KRŠIĆ, Nikola

KRŠIĆ, Nikola, vojnotehnički pisac i prevoditelj (Prag, 6. XII. 1928 — Zagreb, 25. VI. 1985). Sin književnoga povjesničara Jovana i prevoditeljice Smiljane (rođ. Františka Kovařovičová). Gimnaziju završio u Sarajevu 1947, studirao u Moskvi do 1948. i Zagrebu do 1952. te diplomirao na Strojarskom fakultetu (zrakoplovni odsjek) u Beogradu 1958. Radio do 1966. u poduzeću Pretis (Vogošća) te bio vanjski suradnik Tehničkoga fakulteta u Sarajevu. Magistrirao 1962. u Cranfieldu i doktorirao 1975. tezom Analiza opterećenja inercionih mehanizama upaljača pri udaru malim brzinama na Tehničkoj vojnoj akademiji kopnene vojske u Zagrebu. Ondje je predavač od 1966, izvanredni profesor od 1976. i redoviti od 1981. Stručnjak za oružje i aeronautiku, samostalno i u suradnji objavio priručnike i udžbenike Konstruisanje projektila i upaljača, 1–2 (Zagreb 1968), Tehnologija eksplozivnih materijala (Beograd 1972), Osnovi klasičnog naoružanja (Zagreb 1973), Funkcionalno oblikovanje zrna za streljačka oružja (Zagreb 1975), Bojne glave i upaljači raketnih projektila (Zagreb 1977), Studija procesa zamaranja armco željeza i niskougljeničkog čelika pomoću indirektnih metoda mjerenja (Zagreb 1980) i Osnovi konstruiranja upaljača (Beograd 1986). Surađivao u vojnotehničkim periodicima i Tehničkoj enciklopediji LZ (Hidroavion, Jednokrilac). Član aeroklubova u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, bavio se modeliranjem, pilotiranjem i padobranstvom. — Prevoditi počeo s majkom 1954. U prvom samostalnom prijevodu (J. D. Salinger, Lovac u žitu. Sarajevo 1958) pokazao je značajke gotovo sviju drugih – jasnoću, eleganciju, kreativnost u stvaranju neologizama, sklonost stilskim inovacijama i smisao za humor. S engleskoga je preveo i Salingerovu zbirku Za Esmé (Beograd 1967) te djela Usluga brza i tačna P. G. Wodehousea (Sarajevo 1963), To je naša stvar M. Puza (Rijeka 1970), Vjetrovi rata H. Wouka (Rijeka 1976), Kako biti stranac G. Mikesa (1980), Tri čovjeka u čamcu J. K. Jeromea (1980), Jesam li vam ikad lagao? A. Buchwalda (1981), Voljeni pokojnik E. Waugha (1982), Nema nafte, Mojsije (1984) i Lisac u kokošinjcu E. Kishona (1985), sve zagrebačka izdanja, s češkoga Šalu (Zagreb 1969), Život je negdje drugdje (Zagreb 1979), Oproštajni valcer (Beograd 1981), Knjigu smijeha i zaborava, Nepodnošljivu lakoću postojanja i Smiješne ljubavi M. Kundere (Sarajevo 1984), Strogo kontrolirane vlakove B. Hrabala (1970), Oklopni bataljon J. Škvoreckoga (1972), Družbu Isusovu J. Šotole (1975), Kako što nastaje K. Čapeka (1985) i Slučaj doktora Karpete J. Bočeka (1986), sve tiskano u Zagrebu, a s francuskoga Šutnje pukovnika Bramblea A. Mauroisa (Zagreb 1984). Prevodio i publicistička te stručna djela Prva žrtva (P. Knightley, Rijeka 1977), 900 dana (H. E. Salisbury, Rijeka 1979), Buharin i boljševička revolucija (S. F. Cohen, Rijeka 1980), Uspon i pad Trećeg Reicha, 3 (W. L. Shirer, Zagreb 1977), Suvremeni vojni avioni i helikopteri (B. Gunston, Zagreb 1980) i Rijeka Kongo (P. Forbath, Opatija 1982). Sastavio Rečnik češko-srpskohrvatski i srpskohrvatsko-češki (Sarajevo 1966). Dobio Nagradu za životno djelo Društva hrvatskih književnih prevodilaca 1986.