Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KUŠAN, Jakša, pisac i prevoditelj (Čevljanovići kraj Sarajeva, 11. VI. 1900 — Zagreb, 16. XII. 1980). Brat ftizeologa Vjekoslava. U Sarajevu završio Trgovačku akademiju 1922. te u Zagrebu Ekonomsko-komercijalnu visoku školu 1937. Radio kao nastavnik u građanskoj školi 1924–29. i 1936–38, knjižar u vlastitoj knjižari 1929–34. te do 1936. bio slobodni književnik u Sarajevu. Potom predavao na Trgovačkoj akademiji u Beogradu, 1939–41. i 1943–45. u trgovačkoj školi u Zagrebu, a 1941–42. bio intendant Hrvatskoga državnoga kazališta u Banjoj Luci i 1942–43. Hrvatskoga državnoga kazališta u Osijeku. Od 1945. do umirovljenja 1953. bio profesor u Trgovačkoj akademiji u Zagrebu. Objavio udžbenike Knjigovodstvo i trgovačko dopisivanje (Sarajevo 1938, suautor) i Nauk o državi (Sarajevo 1941). U Jugoslavenskom listu 1926–41. javljao se esejima, kritikama i književnim prilozima, potvrdivši se, napose humoreskama iz bosanske svagdašnjice, kao humorist i satiričar. Surađivao, među ostalim, i u periodicima Naša domovina (1924–28, 1938–39; urednik 1926–27), Gajret (1927–28, 1933), Književni sever (Subotica 1927–28), Prosveta (kalendar, 1927–28, 1930–32, 1938), Pregled (1928–31, 1937; urednik 1928–29), Vijenac (1928), Zapisi (Cetinje 1928, 1938), Jevrejski glas (1929), Jugoslovenska pošta (1929, 1931), Novi behar (1933), Hrvatsko kolo (1934), Napredak (kalendar, 1935–36), Obzor (1935), Jadranska straža (1937), Narodna uzdanica (kalendar, 1940), Osječka pozornica (1942–43), Republika (1948, 1950, 1952, 1970–75), Kulturni radnik (1951–54, 1957, 1964), Vjesnik (1952–53, 1957, 1971), Kerempuh (1953–55), Jež (kalendar, 1956–57, 1960–62, 1964–65, 1967) i Hrvatski tjednik (1971). Prve pjesme, napisane u ekspresionističkoj maniri, ali motivski bliske konvencionalnoj struji postmatoševske moderne, skupio je u zbirci Pesme (1925). Zbirka Zemlja i oblaci (1952; izbor objavljen u: Pjesme, 1977), sastavljena od pjesama nastalih nakon 1925, sadržava strukturalno uzorne Sarajevske sonete, u kojima jezikom zavičaja, autentičnim folklornim motivima i karakterističnim pojedinostima iz bosanske prošlosti uspijeva prenijeti društveno i intimno ozračje života koji nestaje nakon II. svjetskoga rata. U opsežnom povijesnom romanu Krvavi dani Bosne ponosne (Jugoslavenski list, 1940–41; samostalno 1977), služeći se arhivskom građom iz franjevačkih samostana u Bosni te zapiscima ljetopisca M. M. Bašeskije, vjerno opisuje znamenite osobe i zbivanja iz razdoblja turske vlasti u Bosni u pol. XVIII. st. U zbirci pripovijedaka U procijepu (1954; Promjenljiva ulica, 1966) realističkim pripovjednim postupkom oživljava društvene i kulturne prilike u Bosni za austro-ugarske uprave. Prozni mu je dio opusa, sa zbirkom pripovijedaka Eh, ti bližnji (1971), paradigmatsko književno djelo s temama iz bosanske političke i kulturne povijesti. U zbirci satiričnih anegdota i humoreska Javna zahvala (1937) te u jednočinki Smrt mladosti (1929), drami prema motivu iz usmenoknjiževne predaje Zaplakala stara majka Džaferbegova (1942), napose komediografskim tekstovima Antifeminist (1931), Savjesti na dlanu (1951), Pesnica u džepu (1955) te Nevjerojatni san gospodina ministra (Komedije, 1958), paletom zavičajnih likova ocrtava malograđanski mentalitet provincijske Bosne. U osječkom kazalištu izvođene su mu drame Dr. Krstić i njegov slučaj (1943) i Zaplakala stara majka Džaferbegova (1944), u varaždinskom Narodnom kazalištu »August Cesarec« komedija Savjesti na dlanu (1951), a na zagrebačkoj radijskoj postaji jednočinke Meleć-hanumin grijeh (1937), Gospodin Defraudant (1956) te Afera i Imendan gospođe Ane (1965). S F. Delakom prevodio je i u Zagrebu objavio scenska djela – sa slovenskoga Mladost pod suncem D. Željeznova i H. Grüna (1947), Dvije aktovke Z. Hudalesa (1948), Put zločinu M. Kranjeca (1949), Prijevara L. Štandekera (1950), Oganj i pepeo (1949), Operacija (1950) i Svijet bez mržnje (1951) Mire Puc, Sluge I. Cankara (1951), Razrušeni život F. S. Finžgara (1951), s njemačkoga Utopljenici J. Nestroya (1951) i francuskoga Parobrod Tenacity C. Vildraca (1951). S ruskoga preveo djela Mamajev Kurgan P. I. Šebunina (1949), Stjepan Koljčugin V. S. Grossmana (1–2, 1950), Moloh i druge priče A. I. Kuprina (1951), Priče L. N. Tolstoja (s R. Šovaryjem, 1953), Perzijske bajke (1958) – sve tiskano u Zagrebu, a s I. Kušanom Priče drevne Kine (Sarajevo 1958) i Bjesovi F. M. Dostojevskoga (Zagreb 1975). Kao urednik u Nakladnom zavodu MH priredio zagrebačka izdanja Dostojevskoga Ujakov san i Zločin i kazna (1952–1969), Braća Karamazovi (1953–1965) i Djela, 1–12 (1975), Izabrana djela Tolstoja (1–12, 1961–1965) i I. S. Turgenjeva (1–10, 1963–1964). Objavljena su mu izabrana djela Jedan život (2009). Zastupljen je, među ostalim, u antologijama Sa strana zamagljenih (Sarajevo 1928), Hrvatski putopisci XIX. i XX. stoljeća (Zagreb 1955), Bosansko-hercegovačka proza, 1 (Sarajevo 1974), Hrvatska kratka priča (Zagreb 1994), Hrvatska proza Bosne i Hercegovine (Mostar—Split—Međugorje 1995), Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine (Mostar—Split —Međugorje 1996), Hrvatski putopisi (Zagreb 1996), Hrvatski putopis od XVI. stoljeća do danas (Zagreb 2002), Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine od XV. stoljeća do danas (Hrvatska misao, 2002–03, 25–26) i Hrvatska drama Bosne i Hercegovine (Mostar 2008) te prevođen na njemački, češki, poljski, mađarski, makedonski i bugarski jezik. Suosnivač je Grupe sarajevskih književnika 1927. i njezin prvi tajnik 1928–29. Potpisivao se također A. M. Bogorodov, Bogoljub Hrešanović i Abu Kazem Tambur te A. B., B. I. H., bih, J. K-n., K. i K-n. Ostavština mu se čuva u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU.

DJELA: Pesme. Sarajevo 1925. — Smrt mladosti. Sarajevo 1929. — Antifeminist. Sarajevo 1931. — Javna zahvala. Sarajevo 1937. — Zaplakala stara majka Džaferbegova. Zagreb 1942. — Savjesti na dlanu. Zagreb 1951. — Zemlja i oblaci. Zagreb 1952. — U procijepu. Zagreb 1954, Sarajevo 1966 (Promjenljiva ulica). — Pesnica u džepu. Zagreb 1955. — Komedije. Zagreb 1958. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 108. Zagreb 1969, 161–222. — Eh, ti bližnji. Zagreb 1971. — Krvavi dani Bosne ponosne, 1–2. Zagreb 1977. — Pjesme. Zagreb 1977. — Jedan život. Sarajevo 2009.
 
LIT.: I. Nevistić (In): (O knj. Pesme). Vijenac, 3(1925) 5/6, str. 127. — F. Alfirević: Sa strana zamagljenih. Mlada Bosna, 1(1928) 6, str. 166–169. — B. Jevtić: Dvojstvo ove »burleske« (predgovor knj. Smrt mladosti). Sarajevo 1929, 5–8. — N. Simić: Bosanski pripovjedači. Savremenik, 22(1929) 4, str. 169–171. — A. Humo: Jedan književni almanah o bosanskoj stvarnosti. Naša stvarnost (Beograd), 3(1938) 13/14, str. 193–194. — V. Nikolić: Nova drama iz muslimanskog života. Nova Hrvatska, 2(1942) 110, str. 8. — Trideset i pet godina osječkog kazališta. Osječka pozornica, 2(1942–43) 11, str. 1. — B. Livadić: Pet kazališnih prikaza. Hrvatska revija, 16(1943) 7, str. 188–189. — N. Milićević: (O knj. Zemlja i oblaci). Krugovi, 1(1952) 3, str. 283–284. — J. Pupačić: Pjesnički profil Jakše Kušana. Studentski list, 8(1952) 16, str. 4. — D. Brozović: Pripovjedač Jakša Kušan. Republika, 10(1954) 6, str. 501–505. — M. Selaković: (O knj. U procijepu). Život, 3(1954) 20, str. 351–356. — D. Jelčić: (O knj. Komedije). Stvaranje (Cetinje), 14(1959) 9, str. 742. — B. Donat: Bosna pripovjedačka. Telegram, 8(1967) 358, str. 4. — D. Jelčić: Jakša Kušan. U: Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 108. Zagreb 1969, 153–158. — B. Donat: Strujanja u novijoj hrvatskoj noveli. Split 1971. — D. Brozović: O lirici Jakše Kušana. U: Pjesme. Zagreb 1977, 71–81. — M. Džaja: (O knj. Krvavi dani). Putevi, 25(1979) 2, str. 87–90. — P. Budak: (Nekrolog). Oko, 9(1981) 8. I, str. 3. — N. Vončina: Hrvatska radio-drama do 1957. Zagreb 1988. — I. Alilović: Biobibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine između dvaju ratova. Zagreb 1989, 121–122. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — K. Nemec: Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine. Zagreb 1998. — I. Kušan: Nasljednik indijskog cara. Zagreb 2000. — V. Boban: Literarni dosezi Jakše Kušana. U: Jedan život. Sarajevo 2009, 5–12.
 
Željko Ivanković (2013)