojne krajine, 1. Zagreb 1997. — M. Vukelić: Laudonov gaj. Šumarski list, 125(2001) 7/8, str. 425–436. — M. Vojvodić-Andričević: Odraz Sedmogodišnjeg rata (1756.–1763.) u Hrvatskoj. Gazophylacium, 11(2006) 3/4, str. 145–146, 150. — Ista: Slika Sedmogodišnjeg rata u pismima grofa Petra Troila Sermagea. Ibid., 12(2007) 3/4, str. 79–80, 83, 89. — I. Salopek Bogavčić: Prilog istraživanju događanja na gradiškom području tijekom rata 1788–1791. Scrinia Slavonica, 7(2007) str. 177–184, 186, 188–198. — F. Bach: Povijest Otočke pukovnije. Zagreb—Otočac 2010. — L. Dragun Mirković: Barun Ernst Gideon von Laudon. U: R. Habeduš Katedralis, Laudonova ljubav. Zagreb 2011, 213–221. — A. Buczynski: Pa to su samo Hrvati! Zagreb 2012.
 
Meri Kunčić (2013)