Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KVATERNIK, Slavko, vojskovođa i političar (Vučinić Selo, danas Vučinići kraj Vrbovskoga, 25. VIII. 1878 — ?, nakon 15. VI. 1947). U Karlovcu završio kadetsku školu. God. 1897. dodijeljen austro-ugarskoj 90. pješačkoj pukovniji, 1904–06. polazio Ratnu školu u Beču, potom u Zagrebu služio u 72. pješačkoj brigadi; promaknut u poručnika 1898. i natporučnika 1904, od 1911. satnik u zapovjedništvu tamošnjega domobranskoga okružja. Na početku I. svjetskoga rata zamjenik glavara stožera 42. domobranske divizije, od listopada 1914. do veljače 1916. krilni pobočnik generala S. Borojevića, potom glavar stožera 55 (155) pješačke divizije, u siječnju 1918. dodijeljen stožeru Sočanske armije (od 1916. bojnik, od 1918. potpukovnik). Nakon raspada Monarhije kao zamjenik M. Drinkovića, povjerenika za narodnu obranu Vlade NV SHS, te glavar stožera njegove vojske vodio zauzimanje Međimurja, potom zapovijedao pješačkom pukovnijom u Celju i posadnim snagama u Koruškoj. Nakon što je 1921. u činu pukovnika umirovljen iz političkih razloga, radio kao ravnatelj Hrvatske banke za parcelaciju i kolonizaciju. Član Hrvatske stranke prava (supruga mu Olga bila je kći J. Franka), održavao vezu s časnicima nastanjenim u Austriji (napose S. Duićem i I. Perčevićem); stranku navodno napustio 1924. nezadovoljan pregovorima s radikalima (E. D. Kvaternik). God. 1934. optužen za sudioništvo u podmetanju eksploziva u prostorijama zagrebačkoga redarstva, do 1935. interniran u Crnoj Gori i na Kosovu. God. 1937. izabran za glavnoga ravnatelja bankovne zadruge Hrvatskoga radiše, 1938. kao jedan od prvaka domovinskoga ustaškoga pokreta suosnovao udrugu Uzdanica (za pomoć uhićenicima i njihovim obiteljima). Na početku travnja 1941. povezao se s njemačkim izaslanikom E. Veesenmayerom te – nakon što je to V. Maček odbio – 10. travnja u ime A. Pavelića proglasio NDH i do njegova povratka iz Italije 15. toga mjeseca imenovao privremeno državno vodstvo i zagrebačkoga gradonačelnika te donio odluke o osnutku vojske i mornarice (za što je prigodom molbe za priznanje naknadno zatražio odobrenje od Njemačke) i privremenom djelokrugu odjela Banske vlasti. Imenovan vojskovođom (maršalom), potom doglavnikom i ustaškim krilnikom, od travnja 1941. bio je ministar domobranstva, odn. zapovjednik kopnenih, pomorskih i zračnih snaga te oružništva NDH, istodobno (od kolovoza te godine) pročelnik Državnoga gospodarstvenoga povjerenstva. Oslanjajući se na bivše austro-ugarske i jugoslavenske časnike, organizirao je redovite postrojbe, njihova zapovjedništva, pješačku dočasničku školu i vojnu akademiju u Zagrebu (s pripremnim tečajem u Sarajevu), konjaničku dočasničku školu u Varaždinu i druge ustrojbene sastavnice. Zahtijevajući obuzdavanje ustaških pukovnika te istragu za zločine nad srpskim pučanstvom (držao je da ga valja pridobiti poticajnim mjerama), a vjerojatno i zbog glasina poteklih iz kruga oko R. Casertana kako ga sa sinom Eugenom Didom planira zbaciti, razišao se s Pavelićem, koji je – poput dijela njemačkih čimbenika – domobranstvo ocjenjivao nedjelotvornim, pa se na njegov zahtjev u listopadu 1942. povukao s položaja (službeno razriješen u siječnju 1943), nakon čega je boravio u Slovačkoj i Austriji. Odande je nakon listopada 1943. vodstvu HSS predlagao da vlast preuzme s osloncem na Njemačku te u svibnju 1945. papi Piju XII. uputio opsežni memorandum protiv obnove Jugoslavije. Uhićen u srpnju te godine, izručen 1946, smaknut nakon što ga je u lipnju 1947. Vrhovni sud NRH osudio na smrt. Vojno-politički osvrti i prigodni govori objavljeni su mu 1939–42. u periodicima Hrvatski narod, Hrvatski list, Za dom, Hrvatska gruda, Nezavisna Hrvatska, Hrvatski radiša, Spremnost i Hrvatski tjednik, priručnik Odgoj i značaj hrvatskog domobrana samostalno (Zagreb 1941) i u Sarajevskom novom listu (1942, 207–230), stenogram saslušanja pred Upravom državne bezbjednosti u reviji 92 (Beograd 1972, 5–17; 1973, 18), a sjećanja – napisana tijekom istrage – u knjizi N. Kisić-Kolanović Vojskovođa i politika (Zagreb 1997); ta se s rukopisom Životne spoznaje i saznanja i drugom građom čuvaju u HDA (fond 1561, Služba državne sigurnosti Republičkoga sekretarijata za unutrašnje poslove SRH).

LIT.: P. Jelavić: Hrvati u borbama za oslobođenje sjevernih krajeva Jugoslavije: Međumurja, Prekomurja, Koruške i Štajerske. Zagreb 1940, 51–54, 77, 88–89, 92–93, 96–98, 114–115, 165. — R. Egger: Kvaternik Slavko, Feldmarschall. Österreichisches biographisches Lexikon 1815–1950, 4. Wien—Köln— Graz 1969, 383–384. — Lj. Boban: Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928–1941, 2. Zagreb 1974. — F. Jelić-Butić: Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941–1945. Zagreb 19782. — B. Krizman: Pavelić između Hitlera i Mussolinija. Zagreb 1980. — Isti: Ustaše i Treći Reich, 1–2. Zagreb 1983. — Isti: Ante Pavelić i ustaše. Zagreb 1986. — Isti: Pavelić u bjekstvu. Zagreb 1986. — Lj. Boban: Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 1–3. Zagreb 1987–1990. — P. Broucek: Ein General im Zwielicht. Die Erinnerungen Edmund Glaises von Horstenau, 3. Wien—Köln—Graz 1988. — E. D. Kvaternik: Sjećanja i zapažanja 1925–1945. Zagreb 1995. — N. Kisić-Kolanović: Drama vojskovođe Slavka Kvaternika. Časopis za suvremenu povijest, 28(1996) 3, str. 379–398. — T. Jonjić: Hrvatska vanjska politika 1939.–1942. Zagreb 2000. — J. Jareb: Državno gospodarstveno povjerenstvo Nezavisne Države Hrvatske od kolovoza 1941. do travnja 1945. godine. Zagreb 2001. — N. Barić: Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Države Hrvatske 1941.–1945. Zagreb 2003. — D. Jug: Oružane snage NDH. Zagreb 2004, passim. — M. Jareb: Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. Zagreb 2006. — M. Pojić: Vojskovođa Svetozar Boroević. Zagreb 2006, 10–11, 21–22, 28–30. — Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918–1919. Zagreb 2008. — Vjesnik naredaba Odjela za narodnu obranu Vlade Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba 1918–1919. Zagreb 2008, str. X, XIV, XIX, XXIX, XLI–XLII, 89, 95.
 
Nada Kisić-Kolanović (2013)