BALENTOVIĆ, Ivo

BALENTOVIĆ, Ivo, pripovjedač, pjesnik i publicist (Županja, 25. IV 1913). Osnovnu i građansku školu realnog smjera polazio je u Županji, ostale razrede gimnazije polaže kao đak dopisnih škola. Od 1930. bio je laborant u Tvornici tanina, zatim je tehnički crtač u građevinskom poduzeću. Usporedo je bio dopisnik osječkoga Hrvatskog lista. U Zagrebu živi od 1940, a potkraj 1942. odlazi u Sofiju. Djeluje kraće vrijeme kao novinar, skupljač građe o Bugarskoj i prevodilac, a sredinom 1945, vraća se u domovinu. Boravio je najprije u Zagrebu, potom u Županji, Beogradu, Rijeci, Cresu i Umagu. Član je Društva književnika Hrvatske i Društva hrvatskih književnih prevodilaca. — B. pripada krugu slavonskih pisaca međuratne generacije. Piše poeziju naglašene emotivnosti te sentimentalno-feljtonističku prozu sa suvremenom, najčešće seoskom tematikom. Nekim se radovima uvrstio među pisce omladinske književnosti. Javio se proznim zapisom Ruža i pjesmom Nesretna ptica u đačkom listu Brda i more (1927, 3). Pjesme, priče, crtice, književne prikaze, reportaže i dr. objavio je u publikacijama: Anđeo čuvar (1927–1932, 1935/1936), Luč (1930/1931 1935/1936), Obitelj (1930–1940), Omladina (1930–1940), Danica (1933, 1934), Hrvatska straža (1933–1938), Hrvatska smotra (1934–1942), Hrvatska revija (1941–1943), Kolo (1966), Slavonski narodni kalendar (1967, 1970, 1971, 1974–1977, 1980), Marulić (1968, 1969, 1972, 1974, 1975, 1977–1980), Republika (1971, 1972, 1975), Revija (1971, 1973, 1974, 1976), Traženja (1973, 1974), Oko (1974), Zvona (1975–1981), Đakovački vezovi (1976, 1977), Riječka revija (1976), Zadarska revija (1976), Plamen (Sofija 1979, 1980) i dr. (Potpuniju suradnju do 1962. vidi: Leksikon pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972). Potpisivao se pseudonimima i šiframa: Ivo Posavac, Ivo Dragić, V. Bežanski, I. B., (ib) i ib. Balentovićeve pjesme objavljene su u antologijama i skupnim zbirkama: Lirika grude (Zagreb 1934), Ranjeni galeb (Zagreb 1942), Osamljeni svirač (Umag 1970), Mare nostrum (Zagreb 1971), Zaljubljenici Cibalae (Vinkovci 1976), Slava Panonije (Vinkovci 1980), Po kamenju kao po zvijezdama (Minsk 1981). Od 1967. do 1980. uređuje Susrete (Umag). Uredio je izbor poezije i proze seljaka pisaca Trojica iz Gradišta (Vinkovci 1959). Sa S. Alićem izdao je knjigu Tin u anegdotama (Vinkovci 1960). Na Radio-Zagrebu izvedena je njegova satirična igra Ček na ulici (1943). Neki su mu radovi prevedeni na bjeloruski, mongolski, talijanski i bugarski, a prevodio je s bugarskog, makedonskog i ruskog. Dobio je Nagradu »Drago Gervais« za neobjavljeni roman Slučaj Petra Samca (1975) te nagrade Politike, Slavonije danas i Marulića za kratku priču.