KRSTULOVIĆ, Maksim

KRSTULOVIĆ, Maksim (Maxim), slikar (Split, 26. VIII. 1933 — London, 21. V. 1974). Sin političara Vicka. God. 1944. sa zbjegom iz Visa odlazi u Italiju, gdje u Cozzani kraj Monopolija dobiva prve pouke u crtanju od M. Detonija. Gimnaziju završio 1952. u Splitu, na ALU u Zagrebu diplomirao 1957 (Detoni) i 1959. završio specijalku M. Tartaglie. God. 1959–60. scenograf i kostimograf u splitskom HNK, potom slobodni umjetnik u Zagrebu i od 1968. Splitu. U Londonu boravio više mjeseci 1968–69. i od kraja 1973. Nerazjašnjene okolnosti njegove iznenadne i nasilne smrti i danas izazivaju kontroverzije. Radio je uglavnom u ulju portrete, aktove, posebno dalmatinski krajolik, sklon sažimanju motiva, kolorističkomu i lirskomu izražavanju (Akt u atelijeru, 1958, pastel; Pejzaž, 1958, tuš, Galerija umjetnina Split, GUS; Nataša, 1959; Autoportret, oko 1959). Ritmove i boje Dalmacije dočarao 1961. u apstraktnim slikama žestoke geste i reljefnih nanosa boje na tragu informela (Boje mog zavičaja VI, GUS) i u prozirnijima istančanih tonova (Motiv I/Svijetli pejzaž; Motiv II, GUS). Reducirajući zavičajni krajolik na apstraktni znak, u prvoj pol. 1960-ih preobražava lokalno i osobno u univerzalne simbole, a vlastiti izraz nalazi u inačici lirske apstrakcije. Nadahnut mosorskim kamenjarom, 1962–66. stvara pejzažni ciklus egzistencijalnoga naboja i profinjenoga likovnoga izraza »srodan Tartaglinu likovnom majstorstvu« (T. Lalin). Preoblikovanjem kamenoga beskraja u sivo-modre slike sa smeđim, zelenkasto-žutim mrljama boje i povremenim akcentima crvenoga i plavoga, odražava ljudsku osamljenost i bit postojanja (Kamen I, Kamen II, 1962; Gumno, GUS, Motiv II, MSU u Zagrebu, MSUZ, obje 1966). Apstraktne kompozicije kružnoga ritma gradi i ponavljanjem crtica (Kornati I, 1966, serigrafija, MSUZ; Kornati II, flomaster) te različitim veličinama točaka čvrstih obrisa (ciklus crteža i serigrafija Okupljanje, 1968–74). Istodobno radi portrete i autoportrete gustim nakupinama boje (Autoportret s aplikacijama tuba boje, kista, novinskih izrezaka, 1967), crteže (Autoportret, tuš; Jabuka, olovka) i monotipije (Kamen, Motiv iz kamenjara I, Gata 1942). Izlagao samostalno u Splitu (1959, 1961. s M. Novakom i V. Goričanom, 1967), Zagrebu (1961. s L. Lozicom, 1967), Dubrovniku (1962. s Novakom), Zadru (1962. s Novakom i Goričanom), Bruxellesu i Luxembourgu (1965), Londonu (1968) te skupno na izložbama 15 mladih (Zagreb 1960, Beograd 1961), Grupa Staza (Split 1960), Porečki annale (1961–66), ULUH/HDLU (od 1961), Likum (od 1964), Deset hrvatskih umjetnika (Padova 1964), Svjetska izložba u New Yorku (1964), Biennale mladih (Rijeka 1966), Plavi salon (Zadar 1966, 1968, 1974), Zagrebački salon (1966, 1968), Beogradski trijenale (1967), Svjetska izložba u Montréalu (1967), Splitski salon (1970–71). Posmrtno su mu djela izložena na izložbi preminulih članova HDLU 1971–77 (Zagreb 1977) i U susret Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb 1986). Scenograf je predstava Ljubav u koroti D. Ivaniševića, Konte Fifi Diogen B. Borozana 1960. i Pozdrav šerifu A. Diklića 1961. u splitskom HNK, suosnivač Porečkoga annala 1961, autor projekta za spomenik žrtvama fašističkoga terora u Gatima 1971. te od 1972. član uredništva i suradnik u časopisu Vidik.