KUNC, Božidar

traži dalje ...

KUNC, Božidar, skladatelj, pijanist i pedagog (Zagreb, 18. VII. 1903 — Detroit, 1. IV. 1964). U Zagrebu 1922. maturirao i 1926. apsolvirao na Pravnom fakultetu. Glasovir učio od devete godine privatno, 1920–21. u Antonije Geiger-Eichhorn u školi HGZ te 1925. diplomirao u S. Stančića na Muzičkoj akademiji; ondje 1927. diplomirao i kompoziciju u B. Berse. God. 1928–41. predavao glasovir u srednjoj školi Muzičke akademije, a od 1941. kao docent i od 1946. kao izvanredni profesor vodio Operni studio i korepeticiju na Muzičkoj akademiji. Od 1951. do kraja života djelovao u SAD, poglavito kao glasovirski pratilac sestre Zinke; od 1961. bio i korepetitor u baletnoj školi Mije Čorak u New Yorku. Nakon studija počeo je usporedno i podjednako intenzivno djelovati kao skladatelj i pijanist, često izvodeći i vlastite skladbe. God. 1927. Zagrebačka filharmonija u Zagrebu praizvodi njegovu Idilu (zapažena i 1936. na festivalu u Karlovym Varyma) i baladu Na Nilu za sopran i orkestar sa Zinkom kao solisticom, a s J. Tkalčićem K. praizvodi Sonatu za violoncello i klavir u D-duru; 1928. Z. Baloković u Berlinu s tamošnjom filharmonijom praizvodi Koncert za violinu i orkestar u g-molu (toj je skladbi, pod naslovom Za novi svijet, Yugoslav Circle u New Yorku 1928. dodijelio Balokovićevu nagradu); 1934. na festivalu u Dresdenu kao solist uz Državni orkestar K. izvodi vlastiti Koncert za klavir i orkestar u h-molu; 1939. na Međunarodnom glazbenom festivalu u Frankfurtu na Majni sudjeluje u izvedbi glasovirskoga Kvinteta c-mol, a u Pragu izvodi II. sonatu Es-dur za glasovir; 1953. na autorskom koncertu u New Yorku sudjeluje u izvođenju svojih skladba uz Balokovića, Zinku i pijanisticu Auroru Mauro-Cottone; 1959. u Detroitu je praizveo stavak In a Balkan Inn iz ciklusa …for Piano and Percussion, a na posljednjem koncertu 1964, nakon kojega je silazeći s pozornice umro, izveo je svoj glasovirski koncert u h-molu uz Detroitski simfonijski orkestar (snimka sačuvana u Fonoodjelu Hrvatskoga radija). Kao pijanist nastupao je u mnogim hrvatskim i europskim gradovima te u SAD i Kanadi. Najviša priznanja stekao je interpretacijama F. Chopina, C. Debussyja, F. Liszta, M. Ravela, M. de Falle, S. Rahmanjinova, A. Skrjabina. Obogaćivanju hrvatske glasovirske glazbe između dvaju svjetskih ratova pridonio je također izvedbama i praizvedbama djela drugih hrvatskih skladatelja (Bersa, M. Cipra, F. Lhotka, R. Matz, B. Papandopulo, J. Stahuljak, B. Širola). Kritika je hvalila njegovu muzikalnost, bravuroznu tehniku, lakoću i predanost u interpretaciji, punoću, ali i mekoću tona te osobit smisao za postizanje kolorističkih efekata. Kao korepetitor svojim je iznimnim poznavanjem vokalne tehnike te osjećajem za stil utjecao na umjetnički razvoj mnogih pjevača, koje je pratio na koncertima (Dragica Martinis, Marijana Radev, Nada Puttar-Gold, J. Gostič, M. Reiser, V. Ruždjak), a poglavito Zinkin. S njom je nastupio na mnogobrojnim koncertima u nas te na više od 50 koncerata u SAD, na kojima su izveli i pokoju njegovu skladbu (popijevke Strepnja, Čežnja i The World is Empty snimljene na LP ploču A Milanov Recital, RCA Victor, 1955, na CD Zinka Milanov II, Preiser Records, 2005, i Zinka Milanov in Recital, Nimbus Records, 2008). — Kao skladatelj izrazite osobnosti i izvornoga nadahnuća, svoj je jedinstveni stil gradio u doba kad je u hrvatskoj glazbenoj tvorbi prevladavao novonacionalni smjer, stoga je poticaje gdjekad nalazio u folkloru, stilizirajući obilježja ili dočaravajući ugođaj Međimurja, Zagorja, Slavonije (Pabirci iz starog kraja). Međutim, stilski se poglavito razvijao pod utjecajem francuskoga impresionizma, posebno Debussyja, te ga se drži hrvatskim skladateljem s ponajviše impresionističkih značajka. U američkom se razdoblju stilski nije bitno mijenjao, tek mjestimice njegova glazba poprima ekspresionističku dramatsku snagu. U njegovu impresionističkom stilu, zasnovanom na harmonijskoj i melodijskoj građi, očituje se osobit smisao za tonski kolorizam. Iako ostaje u okvirima tonalnosti, sklon je uporabi cjelotonskoga i kromatskoga niza, disonanca bez razrješenja, povećanih akorda te modulacija u daleke tonalitete. U oblikovanju melodike izbjegava metričke šablone te stvara gibljivo melodijsko tkivo bogato melizmima, čime postiže gotovo improvizacijski učinak glazbenoga protoka. Skladao je više od 200 djela (uključujući pojedinačne skladbe u ciklusima), od kojih je samo 75 označio brojem opusa. U biti lirik, najbolja je djela ostvario u glasovirskoj i vokalnoj glazbi. Među glasovirskim skladbama, uz četiri sonate, prevladavaju ciklusi minijatura (U polju, Mlado lišće, Šest bagatela, Odjeci djetinjstva, In Retrospect) ili jednostavačne skladbe (impromptui, romanse, preludiji) u kojima oslikava poneki doživljaj ili ugođaj. U tim je skladbama maštovitost u stvaranju tonskih boja spojena s nadahnutom melodikom i zahtjevnim glasovirskim slogom, koji gdjekad poprima orkestralnu punoću zvuka. U popijevkama uz glasovir i onima uz orkestar, u kojima je uglazbio tekstove hrvatskih, engleskih i američkih pjesnika, supruge De Elde te narodne pjesme, s osobitim je senzibilitetom pretočio u glazbu metričko-melodijsko pulsiranje stihova i ugođaj teksta. Pritom je mjesto tradicionalne melodičnosti stvorio vlastiti vokalni stil u kojem se pjevna melodijska linija izmjenjuje s recitativnim ulomcima. U skladbama za komorne sastave iskazano je karakteristično kolorističko bogatstvo i osobita zvukovnost u instrumentalnim kombinacijama; uz nekoliko skladba za tradicionalne sastave (klavirski trio, kvartet i kvintet) i klasične višestavačne oblike, ostale su slobodnijih oblika, a pojedine i neuobičajenih sastava (Elevation za trublju i orgulje, From a Liliput Ball za flautu, violu i celestu). Orkestralne su skladbe redovito jednostavačne (izuzev Simfonije u A-duru), a orkestracija je ostvarena više zvučnim slikanjem nego dramatskim sučeljavanjem tematske građe. Među koncertantnim skladbama izdvajaju se antologijski glasovirski koncert u h-molu i II. koncert za violinu i orkestar. U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvana je 91 snimka s njegovim skladbama (solist je ili glasovirski pratilac na njih dvadesetak). Pijanistica Tamara Jurkić Sviben snimila je autorski CD Sonate. Božidar Kunc (Croatia Records, 2007), a pojedine skladbe snimljene su mu na Jugotonove LP ploče Antologija hrvatske glazbe, 8 (1973), Melita Lorković i Josip Klima, violina. Vladimir Krpan, klavir (1976), Ksenija Kos, Nada Puttar-Gold i Darko Lukić (1977), Koncert u predvečerje, 2, 6 i 7, Zdenka Žapčić, sopran. Stjepan Radić, klavir i Zvjezdana Bašić (1980), Stjepan Radić (1981), Mirjana Bohanec-Vidović i Antun Kraljević (1986), na CD Glazba za flautu s početka stoljeća (Hrvatsko društvo skladatelja i Institut Français de Zagreb, 1997), After the Crossing (2006), Briljantne varijacije (2007), Tako je nekoć bilo (2007) i Antologijska djela hrvatske zborske glazbe, 4 (2008), u izdanju Cantusa, Classic, 1 (2008) i Dozivi (2009), u izdanju Croatia Recordsa, Ranko Filjak, glasovir (Orfej, 2009) te Poziv na put (Zaposlena, 2006). Pisao je osvrte na koncerte u Savremeniku jugoslavenskih đaka (1921–22). Skladateljska i osobna ostavština pohranjena mu je u knjižnici HGZ te manjim dijelom u kćeri u New Yorku. Znanstveni skupovi o njem održani su 1984. na Osorskim glazbenim večerima i 2003. u Zagrebu, gdje je 2007. tiskan i zbornik Božidar Kunc (1903.–1964.). — Kći Ivana (Joy Zinka), sopranistica (rođ. 1962), održala je koncerte s njegovim skladbama 2006. u Carnegie Hallu u New Yorku i 2008. u Zagrebu te u vlastitoj nakladi 2007. objavila CD Music of Božidar Kunc.

DJELA (praizvedbe i tisak, izbor): Idila za orkestar, op. 1. Zagreb 1927. — Na Nilu za sopran i orkestar, op. 7. Zagreb 1927. — Slobodne varijacije na vlastitu temu za glasovir, op. 3. Zagreb 1927. — Sonata za violoncello i klavir u D-duru, op. 5. Zagreb 1927. Tiskano Zagreb 2000. — Tri kompozicije za violinu i klavir, op. 4. Zagreb 1927. Tiskano Zagreb 2007. — Ver sacrum, ciklus za glasovir, op. 2. Zagreb 1927. — Koncert za violinu i orkestar u g-molu, op. 8. Berlin 1928. — I. sonata Des-dur za glasovir, op. 12. Zagreb 1931. Tiskano Zagreb 2007. — Mlado lišće. Sedam kompozicija za klavir, op. 20. Zagreb 1936. Tiskano Zagreb 1933 (4 izd. do 1982). — Koncert za klavir i orkestar u h-molu, op. 22. Zagreb 1934. Tiskano Zagreb 2007. — II. sonata Es-dur za glasovir, op. 27. Zagreb 1936. Tiskano Zagreb 1936. — Tri kompozicije za violinu i klavir, op. 28. Zagreb 1936. Tiskano Zagreb 2003, 2007². — Predigra žalobnoj igri za orkestar, op. 25. Zagreb 1937. — Kvintet c-mol za dvije violine, violu, violončelo i glasovir, op. 35. Zagreb 1938. Tiskano Zagreb 2004. — Svečana ouvertura za orkestar, op. 13. Zagreb 1939. — Capriccio A-dur za glasovir, op. 38. Zagreb 1940. Tiskano Zagreb s. a. — Uskrsno jutro u slavonskom selu za dva glasovira. Zagreb 1940. — Pet valcera za glasovir, op. 39. Zagreb 1941. Tiskano Zagreb 1941. — Dva nokturna za glasovir, op. 32. Tiskano Zagreb (1942). — Romanca f-mol za glasovir, op. 42. Zagreb 1942. — IV. sonata As-dur za glasovir, op. 43. Zagreb 1943. Tiskano Zagreb (1957). — Šest bagatela za glasovir, op. 44. Zagreb 1944. Tiskano Zagreb 1951. — Triptihon za violončelo i orkestar, op. 40bis. Zagreb 1945. — Rondo za violinu i klavir, op. 48. Zagreb 1948. Tiskano Zagreb 2011. — Sonatina za violinu i klavir G-dur, op. 41. Zagreb 1952. Tiskano Zagreb 2008. — Aspiration za violinu i glasovir, op. 33bis. New York 1953. Tiskano Zagreb 2009. — Baletna scena za dva glasovira, op. 54. New York 1953. — II. koncert za violinu i orkestar u d-molu, op. 55. Zagreb 1955. Tiskano Zagreb 2012. — Buffoonery for Bassoon Solo, op. 63, Dance for Oboe Solo, op. 62, Pastoral Fantasy for Clarinet Solo, op. 59 i Soliloquy for Flute Solo, op. 61. Tiskano New York 1958. — Little Pieces for Little People za glasovir. Tiskano New York 1958. — Tri epizode za glasovir i gudački orkestar, op. 58. Zagreb 1959. — Gleanings from the Old Country za glasovir, op. 66. New York 1960. — Impromptu za glasovir, op. 67. Farmville (Virginia) 1962. — Job in Desolation, iz Two Chapters from the Book of Job za glasovir, op. 68. Cleveland 1963. — Četiri preludija za klavir. Tiskano Zagreb 1991. — Odjeci djetinjstva za glasovir, op. 50. Tiskano Zagreb 2007. — III. sonata D-dur za glasovir, op. 34. Tiskano Zagreb 2007. — In Retrospect. Šest skladbi za klavir solo, op. 56. Tiskano Zagreb 2008. — Minijature za glasovir, 1. Tiskano Zagreb 2010. — Popijevke. Songs, 1–2. Tiskano Zagreb 2010. — Potpuniji popis djela: N. Bezić, Ostavština Božidara Kunca. U: Božidar Kunc. Zagreb 2007, 297–407.
 
LIT.: B. Papandopulo (B. P.): Impresionizam u našem muzičkom izražaju. Novosti, 26(1932) 24. IV, str. 11. — B. Širola (Dr. B. Š.): Koncert klavirskog virtuoza Božidara Kunca. Obzor, 81(1941) 3. IV, str. 2. — J. Andreis: Glasovirske skladbe Božidara Kunca. Sv. Cecilija, 36(1942) 3/4, str. 104–107. — A. Dobronić: Koncert glasovirskog virtuoza Božidara Kunca. Gospodarstvo, 4(1944) 7. VI, str. 8. — K. Kovačević: Hrvatski kompozitori i njihova djela. Zagreb 1960. — (Nekrolozi): V. Ciprin, Hrvatska revija (Buenos Aires), 14(1964) 2/3, str. 279–281. — N. Turkalj, Telegram, 5(1964) 207, str. 7. — K. Kos: Izvještaj o ostavštini Božidara Kunca u New Yorku. Arti musices, 15(1984) 1, str. 80–97. — M. Raukar: Hommage Božidaru Kuncu. Forum, 25(1986) 1/2, str. 239–244. — G. Doliner: Koncert za violinu i orkestar u g-molu Božidara Kunca. Arti musices, 21(1990) 2, str. 219–230. — K. Kos: Izražajni rasponi vokalne lirike Božidara Kunca. Ibid., 1, str. 81–98. — Ista: »Neslužbeni« opus 1 Božidara Kunca. Ibid., str. 151–157. — K. Kovačević: Hrvatski glazbeni trenuci. Zagreb 1990. — Z. Weber: Impresionizam u hrvatskoj glazbi. Zagreb 1995. — M. Bergamo: Nasljeđe kao trajna zadaća. Cantus, 2003, 124, str. 32–34. — J. Martinčević: Hrvatski pjesnik glasovira. Hrvatsko slovo, 9(2003) 5. IX, str. 19. — M. Škunca: Božidar Kunc u Splitu (1935–1939). Kulturna baština, 2005, 32, str. 545–560. — T. Jurkić Sviben: Treća klavirska sonata u D-duru op. 34 Božidara Kunca. Tonovi, 21(2006) 1, str. 61–70. — D. Komanov: Sretan dan za hrvatsku glazbu. Hrvatsko slovo, 12(2006) 20. I, str. 19. — M. Špoljarić: Otvaranje glazbene povijesti. Vjesnik, 68(2007) 18. XII, Pr., str. 26. — Đ. Otržan: Music of Božidar Kunc. Cantus, 2008, 149, str. 14. — M. Špoljarić: Sve o Božidaru Kuncu. Vjesnik, 69(2008) 19. II, str. 24. — www.ivanakunc.com (12. IV. 2011). — Potpunija lit. do 2007: R. Palić-Jelavić, Bibliografija radova o Božidaru Kuncu. U: Božidar Kunc. Zagreb 2007, 455–483.
 
Ivona Ajanović-Malinar i Marijana Pintar (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KUNC, Božidar. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/11379>.