KUZMIĆ, Andrija

KUZMIĆ, Andrija (Kuzmich, Kuzmits; Andreas, Endre, Jandre), kulturni djelatnik i pedagoški pisac (Mjenovo/Kroatisch Minihof, 23. XI. 1863 — Trajštof/Trausdorf an der Wulka, 23. II. 1940). Srednju školu polazio u Győru, učiteljsku u Sopronu. Radio je u Štikapronu (Stinkenbrunn, Steinbrunn) kao pomoćni učitelj pa školski ravnatelj do umirovljenja 1925. God. 1909. u Sopronu pribivao sastanku Hrvata koji su 1910. pokrenuli tjednik Naše novine, 1921. bio među utemeljiteljima Hrvatskoga kulturnoga društva, a 1923. sudjelovao u osnivanju Hrvatske stranke. Pedagoški djelujući među gradišćanskim Hrvatima u posljednjim desetljećima Austro-Ugarske Monarhije i kriznim poratnim godinama u Austriji, s J. Pajrićem i I. Dobrovićem izgrađivao je gradišćanskohrvatsko školstvo. Suautor je Početnice i perve štanke za katoličanske hervatske škole šopronske, mošonske i železanske krajine I. i II. razreda (Sopron 1920, 4 izd. do 1932). Surađivao u Kerštjansko-katoličanskom kalendaru (Niuzalj pri Jezeru 1892–95, 1897–98, 1900–02) i Kalendaru Svete Familije (Győr 1904, 1910), uredio molitvenik Věnac Blažene Divice Marije (Niuzalj pri Jezeru 1906⁴, 1926⁵) i s M. Borenićem Hervatski kalendar sv. Antona Paduanskoga (Kőszeg 1910–13, 1915–16, 1921–22). Pripisuju mu se djela s temama iz seoskoga života skromne literarne vrijednosti – jednočinke Hudobni krčmar (1934) i Jačkarno društvo (1934) te četveročinka Aldov dužnosti (1932; prema novijim istraživanjima, istovjetna djelu Ljubav bližnjega, 1934). Kao kantor prevodio marijanske pjesme na hrvatski jezik.