KVATERNIK, Romuald Josip

KVATERNIK, Romuald Josip (Quatternik, Romualdo), povjesničar (Ravna Gora, 7. II. 1799 — Zagreb, 1. IV. 1851). Studirao filozofiju na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji znanosti, potom na C. k. liceju u Ljubljani, gdje je 1821. položio ispit iz više opće pedagogije i postao pomoćnim učiteljem. U Zagrebu od 1822. učitelj u Glavnoj dječačkoj školi, od 1831. i u preparandiji, od 1834. profesor prvoga gramatikalnoga razreda u arhigimnaziji. Radio na uvođenju novoga pravopisa u škole u Hrvatskoj, ali je smrt njegova suradnika T. Košćaka 1831. spriječila ostvarenje tih planova. Natjecao se 1835–36. za mjesto profesora opće i ugarske povijesti na Zagrebačkoj akademiji te je na preporuku vrhovnoga školskoga ravnatelja I. P. K. Sermagea u srpnju 1837. imenovan suplentom, u listopadu i profesorom, uz obvezu da u roku od godine dana postigne doktorat iz filozofije na Sveučilištu u Pešti (prema popisu profesora, vjerojatno doktorirao 1842); službu obavljao do kraja života. Službeni povjesničar Kraljevine i Akademije, prvi je profesor povijesti koji je pisao vlastite udžbenike na hrvatskom jeziku. Čini se da je prvi dio udžbenika Izvod sveobće dogodovštine priredio za tisak, no osim podataka o autoru, posvete Lj. Gaju i citata o društvenoj ulozi povijesti (NSK, R 3720), rukopis nije sačuvan. S K. Šufflayem napisao je udžbenik Poviest hrvatska (HDA, Ostavština E. Laszowskoga, kutija 74), obradivši doba od pokrštenja do ugarskih kraljeva. U preporodnom pokretu sudjelovao je odgajajući domoljubno orijentirane i nacionalno osviještene intelektualce; među prvima je u listopadu 1848. izjavio da svoj predmet može predavati na hrvatskom jeziku. Njegov udžbenik i tiskane teze za javne ispite svjedoče da se vlastitim interpretacijama izdignuo iznad zadanih okvira školskoga programa. Širenjem znanja o hrvatskoj povijesti pridonio je jačanju nacionalne svijesti u procesu hrvatske integracije, a naglašivanjem elemenata autonomije u povijesnom tijeku pružao argumente za hrvatsku autonomiju u borbi s Mađarima. Na kajkavskom narječju te na latinskom i njemačkom jeziku pisao prigodnice posvećene suvremenicima (dijelom tiskane, a dijelom se, s onima njemu posvećenima, čuvaju u rukopisu u NSK, R 3511) te surađivao u Luni (1826–27). Član ravnateljstva HGZ 1828–44. te tajnik 1828–38.