KRSTULOVIĆ, Ivan

KRSTULOVIĆ, Ivan (Krstulović Kevešić, Krstulović Marčelić, Karstulovic; Ivan Mario, Juan), publicist i nakladnik (Nerežišća, 20. II. 1858 — Santiago, 7. IX. 1920). Završio nižu gimnaziju u Splitu 1873. te do 1880. službovao u poštanskom uredu u Nerežišćima. Učio slikarstvo na ALU u Veneciji 1881–83; nadahnut talijanskim majstorima, po povratku oslikao oltare crkava u Nerežišćima, Pražnicama i Milni. Aktivan u Narodnoj stranci, pridonio je njezinoj pobjedi na izborima u Nerežišćima i padu posljednje autonomaške općine na Braču 1894. Preselio se u Split 1896, bavio se brodskim prijevozom i pisao u Pučkom listu (1897). Zbog političkih se razloga 1899. iselio u Antofagastu. Ondje je bio vlasnik, nakladnik i glavni urednik lista Sloboda (1902–06), prvih iseljeničkih novina u Čileu. Slijedeći program A. Starčevića, u njima je poučavao o hrvatskoj povijesti i zastupao rješenje hrvatskoga pitanja izvan Austro-Ugarske Monarhije, pisao o temama zanimljivima iseljenicima i pozivao na suradnju radi buđenja i očuvanja nacionalne svijesti te se uključio u protumađarski pokret 1903; izdavao i El Almanaque eslavo (1904). Postao je vlasnikom tiskare Imprenta dálmata 1905, organizirao hrvatsku školu 1904–05, tamburaško društvo »Naprijed« 1905. i mješoviti zbor. God. 1906. preselio se u La Serenu, potom u Santiago, gdje je, uz tiskaru, posjedovao dvije papirnice i knjižaru. Pisao je o životu hrvatskih iseljenika i čileanskom gospodarstvu u Tršćanskom Lloydu (1905–06, 1908). Kad se za I. svjetskoga rata formirao snažan iseljenički pokret s programom stvaranja zajedničke države južnih Slavena i na kongresu u Antofagasti 1916. bila osnovana Jugoslavenska narodna obrana (JNO), koja je podupirala Jugoslavenski odbor u Londonu, imenovan je njezinim senatorom te joj osnovao ogranak »Triglav« u Santiagu 1916. Kad mu je pak JNO odbila novčano poduprijeti ponovno izdavanje Slobode, dao je pa povukao ostavku na senatorsku čast. U to je doba u tisku JNO (Jadran, Buenos Aires 1916, 1919; Jugoslavija, Oruro 1917; Jugoslovenska država, Valparaíso 1917) objavljivao članke s južnoslavenskom tematikom, potpisujući se Stari borac »Slobode«. Nakon što je objelodanjen program JNO Misao vodilja (1917) o Srbima, Hrvatima i Slovencima kao Jugoslavenima, jednom narodu u jedinstvenoj državi, što se kosilo s njegovom evoluiranom pravaškom ideologijom, svoje je gledište uputio JNO i ogranku »Triglav« te objavio u Jadranu. Zatražio je preimenovanje JNO u Hrvatsku narodnu obranu i konstituiranje složene države triju naroda, a nakon odgovora da nije vrijeme za promjene političkoga programa, uzvratio izjavom Za neophodnu promjenu naše Narodne obrane u duhu Krfske deklaracije, koju je poslao ograncima JNO i A. Trumbiću. Uprava JNO i svi ogranci odbacili su njegov prijedlog. Nakon zahtjeva JNO da list La Patria de los aliados (Santiago) ne objavljuje njegove članke, napustio ju je. Ostao je pri stajalištu o federalnoj državi, ali odbacio ono o priznanju triju naroda (Otvoreno pismo. Jadran, 25. XII. 1917). Kako bi javnost upoznao s problemom slavenskoga Juga, u Santiagu je od poč. 1918. tiskao list La Libertad – Sloboda, s programom »Velike Jugoslavije, federalne i nerazdružive«, koji je prestao izlaziti u svibnju zbog bojkota JNO. Iako se zauzimao za promjenu unitarističko-centralističkoga koncepta JNO u federalni i priznanje nacionalnih osobitosti svim narodima, u tom nije uspio i naposljetku je doživio osudu pokreta kojemu je utro put. — Sin Milan (Krstulović Bonačić, Kartulowicz, Emilio; 1895–1961), poznat kao Kartulo, pionir automobilizma u Argentini, osvojio je prvo mjesto u cestovnoj utrci za Veliku nagradu Argentine 1934. te postavio brzinske rekorde na utrkama između Buenos Airesa i Santiaga 1937. i 1943. Bio je osnivač i vlasnik časopisa Sintonía te voditelj radijske postaje u Buenos Airesu.