LAZZARINI, Pasquale

LAZZARINI, Pasquale (Lazarini, Pasqualinus), kipar (Venecija, 1667 — Gorica, 17. XI. 1731). Djelovao u Gorici, isprva u kiparskoj radionici G. i L. Pacassija, a od 1698. u vlastitoj; u Rijeku su došli na poziv isusovaca potkraj XVII. st., prilikom gradnje i opremanja crkve sv. Vida (danas katedrala), te su zaslužni za prenošenje obilježjâ venecijanskoga zreloga baroka u Istru i sjeverno Hrvatsko primorje. L. je oblikovao tri mramorna oltara: glavni (1711–17) – kompozicijskom shemom i ornamentalnim repertoarom nastavljajući tradiciju drvenih »zlatnih« oltara, provincijalnih obilježja, poput naglašene polikromije (geometrijske intarzije) i obilja biljnih ukrasa – oltare sv. Ignacija Loyole (1720) te sv. Stanislava i sv. Ladislava (1728), jasnije i čvršće tektonike. Napustivši pretjeranu dekorativnost, na posljednjima je uveo tordirane stupove, a na gređe s obje strane atike kao osobni potpis smjestio segmentne podloške s kipovima anđela. Unatoč statičnosti likova, opisnosti i standardnoj obrtničkoj izvedbi, u oltarnu je skulpturu unio barokna obilježja poput kompozicijske otvorenosti i navještaja prodora u prostor, logičnoga pada bujno savijenih nabora i fine obradbe anatomskih detalja (sv. Vid i sv. Modest na glavnom oltaru). Na temelju stilskih sličnosti pripisuju mu se oltari sv. Petra u crkvi Uznesenja Marijina i Bezgrješnoga začeća u istoimenoj kapeli u nekadašnjem augustinskom samostanu u Rijeci te glavni u župnoj crkvi sv. Nikole u Pazinu. S obzirom na varijacije u kvaliteti, pretpostavlja se da su dijelove narudžba, poput dekorativne plastike, radili pomoćnici. Izradio je više oltara u Italiji (sv. Roka 1700. i sv. Antuna 1705. u župnoj crkvi sv. Marije u Villi Vicentini, glavni u isusovačkoj crkvi sv. Ignacija u Gorici 1716) i Sloveniji (glavni, potpisan, u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u Kobaridu 1716) te nacrt za glavni oltar katedrale u Grazu (1730) i dr.