IVEKOVIĆ, Ćiril Metod

traži dalje ...

IVEKOVIĆ, Ćiril Metod (Cirillo, Kirilo), arhitekt, konzervator i fotograf (Klanjec, 1. VI. 1864 — Zagreb, 16. VIII. 1933). Polazio gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu te završio 1884. Višu obrtnu školu u Beču. Od 1884. u zagrebačkom atelijeru H. Bolléa radi na restauraciji katedrale i nadzire gradnju grkokatoličke crkve u Ćirilometodskoj ul. (1885) te projektira u neogotičkom stilu župne crkve u Ravnoj Gori i Erdeviku (obje 1884). God. 1885–86. predaje klesarstvo u zagrebačkoj Obrtnoj školi (učenici R. Valdec, R. Frangeš Mihanović). Diplomirao 1889. arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (K. Hasenauer). Uza studij radi u bečkom atelijeru »Fellner i Helmer« te u arhitekta F. Ohmanna. Istodobno je projektirao i izgradio osnovnu školu u Klanjcu (1887) te projektirao portal Vranyczányjeva dvorca u Oroslavju (1888). God. 1889. na studijskom je putovanju po Italiji. Nakon povratka radi u Hasenauerovu atelijeru na projektima bečkoga dvorca Hofburga i Povijesno-umjetničkoga muzeja (Kunsthistorisches Museum). Građevinski je savjetnik i arhitekt pri Zemaljskoj vladi u Sarajevu 1890–96. Ondje je projektirao i izveo zgradu Mirovinske zaklade (1890–92) u neorenesansnom stilu, a u duhu islamske arhitekture, prilagođene vremenu i okolini Gradsku vijećnicu (1892–95, poslije Univerzitetska biblioteka). U istom neomaurskom stilu projektirao je čitaonicu u Banjoj Luci (1890), Gradsku vijećnicu u Brčkom (1893) i medresu s džamijom i šedrvanom u Travniku (1895). Izradio projekt vile Doboczky u parku Ilidži (1894) u »bosanskom stilu« te s Matijom Ribarićem projekte uređenja glavnoga parka (1895) u neobaroknom stilu. Obnovio Ali-pašinu džamiju u Sarajevu (1890–92). Kao građevinski savjetnik i referent za bogoštovne zgrade djelovao je pri Zemaljskoj vladi u Zadru 1896–1920. S osjećajem za mjeru i smještaj arhitekture u pejzaž, projektirao je i izvodio župne crkve skladnih, reduciranih oblika, uglavnom u neorenesansnom stilu (manje jednobrodne crkve u Vitaljini kraj Dubrovnika 1897, Račišću na Korčuli 1901, Novalji 1904, Majkovima kraj Dubrovnika 1905, Škabrnji 1913; veće trobrodne u Prološcu i Vrgorcu 1896, Smokvici na Korčuli i Arbanasima u Zadru 1902). Pravoslavnu crkvu u Drnišu projektirao je i izveo u neoromaničkom stilu (1897). Izradio je projekte za župnu crkvu u Makarskoj (1914) u neogotičkom stilu. Istodobno je projektirao i izvodio profanu arhitekturu u neorenesansnim i neogotičkim oblicima: obiteljska vila Iveković u Arbanasima u Zadru (1899), biskupska palača u Splitu (1900–03), vila Nardelli u Trstenom (1908), primjer vrsna »Gesamtkunstwerka« u nas, te trogirska osnovna škola (1909) i kotarski sud (1910) na obali, koji oblikuju reprezentativnu južnu gradsku frontu. Od 1897. član je Hrvatskoga starinarskoga društva, 1898. Arheološkoga instituta u Beču te od 1899. dopisni član bečke Središnje komisije za istraživanje i očuvanje građevinskih spomenika. Djelujući kao konzervator pod njezinim nadzorom te surađujući na terenu s A. Rieglom i M. Dvořákom, primjenjivao je suvremena načela onodobne bečke konzervatorske škole. Sudjelovao je pri obnovi katedrale sv. Tripuna u Kotoru (1898–1907), izradio projekte za obnovu crkve sv. Ivana Krstitelja (1900–03) i katedrale u Trogiru (1903–09), projektirao i proveo konzervatorske zahvate na crkvi sv. Krševana (1906–14), katedrali sv. Stošije i krstionici (1908) u Zadru te na lođi u Hvaru (1910). Surađivao je u arheološkim istraživanjima antičkih nalazišta Asserije (Podgrađe kraj Benkovca, 1899–1903, s J. Bersom), Docleje (Duklja u Crnoj Gori 1902–07, s i P. Sticottijem) i Burnuma (Ivoševci kraj Kistanja, 1912–14, s M. Abramićem i Bersom) te nalazištâ ranosrednjovjekovne crkvene arhitekture u Ninu, Priku u Omišu, Kninu, Biskupiji i Biogradu. Od 1920. do 1933. u Zagrebu je redoviti profesor na Visokoj tehničkoj školi, gdje predaje arhitektonske oblike srednjega vijeka. Nastojeći zainteresirati studente za hrvatsko graditeljsko nasljeđe, redovito je vodio ekskurzije po Dalmaciji i Bosni. Istodobno je izradio projekte i izveo park, ulazni portal i postaje križnoga puta uza zagrebačku crkvu sv. Franje Ksaverskoga (1924), obiteljsku vilu Šenoa u Mallinovoj ul., kbr. 27 (1925), stambenu trokatnicu u Ul. Franje Račkoga, kbr. 11 (1925–27) te obiteljsku vilu u Bosanskoj ul., kbr. 31 (1927). O rezultatima svojih konzervatorskih i arheoloških istraživanja pisao je u kalendaru Svačić (1905–07), periodicima i zbornicima Bullettino di archeologia e storia dalmata (1897, 1904), Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva (1898), Narodna starina (1924, 1933), Starohrvatska prosvjeta (1927), Rad JAZU (1928), Deuxième congrès international des études byzantines, Beograd 1927 (1929), Novosti (1929), Ljetopis JAZU (1930–32). Pisao je o šibenskoj katedrali i građevinskoj školi (Dalmacija. Split 1923), samostanima na dalmatinskim otocima te o krstionici kraj stolne crkve sv. Stošije i crkvi sv. Donata u Zadru (Rad JAZU, 1931, 1937). Njegovu studiju o crkvi i samostanu sv. Krševana objavila je JAZU 1931. Radove o povijesti arhitekture, posebice studije i popularno-informativne članke o razvoju srednjovjekovnoga graditeljstva u nas objavljivao je u Lovoru (1905), Obzoru (1908, 1932), Viencu (1913), Jugoslavenskoj obnovi-njivi (1920), Tehničkom listu (1920), Narodnoj starini (1922), Zborniku kralja Tomislava (Zagreb 1925) i Seljačkoj prosvjeti (1927), a 1910. objavio je monografiju Die Entwickelung der mittelalterlichen Baukunst in Dalmatien. U Godišnjaku Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu (1928–29) izašao je njegov polemičan tekst o onodobnoj modernoj arhitekturi. Svojim prilozima sudjelovao je i u bečkim stručnim časopisima Wiener Bauhütte (1908–09), Kunstgeschichtliches Jahrbuch der k. k. Zentral-Komission für Erforschung und Erhaltung der Kunst- und historischen Denkmale (1909), Wiener Bauzeitung i Jahreshefte des Österreichischen archäologischen Institutes in Wien, a rad o Duklji objavila mu je Bečka akademija znanosti 1913. Njegov fotografski opus čine vedute, arhitektonski i skulpturalni spomenici dalmatinskih gradova, ambijentalne cjeline i pejzaži. Od 1910. do pol. 1920-ih objavljuje osam mapa fotografija dalmatinske spomeničke i graditeljske baštine, prikupljene pod imenom Dalmatiens Architektur und Plastik. Drugo izdanje, presloženo u šest mapa u obliku monografija gradova (Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Dubrovnik te otoci Rab, Hvar i Korčula), sadržava i dokumentaciju o srednjovjekovnim spomenicima, upotpunjenu Ivekovićevim nacrtima, nastalu za njegovih konzervatorskih istraživanja. Te mape predstavljaju najpotpuniji onodobni materijal za proučavanje povijesno-umjetničkih spomenika u Dalmaciji. Napisao je predgovor mapi litografija Šibenik V. Kirina 1923. Sudjelovao je na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896, brončana medalja za model sarajevske vijećnice), Izložbi C. M. Medovića, O. Ivekovića i drugova (Zagreb 1901) i na Jugoslovenskoj umetničkoj izložbi (Beograd 1912). U Klanjcu mu je 1987. priređena retrospektivna izložba i posvećen simpozij i časopis Anali Galerije Antuna Augustinčića, te 1988. izložba fotografija. Pod pseudonimima i inicijalima (Aleksandrov C. M., I. Ć. M.) objavljivao 1886. u Agramer Tagblattu i Balkanu novele na njemačkom jeziku i pjesme te 1906–07. u riječkom Novom listu romane u nastavcima Povijest jednog individua i Mučenica. God. 1904. napisao dramu Finis regni. Od 1922. bio je član JAZU. Kao arhitekt djelovao je u okvirima historicističkoga izraza, što ga je potaknulo na temeljito istraživanje i sustavno dokumentiranje naše spomeničke baštine, popularizirajući je tako i izvan hrvatskih granica. Time je istodobno osuvremenio i metodološki unaprijedio konzervatorsku praksu u nas.

DJELA: Finis regni. Drama iz rimske prošlosti. Zadar 1904. — Dalmatiens Architektur und Plastik, 1–8. Wien (1910–1926; 2. dopunjeno izd. pod naslovom Bau und Kunstdenkmale in Dalmatien, 1–6. 1927; hrv. prijevod Beč—Beograd 1928.). — Die Entwickelung der mittelalterlichen Baukunst in Dalmatien. Wien 1910. — Die römische Stadt Doclea in Montenegro (suautori L. Jelić i P. Sticotti). Wien 1913. — Crkva i samostan sv. Krševana u Zadru. Hrvatska zadužbina iz X. stoljeća. Zagreb 1931.

LIT.: V. Ljubibratić: Dalmacija u arhitekturi i plastici. Hrvatska rieč, 7(1911) br. 582–585. — L. Jelić: Traù nella sua storia e nei suoi monumenti con speciale riguardo alla pubblicazione Dalmatiens Architektur und Plastik. Bullettino di archeologia e storia dalmata, 35(1912) Pr., str. 3–37. — Isti: Die Entwickelung der mittelalterlichen Baukunst in Dalmatien. Ibid., str. 62–67. — Lj. Karaman: O nekim novijim publikacijama o historiji umjetnosti u Dalmaciji. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 45(1922) str. 105, 128–132. — V. Lunaček: Iz našeg umjetničkog svijeta. Mappa Vladimira Kirina. Obzor, 64(1923) 282, str. 1–2. — Lj. Karaman: Dalmatiens Architektur und Plastik. Starohrvatska prosvjeta, NS 1(1927) 1, str. 100–102. — S. Szavits-Nossan: Bunje, čemeri, poljarice. Tehnički list, 9(1927) 7, str. 105–106. — J. Nagy: Studija o staroj hrvatskoj zadužbini. Crkva i samostan Sv. Krševana u Zadru. Hrvatska revija, 5(1932) 6, str. 397–398. — (Nekrolozi): Godišnjak Univerziteta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu za školske godine 1929/30–1932/33, 1933, str. 12–13. — M. Abramić, Narodna starina, 12(1933) 32, str. 253–257. — I. Esih, Obzor, 74(1933) 187, str. 2. — A. Jiroušek, Jutarnji list, 22(1933) 7740, str. 5. — S. Szavits-Nossan, Tehnički list, 16(1934) 1/2, str. 24–25. — A. Jiroušek, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 16(1935) Pr., str. 23–30. — M. Pilar, Ljetopis JAZU, 1935, 47, str. 26–28. — Lj. Karaman: Krstionica kod stolne crkve sv. Stošije u Zadru i vrijeme građenja njezina i crkve sv. Donata. Jugoslovenski istoriski časopis (Ljubljana—Zagreb—Beograd), 4(1938) 1/2, str. 112–114. — I. Esih: Zaslužni istraživač poviesti hrvatske arhitekture u Dalmaciji. Gospodarstvo, 4(1944) 17. V, str. 6–7. — Ž. Čorak i dr.: Počeci Obrtne škole i vizualni identitet Zagreba (katalog izložbe). Zagreb 1980, 19. — Z. Vrkljan: Prof. Ćiril M. Iveković (1864–1933). Bulletin JAZU, 1983, 1(54), str. 47–52. — P. Vežić: Ćiril Metod Iveković. Zadarska revija, 34(1985) 1, str. 91–93. — T. Stahuljak: Za izložbu Ćirila Metoda Ivekovića u Klanjcu. Anali Galerije Antuna Augustinčića, 6(1986) str. 45–71. — I. Broz: O književnom radu Ćirila Metoda Ivekovića. Ibid., 7(1987) str. 87–91. — Z. Gregl: Ćiril Metod Iveković kao arheolog. Ibid., str. 80–86. — S. Marković: Ćiril Metod Iveković. Životno djelo (katalog izložbe). Klanjec 1987. — S. Piplović: Rad Ćirila Ivekovića u Dalmaciji. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 13(1987) str. 5–37. — Isti: Sakralna arhitektura Ćirila Metoda Ivekovića u Dalmaciji. Anali Galerije Antuna Augustinčića, 7(1987) str. 43–79. — T. Stahuljak: Ćiril Metod Iveković i moderna arhitektura. Ibid., str. 99–120. — S. Pintarić: Ćiril Metod Iveković, fotograf (katalog izložbe). Klanjec 1988. — S. Piplović: Radovi na sakralnim građevinama u Splitu i okolici na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kulturna baština, 13(1988) 18, str. 53, 55, 57, 60, 63. — M. Stagličić: Graditeljstvo u Zadru 1868–1918. Zagreb 1988, 107–108, 114–116. — N. Grčević: Jadran u staroj fotografiji. U: Čovjek i more (katalog izložbe). Zadar 1989. — S. Marković: Ćiril Metod Iveković. Arhitekt i konzervator. Zagreb 1992. — V. Maleković, M. Tonković i dr.: Fotografija u Hrvatskoj 1848–1951 (katalog izložbe). Zagreb 1994. — M. Stagličić: Vraćajući se Ivekoviću. Glasje, 1(1994) 2, str. 138–141. — Ista: Povodom šezdesete obljetnice smrti Ćirila Metoda Ivekovića (1864–1993). Zadarska smotra, 44(1995) 1/2, str. 33–37. — N. Kurto: Arhitektura Bosne i Hercegovine. Razvoj bosanskog stila. Sarajevo 1998, 309–312, 345–347. — Historicizam u Hrvatskoj (katalog izložbe), 1–2. Zagreb 2000. — Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet, 1919./1920.–1999./2000. Zagreb 2000. — Potpunija lit. do 1941. u: Bibliografija rasprava i članaka JLZ, 12. Zagreb 1977.

Darja Tomić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

IVEKOVIĆ, Ćiril Metod. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/115>.