BAKULA, Petar

BAKULA, Petar, pisac (Batin kod Posušja, 24. V 1816 — Mostar, 2. X 1873). Osnovnu i srednju izobrazbu stekao je kod franjevaca u Kreševu. U Franjevački red ušao je 1833, za svećenika je zaređen 1839, nakon završena studija filozofije i teologije u talijanskom gradu Lucca, gdje je pohađao i tečaj medicine te predavao filozofiju i teologiju. Kao pristaša risorgimenta napisao je u duhu demokratskih ideja djelo Osservazioni filosofico-critiche sulla moda e lusso del giorno ossia franco-italica koje je cenzura zabranila, a B. je na zahtjev toskanskog vojvode Karla Leopolda II morao napustiti Italiju. Vrativši se u Hercegovinu, bio je odgojitelj franjevačkog podmlatka u Čerigaju (1846–1848), župnik u Grabovici (1848), Gradnićima (1849–1855), Širokom Brijegu (danas Lištica, 1855–1859), Ružićima (1859), zatim profesor filozofije u Širokom Brijegu (1860–1864), a potom do kraja života generalni vikar biskupa Anđela Kraljevića i upravitelj katoličkih škola u Mostaru. — Bio je aktivan u mnogim crkvenim i kulturnim pothvatima u Hercegovini. Kao izaslanik biskupa Rafe Barišića isposlovao je 1852. kod Sv. Stolice odobrenje da se osnuje kustodija hercegovačkih franjevaca u Mostaru. Skupljajući novčanu pomoć za gradnje školskih i crkvenih ustanova u Hercegovini, obišao je mnoge evropske gradove (München, Beč, Innsbruck, Prag, Budimpešta, Rim, Trst, Zagreb). U tom smislu objavio je apel u Narodnim novinama (1864, 142) te sâm organizirao gradnje takvih ustanova. God. 1869. pohodio je, kao franjevački izaslanik, turskog sultana u Carigradu, a zaslužan je i za osnutak prve mostarske tiskare (1871). Bavio se liječništvom te bio kućni liječnik Ali-paše Rizvanbegovića. Pisao je u prozi i stihu, kroničarsko-povijesne i filozofsko-religiozne, spise, popularno-poučna i nabožna djela te prevodio crkvene himne. Prva tiskana pjesma, Pisma sveto-izkazana (1853), prepjev je njegova povijesnog spisa Breve compendio sacro-istorico (preveden na hrvatski pod naslovom Kratak svetopovijesni prikaz o osnutku redovničko-misijske kustodije i apostolskog vikarijata u Hercegovini te objavljen u brošuri: A. Nikić, Franjevačka knjižnica. Mostar 1981). Objavio je dva povijesna epa (o Hercegovini u doba Ali-paše Rizvanbegovića i o francusko-pruskom ratu) i dva religiozna – Pravo mudroznanje i Prodanje i život Josipa patrijarke. Njegova Politika za svakog čovika svojevrsni je leksikon narodne mudrosti. Najvrednije povijesno djelo, Schematismus topographico-historicus, izradio je s namjerom da »pomogne pri obradi potpune povijesti Hercegovine«. Na hrvatski ga je preveo V. Kosir i objavio pod naslovom Hercegovina prije sto godina (Mostar 1970), a ulomak prijevoda uvršten je u Bosansko-hercegovačku književnu hrestomatiju (Sarajevo 1974). U zadarskomu Narodnom listu 1869–1972. u nastavcima je anonimno objavljivao Razgovor između Đure i Andrije u kojem je oštro kritizirao turski režim u Bosni i Hercegovini. U franjevačkom samostanu u Mostaru čuva se osamnaest njegovih rukopisnih spisa, a važniji su: Sentenze morali e civili estratte dai quattro libri Sapienziali della S. Scrittura con annotazioni, Inno sulla creazione del mondo o del primo uomo, Colletta di diversi sonetti ed odi, Judita owero Holoferno, Sveti Pavao apostol, Pjesma o prvom stanju čovika, Uzdisanje naroda hercegovačkoga prema općoj majki Slavjanskoj i Različite pisme (prijevod 19 crkvenih himana).