KUZMANOVIĆ, Mladen

KUZMANOVIĆ, Mladen, dijalektolog i književni povjesničar (Zagreb, 20. IX. 1940 — Zagreb, 22. XI. 2001). U Zagrebu završio gimnaziju 1959, diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti 1965. te doktorirao 1996. tezom Krležina protuslovlja i tvorbeni elementi »Balada« (Krleža u sjeni Terezije. Zagreb 1998) na Filozofskom fakultetu. Ondje je na katedri za povijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika asistent i viši asistent 1965–99, potom docent; 1983–86. gostujući predavač na sveučilištima u Göteborgu, Stockholmu i Oslu, 1998. na Karlovu sveučilištu u Pragu. Od 1972. tajnik je, potom pomoćnik direktora i 1982–98. direktor Zagrebačke slavističke škole, supokretač i urednik njezina zbornika (1973–76) i biblioteke pretisaka Cymelia Croatica (1983–90). Dosljednim i kreativnim istraživanjem te ocjenama na temelju dijalektoloških i književnopovijesnih uvida, nasuprot dotadašnjim impresionističkim pristupima, stekao je ugled jednoga od ponajboljih hrvatskih krležologa i tumača kajkavske pisane riječi. Sastavio je Rječnik i komentar »Balada Petrice Kerempuha« Miroslava Krleže (1972), postavio hipotezu o Baladama kao o organskom dijelu Krležina opusa, ne tek dijalektalnom ekscesu (Kerempuhovo ishodište, 1985), te osvijetlio mnoge literarne likove i njihove veze sa stvarnim osobama, posebno Tereziju Goričančevu (doktorska teza); u knjizi o Z. Keseru (Zagreb 1987; suautor J. Depolo) autor eseja o Baladama. U časopisu Kaj objavio Primjere novije kajkavske proze s Bibliografijom kajkavianom časopisa »Kaj« (1968–1972) (1973, 11–12) i Antologiju novije kajkavske lirike s bibliografijom antologija kajkavske književnosti 1933–74 (1975, 3–5), sa Ž. Mesarićem priredio scenski kolaž tekstova, ponajviše Krležinih, iz triju stoljeća kajkavske tradicije Gartlic kajkavski ili Reč je materina od đemanta sakega preštimanejša, praizveden 1973. u Dramskom kazalištu »Gavella«, tiskan u Zagrebu 1974. te snimljen za TV izvedbu i na LP ploču. Tehnički urednik i autor tekstoloških komentara u pretisku Danice ilirske, 1–5 (Zagreb 1970–1972), priredio je i pogovorima popratio djela (prvotiske, pretiske ili izbore) D. Domjanića, F. Galovića, B. Livadića Wiesnera, D. Ulame, V. Šenjuga, E. Fišera, Lj. Ostermana Lude i dr. Surađivao u periodicima Croatica (1970; supokretač), 15 dana (1970, 1973–74, 1980, 1992), Umjetnost riječi (1970), Kaj (1971–73, 1979, 1995), Radovi Zavoda za hrvatsku povijest (1973), Oko (1982–83, 1987) i Danas (1991) prilozima o hrvatskom žargonu, interpretaciji Krležina opusa, suvremenom dijalektalnom pjesništvu, likovnoj umjetnosti, tipografiji i potrebi očuvanja starih izdanja (o čem je objavio i knjižicu Novi sjaj starih rukopisa i tiskovina. Zagreb 1997). Idejni je pokretač i jedan od urednika ekskluzivnoga izdanja Balada (Kervave kronike glas. Zagreb 1972), urednik knjiga S. Lasića Mladi Krleža i njegovi kritičari (Zagreb 1987) i Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, 1–6 (Zagreb 1989–1993), priređivač pretisaka Preporod hrvatske književnosti S. Miletića (Zagreb 1990), Zrin grad i njegovi gospodari I. Kukuljevića Sakcinskoga (Zagreb 1993) te Umjetnici ranjenoj Hrvatskoj (Zagreb 1996); likovno opremio katalog Hrvatska knjiga od prvotiska do sredine 16. stoljeća u zbirkama JAZU (Zagreb 1983), knjigu Jedanaest stoljeća nezaborava S. Damjanovića (Osijek—Zagreb 1991) i druga izdanja. Uvršten je u antologiju tekstova o Petrici Kerempuhu (Kerempuhova čitanka. Varaždin 2002), izbor kritika o I. Kalinskom (Kaj, 2005, 6) i katalog Hrvatska lijepa knjiga 1991–2003 (Zagreb 2003). Od 1999. do kraja života urednik Vijenca, u kojem je objavljivao crtice o životu staroga Zagreba (Čuvari vremena, 2004) te članke o književnosti i Krleži. Posvećene su mu grafike H. Čavrka (mapa Bez kiše vremena. Zagreb 2002; s esejom V. Malekovića) te časopis 15 dana (2012, 3–4).