KUVAČIĆ, Ivan

KUVAČIĆ, Ivan, sociolog (Gata, 12. I. 1923). Klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu 1943, potom se priključio partizanima. Studirao nakon II. svjetskoga rata u Zagrebu, Lenjingradu i Moskvi; na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao 1951. filozofiju i doktorirao 1960. tezom Filozofija Georgea Edwarda Moorea (Zagreb 1961). Radio u Čakovcu u Učiteljskoj školi 1951–57. te u Zagrebu u Radničkom sveučilištu »Moša Pijade« 1959–63. i na Odsjeku za sociologiju zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta od utemeljenja 1963. do umirovljenja 1991; redoviti profesor od 1973. Supokretač 1964. Praxisa (suradnik 1965–74, urednik 1974) i sudionik filozofske Korčulanske ljetne škole 1964–74. Kao Fulbrightov stipendist boravio u SAD 1966/67, predavao na Novoj školi za društveno istraživanje u New Yorku 1981. Bavi se općom sociologijom, sociološkim teorijama i epistemologijom, navlastito društvenim promjenama, fenomenima pokreta i skupina te kontrakulturom mladih, zastupajući humanističko polazište o nekonformizmu, autonomnosti i kreativnosti kao jedinim izvorima bitnih društvenih promjena. U djelima kritički promatra dogmatski marksizam (Marksizam i funkcionalizam, 1970; Nagrada »Božidar Adžija« 1972) i njegov neuspjeh u suočivanju s društvenim problemima (Kako se raspao boljševizam, 1997), raspravlja o primjeni učenja o klasama na suvremeno kapitalističko društvo (Aktualnost Marxove paradigme. Zagreb 1978), donosi sliku njegovih suprotnosti i tendencija, osobito studentskoga pokreta u svjetlu odnosa fenomena obilja i nasilja (Obilje i nasilje, 1970), te piše o sukobu moći i humanosti, upozoravajući na problem manipulacije i duhovnoga nasilja u okvirima tržišne orijentacije s profitom kao mjerilom svega (Sukobi, 1972). Zastupajući neutralnost znanosti, analizira joj položaj i ulogu u društvu, kritizira njezinu ovisnost o ideologiji i naglašuje korisnost umjetnosti za sociološke studije (Znanost i društvo, 1977), bavi se prilagodbom socioloških pojmova i teorija suvremenomu društvu (Obuzdana utopija, 1986) te preispitivanjem pristupa društvenim znanostima (Rasprave o metodi, 1988). Napisao je i knjige o središnjim pitanjima, temama i pojmovima suvremene sociologije (Sociologija, 1979; Uvod u sociologiju, 2004); rasprava Funkcionalizam u sociologiji (1990) objavljena je kao svezak Sociološke hrestomatije. Surađivao u periodicima Filozofija (Beograd 1958–61), Naše teme (1961–66, 1968–71, 1974, 1979), Radnik i obrazovanje (1961), Sociologija (Beograd 1961, 1965–69, 1984–85, 1988–89), Industrijski radnik (1963), Borba (1964), Gledišta (Beograd 1965, 1972), Polja (Novi Sad 1965), Pacific Philosophy Forum (Stockton 1967), World Futures (Philadelphia 1967), Kulturni radnik (1968, 1977, 1989), Odjek (1968, 1990), Revija za sociologiju (1973, 1976, 1978, 1984–85, 1988–89, 1993, 2006), Luča (Nikšić 1985), State, Culture, and Society (Washington 1985; International Journal of Politics, Culture and Society, New York 1988, 1993), Filozofska istraživanja (1986) i Večernji list (1990) te zbornicima Smisao i perspektive socijalizma (Zagreb 1965), Antologija radio-eseja (Zagreb 1966), Marx nakon 100 godina (Zagreb 1984), Socijalna struktura (Zagreb 1986), Suvremeno društvo i sociologija (Zagreb 1986), Postmoderna (Zagreb 1988; suurednik), Modernost i modernizacija (Zagreb 1990), Suvremene sociološke teorije (Zagreb 1990; priređivač), Velikani naše epohe (Zagreb 1994) i Zbilja i kritika (Zagreb 2001). Predgovorima popratio prijevode djela O teorijskoj sociologiji R. K. Mertona (Zagreb 1979, Beograd 1998) i Socijalna konstrukcija zbilje P. L. Bergera i T. Luckmanna (Zagreb 1992), pogovorima prijevode Strukturalne antropologije C. Lévi-Straussa (Zagreb 1977, 1989²) i Sociologije kao društvene kritike T. B. Bottomorea (Zagreb 1977). Objavio autobiografsku knjigu Sjećanja (Zagreb 2008). Bio je predsjednik Sociološkoga društva Hrvatske; dobitnik Nagrade »Rudi Supek« 2005.