LENKOVIĆ, Ivan

traži dalje ...

LENKOVIĆ, Ivan (Lenkowitsch, Lenkowicz, Lenkhouitsch, Lenkhouitz; Hans, Joannes, Johann), vojskovođa (? — Otočec kraj Novoga Mesta, 22. VI. 1569). Podrijetlom iz Like, odakle se ogranak Lenkovića pred turskom ugrozom iselio u Kranjsku potkraj XV. ili na poč. XVI. st. te ondje stekao posjede između Krke i Kupe. Od 1522. zabilježen je u službi Ferdinanda I. Habsburgovca. Istaknuo se pri obrani Beča 1529, zapovijedao konjaništvom kranjskih staleža vjerojatno od 1530. Prema kraljevu nalogu te je godine organizirao obranu Bihaća; izvješćivao je o tamošnjim teškim prilikama te tražio pomoć u ljudstvu i opremi. Od 1537. dozapovjednik Bihaćke kapetanije, najkasnije od 1539. senjski kapetan i zapovjednik uskoka od Senja do Save. Premda mu prihodi nisu bili dostatni, od 1540. nastojao je oko obnove utvrda Senjske kapetanije te jačanja vojnih posada. Oko 1546. postao je kapetanom žumberačkih uskoka; zauzimajući se za uređenje njihova statusa i trajno naseljivanje, priložio je novac za otkup vlastelinstva Mehovo radi odštete vlasnicima žumberačkih posjeda dodijeljenih im 1547. Te godine imenovan je zamjenikom vrhovnoga zapovjednika Hrvatske i Slavonske krajine pa je trajno i uglavnom neuspjelo na različitim stranama – i u pape 1550 – tražio pojačanja u logistici i ljudstvu. God. 1550. sastavio je izvješće o utvrdama Senjske i Bihaćke kapetanije s potankim opisom njihova stanja te iznio prijedloge potrebnih popravaka i nadogradnja s procjenom troškova. Pritom se pokazao kao vrstan poznavatelj ratnoga graditeljstva i dobar strateg. Iste je godine prema njegovu prijedlogu započeta izgradnja utvrde na strateški bitnoj zaravni Nehaj iznad Senja (radovi završeni 1558); oko zaravni mnogi su objekti porušeni kako ne bi poslužili Turcima (kraljevim je posredovanjem izglađen sukob s Frankapanima zbog rušenja franjevačkoga samostana). Bio je član povjerenstva za utvrđivanje Zagreba 1552, kad je zbog nedostatka novca malo učinjeno. Na kraljev je nalog 1553. sastavio nacrt obrane hrvatskih i slavonskih granica, gotovo u potpunosti prihvaćen; uz redovito plaćene vojne posade, ustrojena je postrojba za čuvanje gorskih prolaza te uhodarska i dojavna služba, što je na neko vrijeme zaustavilo turske provale. Imenovan vrhovnim zapovjednikom Hrvatske i Slavonske krajine 1556, uglavnom se posvetio obrani njezina hrvatskoga dijela. Sukladno mogućnostima, zauzimao se za obranu kroza sustav većih i strateški važnijih utvrda, a za više manjih predlagao napuštanje i rušenje. To je izazvalo otpor (ponajviše Zrinskih) pa su njegovi prijedlozi odbačeni u Hrvatskom saboru 1558–60. Napadajima na okolne gradove pomagao je opsjednutomu Sigetu 1556, proslavio se u bitki kraj Svete Helene 1557, pobijedivši nadmoćniju tursku vojsku, zaustavio napredovanje Malkoč-bega i oteo mu tek osvojeni Bušević 1558, a s N. Zrinskim pobijedio u bitki kraj Žirovice 1560. God. 1563. ponovo je sastavio izvješće o utvrdama od Siska do Trsata, s podatcima o vlasništvu i broju posade, za svaku predloživši treba li služiti obrani ili biti napuštena. Nakon toga je zbog bolesti obranu prepustio zamjenicima I. Alapiću i H. VIII. Auerspergu, boraveći uglavnom na posjedima u Kranjskoj (Otočec, Mehovo, Črnomelj, Poganec, Podbrežje), za obranu kojih je dao podignuti utvrdu Podbrežje na Kupi (dovršena 1557). Uzalud je u kralja Maksimilijana II. zagovarao obranu Krupe (izgubljena 1565). Na ponovljene vlastite zahtjeve kralj ga je razriješio dužnosti 1567. Pokopan je u franjevačkoj crkvi sv. Leonarda u Novom Mestu (replika nadgrobnoga spomenika s likom i natpisom u utvrdi Nehaj).

LIT.: A. Vramec: Kronika vezda znovich zpravliena kratka. Lublana 1578 (pretisak Zagreb—Varaždin 1992, 61). — M. Istvánffy: Historiarum de rebus Ungaricis. Viennae—Pragae—Tergesti 17584, passim. — M. Mesić: Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka. Zagreb 1866, 145–146, 169, 173–174, 177. — F. Vaníček: Specialgeschichte der Militärgrenze, 1. Wien 1875, 29–34. — R. Lopašić: Spomenici Hrvatske krajine, 1–3. Zagreb 1884–1889. — Isti: Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz štajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu. Starine, 1885, 17, str. 151–231. — I. Steklasa: Ivan Lenkovič. Letopis Matice slovenske (Ljubljana), 1893, str. 58–110. — S. Barabás: Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, 1–2. Budapest 1898–1899. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 2–3. Zagreb 1915–1916. — A. Ivić: Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku. Starine, 1916, 35, str. 296–301. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 2–3. Zagreb 1916–1917. — A. Ivić: Pet hrvatskih listina iz ljubljanskog arhiva. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, 19(1917) str. 334. — R. Lopašić: Bihać i Bihaćka krajina. Zagreb 1943², 52, 61, 64. — S. Sekulić-Gvozdanović: Izgradnja, opis i analiza projekta tvrđave Nehaj u Senju. Senjski zbornik, 4(1969–70) str. 241–262. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1980, 208, 233, 237–268, 271–336. — M. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Zagreb 1995. — A. M. Grünfelder: Senj i njegovi kapetani. Senjski zbornik, 23(1996) str. 145–154. — C. W. Bracewell: Senjski uskoci. Zagreb 1997. — J. Rattkay: Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zagreb 2001. — I. Jurković, Z. Horvat i M. Houška: Sveta Helena. Sveti Ivan Zelina 2007. — A. M. Grünfelder: Vojna krajina i reformski procesi u ranom novom vijeku, s posebnim osvrtom na Primorsku krajinu i grad Senj. Senjski zbornik, 36(2009) str. 97–100, 114–116. — N. Štefanec: Država ili ne. Ustroj Vojne krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici. Zagreb 2011.
 
Josip Matković (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LENKOVIĆ, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/11693>.